„Bosnu i Hercegovinu je od 2013. do 2019. godine napustilo 530.000 stanovnika. Podaci su to iz Ankete o radnoj snazi, koju objavljuje Agencija za statistiku BiH i Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Pored toga što odlaze iz države, mnogi građani se odriču bosanskohercegovačkog državljanstva. Prema službenoj evidenciji, od kraja rata to je napravilo blizu 85.000 ljudi. Istovremeno, nema državne strategije koja bi zadržali prije svega mlade da ostanu.“
Ovo je samo dio iz jednog od niza članaka koji govore o odlasku mladih iz Bosne i Hercegovine.
Koji su zapravo razlozi odlaska mladih? Najčešće je to obrazovanje koje se ne priznaje, zdravstvo koje je u kolapsu već godinama, korupcija i manjak prilika za mlade ljude. Kada razgovarate s onima koji su već odavno napustili BiH, najčešći razlozi koje čujete su da bi prehranili porodice, stekli kvalitetno obrazovanje i radno mjesto u skladu s istim. Većina njih nije imala želju, ali ni izbora da ostane.
S obzirom da je Bosna i Hercegovina demokratska država u kojoj se svake četiri godine odvijaju kako lokalni tako i parlamentarni izbori, narod posjeduje moć da nešto promijeni ili najjednostavnije – IZABERE bolje.
Međutim, tu dolazimo do ključnog problema. Stanovnici Bosne i Hercegovine masovno ne izlaze na izbore pod izgovorom da njihov glas nema nikakvog uticaja.
A koliko zapravo glas ima moć i šta kažu oni koji će ove godine izaći na lokalne izbore i glasati?
„Ovo je moje prvo glasanje i želim zapravo vidjeti kako sve to izgleda i funkcioniše. Ono što mi daje nadu jesu mladi koji su se kandidovali, a izgledaju pouzdano i sposobno.“ Amina, 19
„Na izbore izlazim iz jednog razloga, a to je da dam Bosni i Hercegovini posljednju šansu i svojoj budućnosti u istoj. Povjerenje dajem mladim i ambicioznim ljudima za koje vjerujem da mogu uraditi velike stvari za sve nas. Pozivam sve mlade da izađu na izbore i iskoriste SVOJ glas, u suprotnom će se on iskoristiti na nezakonit način!“ Jasmin, 24
„Smatram da je licemjerno reći kako nam je loše, a u isto vrijeme ne iskoristiti priliku da nam bude bolje. 15. 11. izaći ću na izbore jer je to, prije svega, moja građanska dužnost i jer je to jedan od načina na koji mladi mogu odlučivati o svojoj budućnosti. Žao mi je kada mladi ljudi nisu zainteresovani za izbore jer samim tim prepuštaju svoju sudbinu drugima u ruke.“ Nejra, 18
Za razliku od onih koji po prvi put glasaju i onih kojima glasanje nije stran pojam, dolazimo do onih koji prvi put ove godine izlaze na izbore.
„15. 11. ću glasati iz razloga jer želim promijeniti stanje, kako lokalno tako i globalno, jer ovako više ne može. Nisam zadovoljna situacijom, obrazovanjem i prilikama, i baš zbog toga želim glasati jer smatram da je svaki glas važan pa tako i moj. Također sam mišljenja da svi oni koji ne glasaju nemaju prava da se žale. Motivisali su me ljudi s iskrenim namjerama da promijene stanje nabolje, oni koji vode borbu protiv nepravde i korupcije. Smatram da svi trebamo izaći na izbore i iskoristiti svoje pravo kako bismo nešto promijenili ili barem pokušali promijeniti“, kazala je Elma (21).
U moru starih i mladih (ne)glasača, sjetila sam se svoje majke i oca koji oduvijek iskorištavaju svoju građansku dužnost iako trenutno naša porodica ni u jednom smislu ne zavisi od države, osim zdravstveno – što je poprilično već sasvim loše i dovoljno.
Mama, zašto glasaš?
„Izbori su sranje. Svi oni koji su dobili posao preko stranke glasaju za ove nesposobne na vlasti, a ima ih mnogo pa to ide lančano. Od starih nena i djedova pa do mladih, mislim da svi trebaju glasati. Biram stranku koja nije nacionalistička i čiji me mladi ljudi uspiju privući svojom nadom i neiskvarenošću, zato što sam se oduvijek nadala i nadam se da ćemo svi ‘živjeti skupa’, da svako voli svoje i poštuje tuđe. Nada zadnja umire, pa zato i idem na izbore“, kazala je moja majka (40).
Zašto trebamo izaći na izbore?
Postoji milion razloga, ali mislim da svi želimo bolju zdravstvenu njegu, bolje obrazovanje, edukovane mlade i stare ljude na odgovarajućim pozicijama, više prilika i više nade.
„Ne glasam jer sam morao otići iz države da vodim normalan život, a glasanje poštom mi je prekomplikovano.“ Ervin, 24
Da vratimo mlade ljude, a zaustavimo one koji su spremni spakovati svoje kofere i napustiti sve, kako bi prije svega vodili siguran život.
Glasam jer je ovo moja poslednja nada da ne spakujem kofere i završim svoje studije vani, a kasnije tamo i ostanem.
Glasam jer moj glas vrijedi i JER IMAM PRAVO NA NJEGA!
Glasam kako bih gledala svog brata kako odrasta i bila uz njega, a ne posmatrala njegovo odrastanje preko kamere jer je negdje drugo bolje.
Glasam za bolje sutra.
*Fotografije: Unsplash.com
