Ima li još muzike osim Dare Bubamare?

Kroz uši nam se svakodnevno provlači muzika koja služi prije svega za zabavu i lomljenje čaša u kafani. I to je sasvim legitimno. Muzike za te bezbrižne i lude momente je, složićete se, previše, dok nam nedostaje ona koja bi nas potakla na razmišljanje u fazama kada ostanemo sami sa sobom i različitim neodgovorenim pitanjima ( i koja by the way može imati i ovu ranije navedenu funkciju). Zato vam danas predstavljamo pet muzičara i bendova alternativne scene regiona.

Kralj Čačka

U moru glasnih i bučnih ljudi kakvi se danas najčešće guraju da budu muzičari i koji bi da budu kraljevi ekstravagancije i raskoša pojavio se čovjek koji se zove Nenad Marić i koji bi za sebe rekao da je kralj onoga čega, pomislili bismo, niko ne bi želio da bude – blata. Čačak je turska riječ koja znači blato. A ovaj muzičar vjeruje da svako od nas treba da se trudi da ovlada svojim životom i bude gospodar sopstvenog blata.

Njegova muzika je buntovnička, sanjalačka, iskrena, poštena. U isto vrijeme vas nasmijava jer ima taj neki duhoviti prizvuk, dok vas s druge strane opominje jer pokušava da vam usmjeri pogled na neke važne stvari koje su neizbježne i koje u sebi nose tugu, razočarenje ili strah. Njega mnogo ne zanima masa, ono što ona očekuje ili traži već prije svega pojedinac u njoj. Kralj Čačka pjeva o onome što čini život jednog malog čovjeka zaronjenog u svoj sopstveni svijet. Ne zanimaju ga pravci, pa se u onome što svira može pronaći rok, džez, bluz, ali i drugi zvukovi. Njegov prvi studijski snimak je onaj za pjesmu ,,Moj avatar“, a nedavno je izašao i album pod nazivom ,,Zemlja snova“.

Sopot

Ovaj bend je osnovan 2006. godine u Banjaluci i kroz svoj rad pokušava da ostvari fuziju balkanske umjetnosti s modernom tehnologijom. Ima tu svega po malo, od dubb-a, preko reggae-a, pa sve do drumm ‘n’ bass-a i izvorne muzike Balkana. Jedna od ideja za koje se zalažu jeste to da trebamo promovisati pozitivne vrijednosti našeg podneblja i tako razbijati predrasude i stereotipe koje se vežu za ovaj prostor, a kojih je mnogo.

Do sada imaju objavljena tri albuma: ,,DuBalkan“, ,,Equilibrium“ i ,,Sopotnik“. Tekstovima nastoje prenijeti poruke kroz koje bi svako trebao da preispituje sebe i svoj život. Tako, pišu o energiji, snovima, beskonačnosti ili podršci koju treba da pružamo jedni drugima. Potiču ljude da ustanu, budu pozitivni, nasmijani, aktivni i zalažu se za neke dobre stvari bez obraćanja pažnje na politiku ili ustaljene obrasce ponašanja. U svakom smislu, oni su primjer ljudi koji su naučili da odbace šablone i misle svojom glavom.

Kanda, Kodža i Nebojša

Grupa je nastala 1991. godine u Beogradu. Ono što odmah na prvo slušanje privlači pažnju jeste autentični i zanimljivi način pjevanja Olivera Nektarijevića. Njihov album ,,Igračka plačka“ nazivaju jednim od najboljih albuma iz devedesetih godina koji je nastao na prostoru bivše Jugoslavije. Do sada imaju osam studijskih albuma.

Sviraju alternativni rok koji je strasan i angažovan, a nastavljajući tradiciju bendova poput EKV-a. Pokušavaju povući paralelu između političkih zbivanja i mladih ljudi i prikazati kako se jedno oslikava i upliće u ovo drugo. Jedni su od rijetkih muzičara na ovim prostorima koji se bave ovom tematikom. Generalno gledajući bave se nama mladima i svim onim što nas zaokuplja, brine ili usrećuje zadirući malo dublje ispod prvog sloja, ispod lažne površine. Neke od njihovih najpoznatijih pjesama su ,,Štastopojo“, ,,Šafl“ i ,,Priroda“.

