Aleksandar Gluvić, student Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, prije nekoliko sedmica privukao je pažnju kako naših, pa tako i regionalnih medija, s protestnim performansima koje je svakodnevno izvodio pored kolone ljudi koji su čekali razgovor za slovensku vizu. Performansi su uključivali nošenje poveza preko očiju, flastera preko usta, te držanje natpisa „Samo nek' se ne puca“ i „Evakuacija, a ne emigracija“.
Amela Mustafić mlada je bh. pjesnikinja. Rođena je u Srebrenici 1994. godine. Diplomirala je i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavila je knjige poezije „Umiranje djetinjstva“ i „Umiranje imena“. Poezija joj je prevođena na engleski, italijanski, makedonski i romski jezik, a stihovi su joj prisutni u dokumentarnom filmu „Oživjeli“, te u Pravopisu bosanskoga jezika. Zastupljena je u književnim časopisima, zbornicima i antologijama.
Iako je tek treća godina Odsjeka za grafički dizajn Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, Andrea Aleksić je postigla zapažen uspjeh na našim prostorima, ali i šire. Kao studentkinja, osvojila je mnogo nagrada na studentskim konkursima. Dva puta je sarađivala s Narodnim pozorištem Republike Srpske, na studentskom konkursu dobila je priliku da dizajnira ambalažu Kiseljakove boce, a njeni dizajni su izloženi i u Ekvadoru. Ove godine je izabrana kao student s najboljim radovima tokom treće akademske godine i time dobila priliku da priredi svoju prvu samostalnu izložbu „Orbita – A“. Otvaranje izložbe je paralelno predstavljalo i otvaranje New moment galerije u Banjoj Luci. S Andreom smo razgovarali o samoj izložbi, o njenom viđenju grafičkog dizajna, o tome da li je to samo estetika, umjetnost ili nešto šire, te koliko je njoj bitan društveni angažman prilikom stvaranja.
Dvadesetšestogodišnji Armin Handžar politikom se bavi skoro deset godina kroz razne organizacije te aktivno sudjeluje u radu SDP BiH i Foruma mladih.
Benjamin Bajramović: Posebnost naše nesreće jeste u tome što se poniženje uzima kao zdrava činjenica
Na petom Međunarodnom festivalu književnosti „Bookstan“ predstavljen je roman „Itake“, prvijenac Benjamina Bajramovića. Roman u kojem se tematizira stanje bosanskohercegovačkog društva iz perspektive njegovih mladih ljudi nudi rijetko viđenu priču o sazrijevanju u nezgodno vrijeme. S autorom smo razgovarali o iskustvu pisanja romana, njegovom viđenju književnosti, društva i vremena u kojem živimo. Njegov roman „Itake“ možete pronaći u knjižari Buybook.
Postoje velike ljubavi i veliki prekidi. Većina ih je ipak mala. Ali ono što ostaje iza svih jeste gorčina u ustima, okovi na nogama, ključ u vratima srca koje je prestalo da voli. Ili, još gore, koje i dalje voli, ali nije voljeno.
Na percipiranje osoba s invaliditetom često utiču predrasude koje su duboko ukorijenjene u društvo. Predrasude su često ponižavajuće za sam integritet osoba s invaliditetom. Puno je primjera gdje su društveni stereotipi porušeni baš od strane tih osoba. Alen Hedo je jedna od tih osoba. Iako je osoba s invaliditetom, dokazao je da za njega ne postoje prepreke.
Život s invaliditetom nosi sa sobom mnoge poteškoće. Alen boluje od cerebralne paralize te, iako je vezan za ortopedska pomagala, uspješno briše predrasude. U toj misiji pomažu mu lična postignuća.
Draga ONA,
hvala ti. Nakon dugih, lijepih i izazovnih pet godina, vrijeme da te prepustim nekim novim, mladim i ambicioznim ljudima, spremnim da se uhvate u koštac za borbu za slobodno društvo u kojem se kritički promišlja i djeluje.
Priznat ćeš, mnogo toga stane u ovih pet godina. Kada sam došao u Asocijaciju, bio sam još srednjoškolac, željan prilike za učenjem i radom. Većina kaže da su to bili ključni momenti za ONAuBiH. Trudio sam se svim resursima da opravdam povjerenje koje mi je Skupština dala te da nas ojačam u svakom pogledu. Ostavila si poseban trag u mom životu. U ONAuBiH-u sam se prvi put zaljubio, ali i zaradio prvi honorar. Birokratiju do tada nisam baš volio, ali mi je postala svakodnevica. Često se zezam s prijateljima da čim se probudim ujutro prvo provjerim izvod iz banke, a tek onda inbox na društvenim mrežama.
Antony D'Oliveira je mladić s nesvakidašnjom životnom pričom. Sa svega dvadeset godina odlučuje da stabilan posao i topao dom ostavi iza sebe, te učini podvig kakav rijetko koja osoba ima hrabrosti učiniti – sam putovati svijetom, samo s ruksakom na leđima.
„ASuBiH treba da bude 'safe space' za sve srednjoškolce i srednjoškolke širom države i težimo k tome. Na aktivnostima lokalnih timova, mnogo vremena posvećujemo razgovarajući jedni s drugima, te posvećujemo mnogo vremena aktivnostima vezanim za mentalno zdravlje“, ističe Lisica. Uzevši u obzir izuzetno osjetljivu dob mladih s kojima sarađuju, ovaj vid posvećenosti igra značajnu ulogu u njihovom mentalnom razvitku.
Bijeg iz domovine ponekad i nije najbolji bijeg, te ne jamči uvijek uspjeh
Bojan Jokanović je karikaturista, ilustrator i muzičar iz Doboja. Pored teologije i crtanja, posvetio se učenju sviranja raznih instrumenata. No, ono po čemu je poznat široj javnosti su, svakako, karikature i ilustracije, odnosno pravopisna pravila, primeri iz bontona, zanimljivi događaji, ali i kritičke karikature iz svakodnevnog života. Kako kaže, crta otkad zna za olovku i papir, a dar za likovno stvaralaštvo nasledio je od oca, koji se bavi projektovanjem, crtanjem i duborezom.