Nakon trećeg dana protesta u Srbiji još uvijek nije jasno ko je organizator i da li ga uopšte ima, ali je jasno da su u prvim redovima, najglasniji i najodlučniji - mladi.
Omladinski magazin KAR!KE u sklopu mjesečne teme “Šta dalje?” nastoji da čitateljima pruži korisne podatke o fakultetima i studentskom životu...
Reakcije publike na naš rad dokaz je da smo na pravom putu, kao i činjenica da u ovo doba društvene apatije, kad je svaki oblik kulture u krizi, naše predstave posjećuje sve više publike.
Uslovi života u studentskim paviljonima su zadovoljavajući, iako su potrebne neke popravke. Mnogo toga zavisi od ličnih ciljeva i odnosa sa cimerima. Život u manjem prostoru nauči čovjeka da je razgovor dragocjeno rješenje, a steknu se i različita prijateljstva.
Posljednjih par godina svjedoci smo sve češćih odlazaka mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Ovim tekstom nemam namjeru motivisati omladinu...
Vaše ljudsko pravo na dostojanstvo garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima će često biti prekršeno na državnom fakultetu. Nema toga na privatnim, vi ste zaista kolega.
Bliži nam se vrijeme upisa na fakultete. Karike su odlučile da bar malo pomognu još uvijek neodlučnim maturantima šta da upišu. Vjerujemo da će iskustva banjalučkih studenata različitih godina i usmjerenja biti od pomoći.
Za ovaj program naravno morate obezbijediti neophodna sredstva za troškove agencije, vizu, avionsku kartu i džeparac. Kar!ke Vam iz prve ruke donose iskustvo mlade djevojke koja je čak dva puta bila sudionik Work&Travel avanture.
AIESEC je trenutno najveća platforma za razvijanje liderskog potencijala kod mladih ljudi. Djelujući u 126 zemalja, AIESEC nudi širok dijapazon prilika svim mladima, kao što su naprimjer: članstvo unutar organizacije, Global Volunteer volonterske razmjene, Global Talent stručne prakse u inostranstvu i Youth Speak – pokret za mlade da izraze svoje mišljenje o nedostacima unutar određene zajednice.
Mnogi studenti i studentice, koji su išli prvobitno preko posrednika, narednih godina bi pronalazili posao sami sebi u istim firmama gdje su radili. Pretežno su to poslovi čišćenja (možda čak i najčešće), utovara, istovara, prodaje sladoleda, raznošenje pošte i slično.
Ne ustaje mi se jer ni ovaj dan ne nosi neki čvrst, lijep, snažan motiv da ga proživim. Znam, biće siv kao i većina onih prije njega koji stanu u moju 21 proživljenu godinu.
Koliko ste puta u životu čuli izjave poput: “On je imo neku bolest - nije mogo silaziti niz stepenice” ili “Vjetar joj je propuhao kroz uši dok je bila mala pa sad ima epilepsiju” ili pak “Osušili su mu se bubrezi jer nije pio kozijeg mlika”?
