Imate pravo glasa, a ne glasate. Ili pak glasate, ali bolje da niste. Živite u demokratskoj državi u kojoj imate zakonom omogućena prava, a praksom neprovedena. Ali nema veze, jer bitno je da imamo pravo na javno iznošenje ličnog mišljenja i kritika, čime dokazujemo da smo najpametniji narod na svijetu. Možda čak i kosmosu. Ustani, hodaj, a ne da te vode!
Narode.
Pojam ”demokratija” nastao je u antičkoj Grčkoj u 5. vijeku p.n.e. Demokratija ili grčki demos što znači narod i kratein što znači vladati, u izvornom smislu označava vladavinu naroda. Drevni Grci, u staroj Atini, su koristili riječ demokratija za vlast mnogih u odnosu na vlast nekoliko osoba. ‘’Vlast mnogih’’ u kojoj je pravo glasa imalo oko 20%, naravno, muškaraca. Takozvana kolijevka demokratije je upravo ovaj oblik demokratije kojeg danas imamo. Jer, nešto više od 50% osoba izlazi na izbore, a njih 20% izaberu.
Demokratija je oblik vladavine u kojem se političke odluke donose voljom većine, najčešće kroz izbore ili referendume, u kojima sudjeluju svi građani. Pojam demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi, izravno ili neizravno, većina njenih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. Ukoliko nam je taj dvadeseti dio populacije većina, onda su uvijeti za demokratsku vlast ispunjeni. Ali, s obzirom da dvadeseti dio nečega nije većina, dobrodošli u bosanskohercegovački politički sistem uređenja države, partiokratiju.
”Istinsku demokratiju će sigurno mnogo bolje obezbjeđivati savjet od 25 najmudrijih ljudi nacije, nego Skupština koju je napunilo 300 nekih ludaka, skorojevića, mutivoda, sebičnjaka i podmićivača, za koje je početak i kraj demokratije u njihovoj ličnosti.”
Bujrum, narode, igara
Nisu izreke nastale same od sebe, bez ikakvog podstreha kulture, socijalnog okruženja, i naravno tradicije koja to održava. Čuli ste već za izreku ”daj narodu hljeba i igara”, a vjerovatno mislili da je nastala u našoj demokratskoj državi. E, pa nije…
Radi se o riječima prezira koje je izrekao Juvenal u svojim “Satirama“ na račun svjetine u starom Rimu, koja je na rimskom Forumu tražila jedino žita i besplatnih igara u tadašnjim cirkusima. U to doba jedna petina Rimljana živjela je na „državnim jaslama“, no rimski proračun je presušio i nije više mogao plaćati povlaštenu klasu. Taj izraz dobio je preneseno značenje, a koristi se na račun društvenih skupina sklonih lagodnijem životu bez velika truda i odgovornosti. Poznato je da baš u krizi cvjeta industrija zabave.
Da je kriza, neosporno je da jest. Da pjevamo, bome punim glasom. Država pjevača, svirača i plesača nadigrala je sve probleme. Možda to i nisu problemi, s obzirom da se ne trudimo ukazati na njih, a kamoli da ih otklonimo. Nema veze, nije ni to ni bitno, na kafama ili eventualno u virtuelnim kafanama se ne priča o problemima, bar ne o društveno-političkim. I hljeba, i kruha, i svete vode. Ne treba para. Sve ćemo, samo nek je posvećeno, kulturološki utemeljeno, tradicijom očuvano i politikom uprljano!
Bujrum narode za cara
Sreća u nesreći što nemamo cara, ni kralja, ni bega, a ni predsjednika. Bar ne jednoga. ‘’A delismo sve na pola’’, ili u bosanskohercegovačkom prevodu, na troje, dabome. Konstitutivno, deklarativno, demokratski, savremeno, a nacionalno. U slučaju političkih ideologija demokratske nam država, za cara ulogu igra religija, ili nacionalizam, s obzirom da je to poistovjećeno u bh društvu.
Kao što sam navela na početku, Bosna i Hercegovina je država najpametnijih ljudi. Ona je zapravo plodno tlo za intelektualce. Država političkih analitičara, politologa, ekonomskih analitičara, selektora, pravnika, bez edukacijske kompetencije. Jer, rođeni pametni. A i nacionalno/religijski opredjeljeni.
Putem stranputice, vođeni nacionalnim ideologijama, gdje stižemo? Gdje stižu oni koji nisu, gore navedeni, najpametniji? U demokratskoj državi, u kojoj imamo zagarantovana prava, u kojoj imamo najvažnije pravo, pravo da biramo. Mi dopustimo da budemo birani, od strane nebiranih… Ustani, hodaj, a ne da te vode! Narode.
