Fenomenu javnih molitvi u Hrvatskoj posvećeno je mnogo medijskog prostora u hrvatskim, ali i regionalnim medijima. Dok lijevi i liberalni mediji u Hrvatskoj učesnike ovih skupova nazivaju klečavcima, desni ih opet pokušavaju prikazati kao nekakve uzorne katolike i model kako bi trebali da se ponašaju isti u savremenom svijetu. Sam pokret je u Hrvatsku došao iz Poljske, tačnije inspiracija mu je poljska organizacija „Ordo Iuris“, koja je bila ključna u zabrani pobačaja u Poljskoj. Njen hrvatski ogranak, pod nazivom „Vigilare“, vodi hrvatski povratnik iz Australije, John Vice Batarelo, koji ne krije svoje teokratske ambicije, budući da govori o duhovnom osvajanju Hrvatske. Sam Batarelo je izbačen iz mejnstrim Katoličke crkve gdje je jedno vrijeme obnašao ulogu voditelja Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije.
Mukbang predstavlja krajnji domet kapitalističkog otuđenja, ali i kulture potpune sebičnosti, budući da su mukbangeri postali neka vrsta novih kapitalističkih predatora, opsjenara koji svoj profit stiču eksploatacijom bazične ljudske potrebe za društvom ili uopšte socijalizacijom. Savremeno društvo i međuljudske interakcije sve više bivaju isposredovane online svijetom uz vjerovatno nesagledive posljedice, tehnološki progres i nove tehnologije. Oni se naravno ne smiju niti mogu zaustaviti, ali ono što ih mora pratiti jeste i referentan pravni ali i etički okvir, inače nam prijeti distopijski scenario.
Moja mama je od 1998. zaposlena u kantonalnoj službi jednog federalnog zavoda. Prvobitno je zaposlena na poziciju daktilografkinje i taj posao obavljala je do perioda kada se počeo razvijati materijal za ovaj tekst. Dolaskom novog direktora u službu, u kolektiv je uvučen osjećaj straha i napetosti, potpomognut prijetnjama, kaznama i upozorenjima. Korijen osam godina dugog problema, obrušenog na mamu, je oduzimanje njenog osnovnog zadatka u to vrijeme (daktilografskog) i dodjeljivanje istog radnoj kolegici s već postojećim, drugačijim obavezama, bez ikakvog objašnjenja ili povoda.
U ovom tekstu donosimo listu najboljih tekstova, po izboru redakcije, koje smo objavili u ovoj godini.
Naša država možda jeste mala u poređenju s nekim drugim evropskim državama, ali unatoč tome ona je poput jednog gejzira za izbacivanje talenata. Jedan od tih talenata je i Zulejha Kečo, članica baletskog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo.
Mladim ljudima u Bosni i Hercegovini nargila je već odavno postala svakodnevni ritual. Posljednjih par godina u Sarajevu je zavladao trend „nargilizma“, koji je za kratko vrijeme postao veoma unosan biznis.
Problem je u tome što se kod nas muškarci podstiču na agresivnost time što već u najranijem periodu spontano usvajaju jedan tradicionalni model ponašanja - ne znajući za drugačiji.
Ako je suditi po komentarima na vijest o zabrani nastupa beogradskim reperima, koji su preplavili društvene mreže, Stanivuković je ponovo ujedinio Bosnu i Hercegovinu, kao što je to radio prije dolaska na mjesto gradonačelnika. „Napaćeni narod“ se homogenizirao u odbrani „tradicionalnih vrijednosti“. Neumorni komentatori su podržali zabranu nastupa repera „Desingerica i Pljugica“, kao što su podržali brutalne napade koji su harali tih dana gradom na Vrbasu.
Za sve one kojima je odmor dekica, šolja toplog napitka i dobra knjiga, evo liste najboljih knjiga objavljenih 2018. godine po izboru novinara i dopisnika Karika zaduženih za književnost – Nataše Lazukić, Adnana Bajrovića, Armana Fatića i Vanje Šunjić.
Godina na izmaku bila je za sve nas i više nego izazovna. Najblaže rečeno, ostali smo bez kontakta, druženja i razmjene, prinuđeni da većinu komunikacije vodimo online. Želeći se u što većoj mjeri zaštititi od do tada nepoznatog virusa, više nego ikada smo se digitalizirali. Ne želeći u potpunosti izgubiti kontakt sa sobom i drugima, sadržajem na Karikama u 2020. željeli smo vam svakodnevicu barem mrvicu učiniti zanimljivijom, kvalitetnijom, sigurnijom i kreativnijom. Pogledajte u nastavku šta smo vam sve to pripremili u 2020. i kako su mladi doživjeli ovu godinu.
Legla plata. Ustali troškovi. Dobili noge i eno ih kolo vode. Sitan kusur, krupna u džepu rupa. Kad će novi prvi da opet iznova forvardujemo naše plate. Nema čega nema. Od luksuza smo davno i odustali. Ali nije život Instagram pa ni mi nećemo objaviti namazanu šnitu hljeba. A možda bismo trebali? Jer nije ljubav kad dijelimo iza jedinice nule, ljubav je kad nema ništa, a ima nas. Ali može li to tako? Ikako?
Kako bi se svijet promijenio kada bi se snaga riječi koristila za podizanje umjesto za uništavanje. Kako bi se životi promijenili kada bi se tijelo koristilo za zagrljaj umjesto za napad. Nasilje nije rješenje. Naučite kako se izboriti protiv njega i doprinosite stvaranju boljeg svijeta, bez straha i nasilja.
Nasilje je jedan od vodećih problema s kojima se suočava naše društvo danas. Bez obzira na oblik nasilja, bilo da je psihičko, fizičko ili emocionalno, ono ostavlja dugotrajne posljedice na žrtve i često ima razorne učinke na njihove živote.
Fizičko nasilje je najčešće vidljivo i često se javlja u porodicama, na radnom mjestu, u školi ili javnom prostoru. To može biti udaranje, guranje, štipanje, bacanje predmeta, pa čak i ubijanje. Fizičko nasilje je najčešće posljedica bijesa, frustracije i impulsivnosti, a često ga izazivaju problemi u odnosima i nesuglasice.
Psihičko nasilje, s druge strane, je teže prepoznati i manje je vidljivo. To obično uključuje vrijeđanje, omalovažavanje, ignorisanje, prijetnje ili zastrašivanje. Psihičko nasilje može biti jednako razorno kao i fizičko, a može uzrokovati nisko samopoštovanje, depresiju, suicidalne misli i druge negativne emocije.
Za magazin „Karike“ razgovarali smo s profesoricom i psihologinjom Ajlom Mavrić-Gavranović o nasilju među mlađom populacijom.