Kako preživjeti 30 dana bez šećera

Prije nego počnem s tekstom, želio bih naglasiti nekoliko stvari. Da, napunio sam 26 godina i pomalo sam krenuo strahovati za svoju guzicu i ne, ne prolazim kroz krizu srednjih dvadesetih.

Samo želim živjeti zdrav, sretan i ispunjen život, a kako bih to ostvario tu i tamo odlučim isprobati neki novi životni stil kako bih vidio šta se to sve nudi kao alternativa onome što svi mi prihvaćamo kao default opciju.

Kao i za sve ostale životne stilove, i za sugarfree život sam čuo također preko YouTube-a (damn YouTube, samo mi sugeriraš kako da se promijenim). Ako odlučite sami pretraživati internet o toj temi, znajte da vas očekuje beskraj TEDx razgovora punih mizerije i zastrašivanja te dosta pozitivnih priča ljudi koji su prestali konzumirati vještačke šećere i hranu filovanu šećerima.

Kada se Ted razgovori saberu, poenta je da svi mi unosimo oko 22 čajne kašičice šećera u organizam dnevno, dok je tijelo sposobno sveukupno procesuirati 6-9 čajnih kašičica (zavisno od dobi i spola).

Šećeri nemaju nutricione vrijednosti te su čiste kalorije.

Uporno jedemo šećere jer tjeraju naš mozak da oslobađa dopamin pa smo postali ovisni o njima. Skoro u svu hranu koju kupujemo fabrički su dodani šećeri, čak i u hranu koju smatramo zdravom (energetske pločice, keks od žitarica, voćni jogurti…).

Kako to sve djeluje na naše tijelo?

Šećeri nas kratkoročno usrećuju, dugoročno nam nabijaju kilažu, a pad šećera u krvi  izaziva mrzovoljnost a ponekad i ljutnju (Kad si gladan, nisi svoj! Zgrabi IME POPULARNOG BRENDA ČOKOLADICE kojom se svi mi trujemo).

S druge strane, ljudi koji su se odrekli šećera tvrde da im je se popravila koncentracija, da osjećaju kako posjeduju više energije, te kako su čak izgubili nekoliko kila u veoma kratkom vremenu (taman sam krenuo nabadati neku zimsku stomačinu koja mi nije potrebna).

Kako bih provjerio ima li istine u onome što mi internet servira, odlučio sam isprobati na svojoj koži kako je to ne konzumirati umjetne šećere 30 dana.

Alternativa? Voće sa svojim prirodnim šećerima.

U teoriji sam mogao umjetne šećere do neke mjere naprosto zamijeniti s medom ali sam odlučio da bi onda ovih 30 dana bilo previše jednostavno (a neki ljudi su alergični na med tj. polen, tako da oni onda ne bi imali razlog da nastave čitati ovaj tekst).

U nastavku moja sugarfree avantura.

Prvi dan

Budim se, logično nespreman za ono što me očekuje. Zavirujem u frižider i napokon kontam šta svi ti ljudi misle kada kažu da je u svu fabričku hranu dodan šećer. Sirni namazi topljivi i obični zdravo, ajvari i džemovi zdravo, kupovni hljeb… zdravo. Brašno i jaja su jedine dvije stvari koje prvog jutra posjedujem u svom domu a da nisu oblikovane umjetnim šećerima.

Improvizujem neke brzinske tortilje, jedem ih s jajima i trčim na fakultet. Nakon faksa razmišljam da zgrabim kebab ili pizzu u obližnjem fast food-u ali, naravno, već mi glavom prolazi da majoneze, kečapi i slični umaci u sebi sadrže šećer. Eh, ko me nagovori…

Prije povratka u dom odlazim do prodavnice, kupujem povrća i voća jer znam da mi očito na tome valja živjeti. Gledam šta bih to mogao fino osmisliti za doručak, razmišljam o pahuljicama i onda skontam da svi brendovi, pa čak i oni zdravi koji nude te super zdrave muslije, ustvari dodaju šećer u svoje produkte.

Već postajem blago paranoičan od ponavljanja riječi šećer. Na kraju kupujem obične zobene pahuljice bez ikakvih dodataka. Za ručak pravim sataraš i kontam, super, eto ga, završio si za danas. Kad ono…

Negdje oko 8 sati navečer moj stomak se buni. Istovremeno osjećam neobičnu potrebu za šećerom. Aha, možda ovo fakat jeste ovisnost. Kako sam navikao da jedem dva puta dnevno i da sam sit, odlučujem se zgrabiti bananu iz frižidera a onda na internetu provjeriti otkud mi sad odjednom želja za trećim obrokom dnevno. Ispostavlja se da nam šećeri bude osjećaj sitosti te da zbog toga konzumiramo manje hrane. Ima smisla, uvijek poslije ručka jeo bih nešto slatko, a sad kako sam to sebi ukinuo, tijelo mi daje do znanja šta i kako dalje.

Peti dan

Pomalo sam već navikao na ono što mogu i što ne mogu da jedem. Ipak, iz dana u dan u meni je rastao osjećaj potrebe za šećerom. Kako sam hranio svoju ovisnost u početku nekom pristojnom količinom voća, palo mi je na pamet da bih možda trebao prestati to raditi. Nakon ručka voćka i to je to, nema više odgovora na pobune koje je tijelo slalo sada već dva do tri puta dnevno.