Ana Ćurčin

Ana je kantautorica koja je rođena u Bagdadu, odrasla u Moskvi, a sada živi u Beogradu. Njena muzika u sebi nosi prizvuke tradicionalne muzike, američkog,sanjalačkog ili indi popa, ali i neki njen autentični pečat. Nekada nastupa sama s gitarom, a nekada s bendom. Tekstove piše isključivo na engleskom. Neke od njenih najpoznatijih pjesama su ,,Alone“, ,,Cut loose“ i ,,Unknown“ za koje su snimljeni i spotovi. Anina muzika je blaga, nježna i ustremljena na intimne doživljaje pojedinca. Ana pjeva o slobodi, odnosima među ljudima ili samoći zauzimajući jedan autentičan i nesvakidašnji stav prema ovim i drugim temama.

Goribor

Ovaj bend izranja iz duge tradicije bluza kojeg nepokolebljivo i hrabro boji svojim originalnim i kreativnim izrazom. Njihova muzika je vrisak na različite društvene probleme i situacije i jedan duboko ljudski odnos prema njima. Ono što rade na prvu zvuči mračno, turobno, na momente čak i vulgarno, ali je u samoj svojoj suštini zapravo ispunjeno čovječnošću, suosjećajnošću i ljubavlju.

Njihov debi album ,,Goribor“ potpisuje Dancing bear iz Hrvatske, te tako postaju prvi srpski bend koji je dobio zvanično hrvatsko izdanje, još od raspada bivše Jugoslavije. Ovaj album je prihvaćen nevjerovatno dobro od strane kritike, pa ga nazivaju „najvišim pojedinačnim dometom srpske kulture XXI vekaˮ ili ,,vrhuncem postjugoslovenskog roka“.

,,Bass Tsunami“, ,,Sjajne niti“, ,,Drobilica“ i ,,Vožnjica“ samo su neke od pjesama koje se izdvajaju s njihovih ukupno sedam objavljenih albuma. Pjevač Aleksandar Stojković St je pjesme Goribora opisao vrlo jednostavno i kratko: „Naše pesme govore o nastojanju pojedinca da što poštenije živi.“

Postoji još mnogo muzičara pored ovih koje smo izdvojili, a čija je glavna boljka to što medijsko oko i uho ne obraća mnogo pažnje na njih. Jer, jebiga, Dara je ukrala šou. A zašto je Dara ukrala šou? Pa zato što je neko odlučio da od nje napravi zvijezdu, da je strpa u naše ekrane i njom napuni naše uši. A tom nekom je sasvim svejedno kakva je ta muzika, bitno je samo da se dobro prodaje. Jednostavno skont’o čovjek zašto da razbija glavu oko teksta, muzike i koječega kad narodu može podvaliti i Darinu muziku koju može napraviti onako lagano uz ćevape i pivo. I tako malo po malo ona postade popularna, fini i kulturni ljudi joj se skoloniše s puta. A kad ljudi skuže da je nešto popularno, da nešto svi vole, naprasno počnu vjerovati da se to i njima sviđa ili su u fazonu ,, ne sviđa mi se, ali bolje nema pa daj šta daš“. E nije istina da bolje nema. Itekako ima, samo što je uklonjeno, zaprijećeno mu je da ćuti i da Dari ne staje na put. Ipak, budimo hrabri, otvorimo umove i pokušajmo naći i neku malo kvalitetniju i promišljeniju muziku.

Najčitaniji tekstovi

Nasilje nema opravdanja: „Zašto je važno prepoznati, prijaviti i zaustaviti nasilje?“
Ante Jurić-Marijanović: Moj je tata zločinac iz rata
Saveznik se ne podrazumijeva, saveznik se postaje
Zlatna Karika Haris Babić: Ljudi mogu biti uzrok ekstremnih vremenskih pojava
Boris Maksimović: Između krajnosti
Fedor Marjanović – Crno pismo
Nauka u ulozi zaštite zdravlja sportiste
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Buč Kesidi za KARIKE: Ona prava ne postoji, zato je i izmišljamo
Zašto upisati pravo u Sarajevu?
More Stories
FOTO PRIČA – “Znakovi odrastanja“ kroz ranjivost, neshvaćenost i anksioznost tinejdžerskih dana