Velika je vjerovatnoća da web preglednik koji koristite, bio to Google Chrome, Mozilla Firefox ili neki treći, dolaze sa ugrađenom opcijom „anonimnog surfanja“, odnosno određenom vrstom inkognito/privatnog moda. Međutim, jako mali broj korisnika postavi sebi pitanje – koliko je surfanje u inkognito modu zapravo anonimno? I kako se možemo potpuno zaštititi prilikom surfanja na internetu?
Inkognito mod ugrađen u web preglednike funkcioniše na način da vaš web preglednik ne čuva vašu historiju pretraživanja niti kolačiće (fajlove koji čuvaju podatke o vama i vašem korištenju određenih web stranica), te samim tim ne sakuplja podatke o web stranicama koje posjetite. Međutim, tu „privatnost“ prestaje. Vaš operativni sistem, internet provajder te stranice koje posjećujete mogu sakupljati i vjerovatno sakupljaju podatke o vama, uključujuči i vašu IP adresu pomoću koje se može odrediti vaša približna lokacija. Dakle, inkognito mod baš i nije toliko privatan kao što se čini. To vam, zapravo, i sam kaže kada ga pokrenete.
Kako biste zaštitili svoju privatnost na internetu, potrebno je učiniti nešto više nego samo koristiti inkognito mod u web pregledniku. Postoje mnogi načini da to uradite, a u ovom članku ćemo spomenuti dva: korištenje virtuelne privatne mreže (VPN), te korištenje Tor web preglednika.
Virtuelne privatne mreže (VPN)
Ime virtualna privatna mreža već na prvu otkriva o čemu se radi: najjednostavnije rečeno, stvara se virtuelna mreža u kojoj su vaši podaci zaštićeni, odnosno privatni. Ta privatnost se postiže na način da, umjesto da se vaš računar poveže direktno sa traženim serverom (drugim računarom na kojem su podaci kojim želite pristupiti, u ovom slučaju web stranica), on se povezuje sa serverom kompanije koja vam pruža usluge VPN-a, te se zatim taj server povezuje sa serverom tražene web stranice. Time web stranica na koju se povezujete ne vidi vašu stvarnu IP adresu i lokaciju, nego lokaciju navedenog VPN servera.
Dalje, sav promet unutar virtuelne privatne mreže je enkriptiran (odnosno zaštićen i šifriran), te samim tim web stranice koje posjećujete ne mogu sakupljati podatke o vama, a vaš pružatelj usluga kada pristupa internetu ne može vidjeti koje stranice posjećujete. Dakle, vaše podatke vidi samo VPN server na koji se spajate, i u zavisnosti od pružatelja VPN usluga, on ih može zadržati na kratak period ili potpuno odbaciti. To, sa druge strane, rezultira nešto sporijom brzinom pristupa internetu, međutim to je cijena koju je potrebno platiti da se zaštitite na internetu.
Kada je u pitanju odabir pružatelja VPN usluga, na web sajtu Top10VPN (https://www.top10vpn.com/) možete pronaći one najbolje, kako besplatne, tako i one koji zahtijevaju određenu mjesečnu pretplatu. Sa besplatnim VPN-ovima često dolazi i ograničen promet, ali i ograničen broj servera na koje se možete spojiti, te ukoliko vam zaista treba zaštićena konekcija sa internetom, preporučujemo neki od plaćenih paketa.
Tor web preglednik
Tor web preglednik je najjednostavniji način za anonimno surfanje internetom jer ne zahtijeva nikakvo dodatno postavljanje nakon instalacije. U pitanju je web preglednik (poput Chrome ili Firefox-a; štaviše, baziran je na Mozilla Firefox web pregledniku) koji funkcioniše na način da sav vaš promet preusmjeri preko nekoliko servera Tor mreže u različitim zemljama.
Rezultat je isti kao pri korištenju VPN mreže: web stranice koje pristupate ne mogu sakupljati podatke o vama, kao ni vaš pružatelj usluga pristupa internetu. Razlika je u tome što virtuelne privatne mreže šifriraju sav promet sa vašeg računara (uključujući i promet koje vrše druge aplikacije, recimo ažuriranja operativnog sistema), dok Tor web preglednik šifrira samo promet ostvaren unutar njega samog. Tor web preglednik je, sa druge strane, potpuno besplatan, dok virtuelne privatne mreže nisu.
Trebam li uopšte zaštititi podatke?
Ovo pitanje smo sebi svi prije ili kasnije postavili. Ukoliko ste „običan“ korisnik koji surfa društvenim mrežama i gleda videozapise na servisima poput YouTube-a i drugih, vrlo je vjerovatno da vam gore navedene metode nisu uopšte potrebne. Podaci koje web stranice sakupljaju o korisnicima koriste se uglavnom u statističke svrhe, kao i za plasiranje reklama za proizvode koji bi vam se mogli svidjeti.
Sa druge strane, sama pomisao na činjenicu da nas neko prati ne izaziva baš ugodan osjećaj. Nije samo riječ o praćenju prilikom korištenja računara – mobilni telefoni su još jedan način na koji se dolazi do naših podataka. Vjerovali ili ne, vaš mobilni telefon u većini slučajeva sluša šta vi pričate (čak i kada to ne želite), a u to sam se imao priliku i lično uvjeriti prije par sedmica. Tokom običnog razgovora sa prijateljom spomenuli smo jedan proizvod, tačnije komentarisali njegove prednosti i mane, dok su naši mobilni telefoni bili na stolu pored nas. Samo nekoliko sati nakon tog razgovora, na svim web stranicama kojim bih pristupio pojavila bi se reklama za taj proizvod.
Privatnost na internetu postaje luksuz za koji mislimo da si možemo priuštiti, no u realnosti je mnogo manje prisutna nego što mislimo da jeste. Pojedinci koji su makar do određene mjere svjesni laži koju korisnicima plasiraju multimilionske kompanije sakrivenu pod pojam „privatnost na internetu“, te cijene svoju privatnost na internetu, pokušavaju na bilo koji način zaštititi svoje podatke prilikom surfanja iako to nije uvijek lako. Gore navedene metode vas neće u potpunosti zaštititi na internetu, međutim učiniti će vaše surfanje donekle sigurnijim, a vaše podatke mnogo zaštićenijim nego što su bez korištenja ovih metoda.