Šesti dan

Pada mi na pamet da bih mogao kupiti tamnu čokoladu, jer ona vjerojatno nema u sebi dodane šećere. Nakon detaljnog istraživanja, ispostavlja se da i čokolade koje su 90 % kakao u onom manjem procentu uglavnom kriju 3-4 % dodanog umjetnog šećera. Da je ovo normalna svakodnevna prilika, 3-4 grama šećera ne bi mi ništa značili jer je moje tijelo sposobno da ih svari bez problema. Ipak, onda ovo ne bi bio izazov. Stoga, tamna čokolado, vidimo se za dvadeset i pet dana.

Deveti dan

Naučio sam da datule, banane, mango i bobičasto voće sadrže fruktozne šećere u kojima uživam (stručno govoreći, imaju veći glikemijski index, ma šta god to značilo).

Trinaesti dan

Moji dnevni osjećaji gladi i potrebe za šećerom su u potpunosti nestali. Nisam siguran tačno kad, ali na danu trinaest sam to primijetio. Dnevno i dalje jedem jednu voćku ili, ako jedem bobičasto voće, vjerojatno pojedem 100-150 grama voća. Prema svoj sili Ted razgovora i članaka koje sam slušao/čitao, potrebno je svega 10 dana da resetiramo naše tijelo od ovisnosti o šećerima. U prijevodu, najgore je prošlo.

Sedamnaesti dan

Varijante za doručak su mi i dalje krajnje očajne jer sam u međuvremenu naučio da u dosta slučajeva čak i mlijeko posjeduje procesuirane šećere. Ne, rješenje nisu bila biljna mlijeka jer za razliku od kravljeg na kojem piše da posjeduje 8 % šećera, bademovo je pokazivalo 13 % dodanih šećera a sojino 17 %. Isto vrijedi i za izlaske, opcije u kafićima su praktično kafa, čaj, limunada i mineralna voda. Osobe koje piju alkohol te se sada smješkaju i misle ko mi je kriv što ne pijem alkohol, samo da znate da se i u alkoholna pića dodaju procesuirani šećeri.

Osamnaesti dan

Nakon istraživanja, skužio sam da ljudi koji rade sugarfree izazov uglavnom posjeduju blender. Zašto je ovo bitno? Jer smoothie ili home-made-sugarfree-Nutella su samo neke od opcija za doručak koje se njima otvaraju. Uspio sam nakratko iscimati blender da si pripremim neke nove zdrave opcije za doručak. Ne, nisam spremao Nutellu ali kikiriki puter bez umjetnih šećera je bio više nego gotivan. (Ako vas zanima šta, ja sam inspiraciju pokupio s YouTube kanala Pick Up Limes).

Dvadeset prvi dan

Primjećujem da su mi u proteklih dvadesetak dana doručci uglavnom bili bazirani na tijestu. Da, nisam koristio nužno umjetne šećere ali sam i dalje unosio popriličnu količinu ugljikohidrata. #samokazem

Dvadeset peti dan

U prodavnici prolazim kraj police s čokoladama i ostalim slatkišima i po prvi put ne osjećam potrebu da kupim ili konzumiram bilo šta s police. U prethodnim sedmičnim posjetama supermarketu, da se ne lažemo, uvijek bi mi manje ili više (više) ostajao „ah“ na slatkišima. Da, taj „ah“ se također javljao nakon dugih, teških i stresnih dana jer je tijelo željelo izlaz kroz dozu brzinski oslobođenog dopamina, ali uspijevao sam se suzdržati.

Trideseti dan

Stajem na vagu i vidim da sam izgubio dva kilograma (nije loše). Kažem sebi, ok, nagradi sebe čokoladom, and suddenly, nakon što sam odlomio red čokolade i zagrizao u prvu kockicu… gadi mi se ukus onoga što jedem. Ok, da čokolada, da volim je, ali nakon mjesec dana „odvikavanja“, moj jezik osjeti umjetni šećer u mojoj hrani.

Zaključak: da, bio sam ovisan i trovao se.

Šta planiram raditi dalje? Istinski izbaciti umjetne šećere u velikoj količini.

Planiram regularni šećer zamijeniti s mnogo zdravijom varijantom tj. medom, a tamnoj čokoladi koja je preko 75 % kakao dat ću priliku tu i tamo jer su neka istraživanja pokazala da je zdrava. Također, vjerojatno ću prije ili poslije (kad mi bude prikladno) kupiti sebi blender da mogu praviti gomilu jela za koja nisam znao da postoje dok se nisam odrekao umjetnih šećera.

Za one koji žele naučiti više o negativnim dejstvima šećera:

https://www.healthline.com/nutrition/too-much-sugar

https://www.livescience.com/36188-sugar-bad.html

http://www.bbc.com/future/story/20180918-is-sugar-really-bad-for-you

*Naslovna fotografija preuzeta sa Working Woman Report

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Povratak otpisanih: Drvene igračke za sretnije djetinjstvo