Kada je riječ o stvarima koje sam naučila tokom svog srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Mustafa Novalić“ u Gradačcu, uvijek se prije osvrnem na neke praktične stvari koje sam naučila, poput borbe za pravo glasa te uspješno nošenje sa zastrašivanjima i ucjenama.
Mnogi su me pitali čemu ovaj blog sada kada sam završila srednju školu, upisala fakultet i pobjegla od srednje škole, direktorice, direktora i profesora/ica. Smatram da ljudi nažalost misle da nepravda ne postoji ukoliko se o njoj ne priča, a mnogi ne pričaju jer ne smiju, i to je savršen trenutak da se zapitamo zašto kada imamo pravo na slobodu govora (ili... imamo li fakat?). Da krenemo od početka.
Razgovor s jednim od najpoznatijih street workoutera o ovome sportu.
Godine 2019., kada sam bila na Exit festivalu u Novom Sadu, nisam ni slutila da će se naredna godina okrenuti naglavačke, i to ne samo meni, nego čitavom svijetu. Ples, dobru atmosferu, odličnu muziku i najljepše izlaske sunca na Dance Areni, nažalost, niko od nas nije dočekao 2020. godine. U ovakvom periodu više nego ikada trebamo da podržimo naše domaće zvijezde, poput Miloša Vujovića i Filipa Fishera. Cimeri, najbolji prijatelji i kolege, već preko 15 godina prave izvrsnu muziku uz koju rado plešemo. Kako je izgledao njihov prvi nastup, ko je furao frizuru Džastina Bibera, ko se za 10 godina vidi sa školom za mlade producente i DJ-eve, šta je „Rejvizija“, i još mnogo toga saznajte u nastavku.
ABCdoc je nastao jer studenti medicine nisu imali ni teoretsku ni praktičnu nastavu zbog epidemiološke situacije. Svi odgovorni bili su nezainteresovani. Mi, kao budući ljekari, smo trebali biti uključeni u borbu protiv pandemije, a gurnuti smo u sjenu i pušteni da sami sebe učimo. Pored toga, željela sam da imamo stranicu na kojoj svi studenti i ljekari imaju jednako pravo da učestvuju i da to bude mjesto dijeljenja znanja bez ikakvog političkog utjecaja. Situacija je sad puno bolja, ali problem nije riješen.
Možda nisam dovoljno dobra❓ Možda nisam dovoljno harizmatičan❓ Prestani se preispitivati i shvati da jedina osoba kojom treba da se dopadneš jesi 💜 TI.
Pogledajte kako vratiti samopouzdanje i živjeti slobodnije i snažnije u novoj ☕ kafici sa Marijom.
Edukacija djece od najmanjeg uzrasta je važna jer ni jedan od postojećih ekoloških problema nije moguće do kraja riješiti ako...
„Bosansko gostoprimstvo, pa čak i u teškim izbjegličkim danima me kupilo. Iako je humanitarni rad ono zbog čega sam došao, želja je ono zbog čega sam ostao“, kaže Randy u razgovoru za KAR!KE.
Ubistvo je najcrnji i najodvratniji zločin od svih. Pa ipak nešto nas ka njemu već stotinama godina unazad privlači. Odvratni...
Semir Krnjić za Karike: Autor sam četiri knjige: „Želja“, „Još te čekam“ i „Ramazanski dnevnik I i II“. „Želja“ je roman, jedna ratna ljubavna priča Kemala i Lejle. „Još te čekam“ je priča o pjesniku koji je zaljubljen u jednu Melihu, pa joj redovno donosi svoje zapise da ih čita. „Ramazanski dnevnici“ su nastali u posljednje dvije godine, gdje sam vodio tačnu evidenciju broja zaraženih, umrlih, mjere i zabrane, pojave i moje ramazanske priče.
Kerim Mušanović je bosanskohercegovački akademski slikar. Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje danas i živi. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i bavi se 3D uličnom umjetnošću. U razgovoru za „Karike.ba“ ističe da ljubav prema slikanju gaji još od ranog djetinjstva, kada je crtao svoje omiljene likove iz crtića koji su ga uvijek fascinirali i inspirisali.
Pa iskren da budem, mnogi sportisti se susreću s istim problemom kao i ja, zato što nas vlast ne podržava i samim tim smo često prepušteni sami sebi. Jako teško je biti sportista u ovoj našoj državi jer da biste otišli na takmičenje neophodna je podrška vlasti odnosno finansiranje sportista. Međutim, kod nas su sportisti prinuđeni da kucaju na mnoga vrata da bi pronašli finansijska sredstva, što mnogo otežava naš daljnji rad, napredovanje i uspjehe. Biti sportista na svjetskom nivou zahtijeva nesebično pomaganje vlasti države Bosne i Hercegovine da sportisti mogu da odu na mnoga takmičenja, ali radi finansijskih razloga sportistima u našoj državi to nije moguće. Pogotovo želim da naglasim, pošto sam osoba s invaliditetom, da sport za mene znači život, ali zbog nepodržavanja vlasti često sam razočaran. Ja sam s vrlo malim brojem takmičenja uspio da uđem u top 30 seniora svijeta gdje sam trenutno 24. senior svijeta, 5. junior svijeta i 3. junior Evrope, a u ekipnoj konkurenciji 16. u dublovima na svijetu (muški parovi) i 16. u mix dublovima na svijetu (muško-ženski parovi).
Muzičko obrazovanje kao i sam pojam muzike je vrlo važan jer pruža mnogo mogućnosti, iskustva, i to spaja ljude, no to se u našoj zemlji podcjenjuje.