Piše: Amina Bašović
Zamislite salu u kojoj se u jednom danu raspravlja o milionima maraka, parcelama, prostornim planovima i izmjenama budžeta. Negdje u tom nizu tačaka, između odluka koje se tiču građana i infrastrukturnih projekata, trebalo bi biti i mjesta za one koji će živjeti u gradu koji se danas gradi. Za mlade.
Kao učesnica projekta „Ispod stola“, provela sam proteklih nekoliko mjeseci prateći rad Gradskog vijeća Visoko s jednim konkretnim pitanjem u glavi: koliko su mladi zaista prisutni u odlukama koje se donose u njihovo ime? Ono što sam vidjela nije crno-bijela slika. Nije da se mladi ignorišu, ali sigurno nisu prioritet u donošenju odluka.
Dvadeset tačaka, a nijedna direktno o mladima
Srijeda, 29. april 2026. Osamnaesta redovna sjednica Gradskog vijeća Visoko. Na dnevnom redu dvadeset tačaka. Vijećnici su tog dana usvojili izvještaje o radu 26 savjeta mjesnih zajednica, pogledali finansijske planove svih gradskih javnih ustanova, raspravili izmjene budžeta, odobrili 800.000 KM za proširenje vodovoda u okviru podsistema Moštre i 100.000 KM za subvencioniranje priključaka na gasnu mrežu.
Svaka od tih odluka ima svoju logiku i svoju svrhu. Ali ono što se ne može ne primijetiti jeste sljedeće: mladi nisu bili tema nijedne tačke. Ni posebne rasprave, ni vijećničke inicijative, ni amandmana. Obrazovanje, kultura, sport – sve je to posredno dotaknuto kroz izvještaje javnih ustanova, ali uglavnom kroz prizmu brojki i poslovnih rezultata, a ne kroz pitanje šta ti prostori i programi stvarno znače tinejdžeru koji svaki dan sjedi u toj školi ili sportskoj sali.
Omladinska politika na 18. sjednici postojala je, ali kao sjenka iza budžetskih tablica.
Sto miliona maraka i pitanja bez odgovora
Na 19. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Visoko, održanoj 25. maja, vijećnici su usvojili odluku koja otvara put jednoj od najvećih investicija u novijoj historiji ovog grada. Kompanija Alternativa d.o.o. Sarajevo planira izgradnju fabrike površine 45.000 kvadratnih metara, a vrijednost projekta procjenjuje se na oko 100 miliona konvertibilnih maraka. Optimizam u sali bio je vidljiv i opravdan, ovakvi projekti ne dolaze često.
Ali upravo tu, na vrhu tog vala entuzijazma, počinje da se nazire rupa.
Naime, vođeno je dosta razgovora o investiciji koja je značajna za grad, ali o mladima gotovo ništa. Koliko radnih mjesta donosi ova fabrika? Kakvih profila, kakvih kvalifikacija? Školuju li visočke srednje škole i stručni programi upravo te kadrove? I postoji li ičiji plan da se ta dva svijeta, nova fabrika i lokalni mladi, stvarno sretnu?
Na sjednici ta pitanja nisu postavljena. Investicija je prihvaćena kao dobra vijest, što i jeste, ali bez razgovora o tome kako će ekonomski rast konkretno promijeniti perspektivu mladog čovjeka koji razmišlja hoće li ostati u Visokom ili otići.
Pored ove centralne tačke, vijećnici su usvojili odluku o komunalnim taksama, saslušali izvještaje javnih preduzeća i analizirali izvršenje budžeta za prvi kvartal. Ni u jednom od tih segmenata mladi nisu iskočili kao posebna tema.
Šta kaže budžet kad vijeće šuti?
Tamo gdje vijećnička rasprava ostaje štura, budžetski dokumenti daju konkretniji odgovor na pitanje koliko grad stvarno misli na mlade.
Budžet Grada Visoko za 2026. godinu predviđa 10.000 KM za programe i projekte podrške mladima, uz dodatnih 40.000 KM namijenjenih vannastavnim aktivnostima. Za stipendije studentima izdvojeno je 58.650 KM, a za nadarene učenike osnovnih i srednjih škola 35.800 KM, što je ukupno nešto manje od 95.000 KM za stipendiranje. Za subvencioniranje prevoza učenika i studenata planirano je 155.000 KM, što je jedna od rijetkih stavki s direktnim, svakodnevnim uticajem na njihov život.
Tu su i sredstva za nastupe sportista na međunarodnim takmičenjima od 15.000 KM, isti iznos za podršku pojedincima koji se ističu u sportu, nauci i kulturi, te 130.000 KM za javni poziv nevladinim organizacijama koje rade u oblasti sporta, kulture i rada s mladima.
Novac postoji. Ali gotovo sav je usmjeren na održavanje onoga što je već tu. Teško je u tim stavkama prepoznati novi odgovor na nova pitanja – o zapošljavanju, o odlasku mladih, o karijeri u gradu koji se mijenja.
Protokol umjesto razgovora
Ono što ostaje kao utisak nakon praćenja ovih sjednica nije slika gradskog vijeća koje zaboravlja na mlade. To bi bila nepoštena ocjena. Stipendije se dodjeljuju, prevoz se subvencionira, organizacije koje rade s mladima dobijaju podršku, mada mi sve to više formalno usvajamo nego što o tome stvarno promišljamo.
Ali postoji razlika između toga da se o nečemu odlučuje i toga da se o nečemu zaista razgovara.
Mladi u Visokom danas gledaju kako se pored njih gradi fabrika za sto miliona maraka, a da na sjednicama niko nije glasno postavio pitanje jesu li oni dio te priče. Gledaju kako se usvajaju izvještaji o institucijama koje pohađaju, a da fokus rasprave ostaje na brojevima, ne na njima. Gledaju grad koji investira i razvija se, i pitaju se ima li u tome mjesta za njih.
Odgovor na pitanje neće dati nijedan budžet sam po sebi. Dat će ga razgovor. Pravi, angažovani, neprotokolarni. Onaj koji u gradskoj sali za sada još čeka svoj red.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Ispod stola” koji realizuje Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Evropske unije kroz program “Platforma odgovorno.st” koji u BiH implementiraju Transparency International u BiH, Balkanska istraživačka mreža u BiH (BIRN BiH) i Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autora/ice i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku/infografici nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Europske unije i partnerskih organizacija.
