„Sjećanje šume“ je knjiga koja se čita u jednom dahu, bez prekida; a onda se naknadno, u mislima, čitalac neprestano vraća na njene bajkovite i surove slike, koje zahtijevaju poniranje i preispitivanje vlastitog djetinjstva.
Nasilje prema nekome ne mora uvijek biti fizičko. Često više štete nanosi ono, naizgled bez tragova, emocionalno nasilje. Ako se događa fizičko nasilje, uglavnom u tom odnosu postoji i emocionalno, ali ako se događa emocionalno nasilje, uglavnom nema fizičkog.
Za jednog jugonostalgičara poput Bojana, roman je morao odisati razigranom polifonijom što mu je omogućila fragmentarna struktura. Iako je glavni junak starmali dječak Gregor, zapravo kroz njegovo pripovijedanje uvijek osjećamo višeglasje jer babe, porodica i prijatelji pričaju kroz Gregora. Likovi, iako identitetski različiti, slični su u svojoj rastrzanosti i osiromašenosti, a gladni boljeg života i opčinjeni gledanjem „Boljeg života“.
U 21. vijeku kladionice postaju sve popularnije i nalaze se na skoro svakom ćošku. Njihov broj je proporcionalno isti kao i broj kafića, s tim da mladi mnogo veći novac ostavljaju u kladionici, ako ne računamo pozamašne račune na kraju bančenja u kafani.
Od 13. do 16. septembra 2018. godine je u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu održan trinaesti po redu Festival ženske umjetnosti i aktivizma PitchWise, koji tradicionalno organizuje Fondacija CURE s ciljem pružanja prilike svim društveno-angažovanim umjetnicama, aktivistkinjama, teoretičarkama i feministkinjama da zauzmu javni prostor i pretvore ga u mjesto susreta i upoznavanja.
Obzirom da su nekim ljudima polje interesovanja 'pokrivene' žene, preporučujem 2x1 dozu priručnika dnevno (ovdje se ubraja i UN-ova Deklaracija o ljudskim pravima i šarene naučno-historijske knjige). U slučaju neefekta, preporučujem privatnu kliniku na Marsu „Ksenofobija“, koja se bavi problematikom straha od mahrame.
Feminizam je postajao medijski demoniziran pod izgovorima da su feministkinje ljute maskuline (najčešće lezbejke) koje žele pojesti ili ubiti sve muškarce kako bi žene zavladale svijetom.
One žele srušiti „obiteljske vrijednosti“ zaboravljajući da svaka žena još uvijek vodi obitelj i kućanstvo, pa tek onda ide na posao, ako ga ima, i biva plaćena samo za ovo drugo, a i to jedva.
Postoje tako neke knjige koje, nakon što ih nabavimo, dugo vremena zagledamo i istražujemo prije nego se damo na čitanje. Tu sam situaciju imao s novom knjigom Dževada Karahasana Iz tame svijeta. Na koricama portret Karahasana kao da je napravljen sa svega nekoliko poteza kista, a ispod stoji naslov crnih slova kao rukom napisan.
Moj život je, mogu slobodno reći, počeo od 25 godine, kada sam aktivno krenuo da se odučavam od svih gluposti koje sam naučio u školi, kući, sredini u kojoj živim, a koje nemaju baš nikakve veze sa mnom kao jedinstvenim ljudskim bićem, nego s nekakvim glupavim pravilima za koje niko ne zna do kraja pošteno objasniti zašto ih je važno poštovati.
Smrt mlade djevojke zajedno s protestima dijaliznih bolesnika najzad je izvuklo doniranje organa iz sjene drugih interesa i problema društva.
Malo je kurseva znakovnog jezika, a još manje ljudi koji ga znaju, zbog čega se ljudi s ovim problemom i dalje nalaze na marginama društva.
Alma Mujanović i Ira Adilagić to više nisu htjele trpjeti zbog čega su došle na ideju da kreiraju Facebook stranicu Znak za riječ kako bi promovirale znakovni jezik.
Slučaj Hitlerjugenda je rijedak primjer sistemske manipulacije maloljetnika (od 10 do 18 godina) u svrhu ostvarivanja imperijalističkih planova.
