Šta se to stvarno dešava u Turskoj, da li je tačno sve ono što čitamo o Erdoganu, Gulenu, PKK, teroristima i zabranama, pitali smo Čaglara iz Istanbula. Je li Makedonija stvarno na ivici rata, pitanje je za Mladenku iz Kočana. Od Maye iz Iasia (Rumunija) smo tražili da nam pojasni kako to da Rumuni odjednom imaju tako masovne i uspješne proteste, a njen sunarodnik Andrei nam je rekao da je većina Rumuna danas nostalgična za dobom diktatora Čaušeskog, kojeg su ubili tokom velikih demonstracija krajem 80-ih godina prošlog vijeka.
Sve njih smo sreli u krajiškom gradiću Ključu protekle sedmice, gdje je dvadesetak mladih iz Italije, Srbije, Turske, Rumunije, Makedonije, Crne Gore te, naravno, Bosne i Hercegovine učestvovalo u edukaciji u sklopu Erasmus+ projekta “Challenge to Change”, kojeg realizira Vijeće mladih Općine Ključ zajedno sa još sedam drugih organizacija iz isto toliko balkanskih država.
Mogućnost da saznate nešto više iz prve ruke o dešavanjima u svijetu, o kojima svakodnevno čitate u medijima, samo je jedan od benefita učešća u ovakvim međunarodnim programima. Potvrđuje nam to i Jasmina Banjalučkić, predsjednica ključkog Vijeća mladih. “Ono što je najveća prednost jeste mobilnost i upoznavanje nečeg što je drugačije od onog na što smo navikli u svakodnevnom životu. Naravno da je bitan segment edukacije, ali čak i onda kada ta edukacija kvalitetom ne zadovoljava standarde, što se može desiti, uvijek se nađe nešto pozitivno”, kaže Jasmina za KAR!KE i odmah navodi primjer tog pozitivnog: “Ta mobilnost, odnosno prilika za mlade iz BiH da otputuju negdje, da su im svi troškovi plaćeni, da upoznaju ljude, da saznaju neke nove informacije i shvate da stvari ne funkcionišu onako kako je to već etablirano u našem društvu i njihovim lokalnim zajednicama. Naročito to može koristiti mladima iz malih lokalnih zajednica gdje su životni tokovi više nego ustaljeni, a svakodnevnica ne donosi ništa novo, niti kreativno.”
Jasmina živi upravo u jednoj takvoj maloj zajednici, koja broji nešto više od desetak hiljada stanovnika i u kojoj je, stoga, izrazito vidljivo da mladi sve više odlaze. Iako je ovo prvi put da Vijeće mladih Općine Ključ učestvuje u jednom Erasmus+ programu, ovakvi projekti, međunarodna razmjena i mladi volonteri iz inostranstva u Ključu nisu novost. Jasminina matična organizacija, KOSMOS, jedna je od prvih nevladinih organizacija koja je počela koristiti mogućnosti prethodnog Youth in Action programa, koji je sad implementiran unutar Erasmus+, te je u sedam godina provela više od dvadeset različitih projekata. Na stotine mladih iz gotovo svih europski zemalja u tom je periodu boravilo i volontiralo u Ključu, ali mladi Ključani su također imali priliku posjetiti brojne europske gradove i gradiće.
Organizacije iz BiH nedovoljno koriste prilike
Europska unija ove godine obilježava trideset godina od pokretanja Erasmus-a, odnosno programa za mobilnost i razmjenu studenata. Od 2014. godine ovaj program mobilnosti i razmjene zajedno sa setom programa za različite skupine unutar društva (poput omladinskih organizacija) postao je dio Erasmus+, a kojeg bh. studenti, univerziteti i omladinske organizacije mogu koristiti od 2015. godine, nakon što su uklonjene administrativne barijere. Jasmina nam kaže da danas mnogo studenata iz BiH koristi priliku da studiraju na nekom od univerziteta u Europi, ali da omladinske organizacije nešto slabije koriste mogućnost da apliciraju na javne pozive i dobiju sredstva za projekte u okviru Erasmus+ komponente pod nazivom “Ključna akcija 2” koja se odnosi na izgradnju kapaciteta mladih posebno u tzv. zapadnom Balkanu.
“Što se tiče organizacija, mislim da je tu odziv jako loš. Evo posljednji deadline na koji smo mogli da apliciramo rezultirao je sa pet projekata u BiH, a u Srbiji je u istom trenutku bilo preko 30. Razlika je u broju aplikacija koje dođu iz Srbije i koje dođu iz BiH. Za prošli deadline ne znam, ali za onaj prethodni znam da je apliciralo 15 organizacija iz BiH, što je jako mali broj”, pojašnjava Jasmina. Smatra da uzrok tog slabog učešća bh. omladinskih organizacija u ovom programu ponajviše to što mnogi misle da je to složen i težak proces, a u stvarnosti uopće nije tako.
Razbijanje predrasuda, učenje i praktično znanje
No, ako mogućnosti koje pruža novi Erasmus+ program omladinske organizacije iz BiH još uvijek ne koriste dovoljno, koriste ih mladi pojedinci iz naše zemlje koji sve više učestvuju u projektima ovakvog tipa. Jedna od učesnica treninga u Ključu je bila i Đulba Kurtić, studentica filozofije i sociologije iz Tuzle. Đulba je preko Europskog volonterskog servisa (EVS) već učestvovala kao volonterka u Africi i Turskoj. Kaže da je ostvarivanje komunikacije s novim i drugačijim ljudima, koje često završi rađanjem novih, velikih prijateljstava, najveće bogatstvo učešća u ovakvim projektima. Đulba nam govori da je učešćem u programima međunarodne razmjene htjela i da razbije predrasude prema djevojkama koje nose tradicionalnu muslimansku nošnju i pokazati da i one mogu bez problema učestvovati u svim aktivnostima te ostvariti interakciju sa svim drugim učesnicima. I smatra da je u potpunosti uspjela u svom naumu.
Mladenki iz Kočana (Makedonija) ovakve edukacije nisu novost, već je na njih šest učestvovala, ali je prvi put u Bosni i Hercegovini. “Prijavljujem se zato što mislim da je neformalni tip obrazovanja jako dobar za građenje CV-a, za buduće aplikacije za posao i za građenje soft skillsa, ali takođe i dobar način da se doprinese zajednici kroz ovakve radionice”, rekla nam je ona. Ključ joj se svidio, kaže da je podsjeća na njenu općinu, a kada je u pitanju trening najviše joj se dopalo to što su se učesnici uvijek držali zajedno, iako su iz sedam različitih zemalja, nisu se grupirali u male grupe.
Marko iz Mladenovca (Srbija) u Ključu je po drugi put. Prvi put je bio prošle godine kada je sudjelovao u jednom projektu koji se ticao vode. Tada je naučio da je Ključ izuzetno bogat vodom, naročito onom za piće, koja svojim tokom dolazi u Savu, a ona prolazi kroz Srbiju i ulijeva se u Dunav. Marko smatra da i ljudi trebaju biti povezani poput rijeka, a učešće u ovakvim programima upravo tome doprinosi. Navodi primjer odnosa Srba i Albanaca, koji su, ako pratite medije, gotovo nikakvi. Ali, učešćem u projektima međunarodnog tipa upoznao je mnogo Albanaca i s njima razvio prijateljski odnos. Prošle godine je u sklopu jednog treninga i posjetio Albaniju i kaže da je sve bilo super, otkrio je kulturno bogatstvo Drača, a ljudi su bili više nego prijatni.
Osim toga, učešće u Erasmus+ i sličnim projektima internacionalnog karaktera donosi i mnogo praktičnije koristi, poput usavršavanja engleskog jezika. “U Muzeju grada Beograda sam volontirao na mestu kustosa pripravnika, gde sam dolazio u konakt s ljudima iz drugih država gdje je engleski bio jedini jezik komunikacije. Na ovakvim projektima sam sebe doveo do tog nivoa da se oslobodim, da pored vođenja na srpskom jeziku, kroz muzej vodim i grupe na engleskom jeziku”, navodi nam Marko svoj primjer.
Da bismo mijenjali stvari, ne treba nam novac
Trening koji je održan u Ključu dio je 14-omjesečnog projekta koji za cilj ima da osnaži kapacitete organizacija koje sudjeluju u projektu kako bi mogle uspješnije zagovarati promjene u svojim lokalnim zajednicama. Učesnicima su predstavljeni alati za implementaciju omladinskih politika, a ti alati su, pojašnjava Jasmina Banjalučkić, kampanje javnog zagovaranja i civilne inicijative. “Poslije ovog treninga slijedi aktivnost tokom koje će učesnici implementirati sve ono što su naučili ovdje, radiće svoje lokalne kampanje javnog zagovaranja i inicijative, gdje će prepoznati određenu potrebu ili problem mladih u svojoj lokalnoj zajednici i pristupiti na način da idu ka rješenju problema”, kaže ona.
Sve što realiziraju kroz projekat će biti dio završne publikacije čiji je cilj da djeluje motivirajuće na male lokalne organizacije. Jasmina iz vlastitog iskustva zna da i najmanja lokalna organizacija može da bude akter neke promjene. “Za neke stvari nam zaista nije potreban novac već samo da vjerujemo da ta promjena može i treba da se desi”, zaključuje ova mlada Ključanka na kraju razgovora za KAR!KE.
