Život se nekako uvijek činio sumoran i siv. Kako su godine prolazile, prestao sam očekivati sreću, prestao sam se nadati nekom svjetlu. Uvijek su mi govorili kako bi djetinjstvo trebalo biti najsretniji period u životu jedne osobe. Bili su tako u krivu. Ne mogu da podnesem tu izreku, prezirem je. Nekad, život nema taj sretan period. Pa tako, mogu reći da do neke određene tačke u svom životu nisam poznavao sreću i radost. Sve dotad je bila jedna tamna praznina; riječima neopisivo, tmurno i ružno. Uvijek drugačiji, uvijek posljednji. Iako je univerzalno prihvaćeno da su ljudi društvena bića, ja sam rano u svom životu odbio tu filozofiju i ugodno se prilagodio suprotnome. Razmišljao sam, zašto čovjeku treba društvo? Zašto moramo biti prisiljeni da budemo društvena bića? Kako je to uopšte moguće? Društvo i ljudi mi nisu donijeli ništa u život osim patnje i mržnje. Odrastao sam s prijetećim osjećajem da me moje okruženje polako, postepeno jede i uništava. U nekim trenucima sam se osjećao kao tumor ovog svijeta, sporo ga parazitirajući, a u drugu ruku, osjećao sam se kao da je svijet koji me okružuje jedan odvratni, crni tumor, koji mi prodire i probija u dušu, moje tijelo, život, ocrnjavajući me svojom bolešću.
Kratka priča Hanadi Smajić pristigla na naš kvir umjetnički konkurs Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta.
Opet sam je sanjala sinoć i više nisam sigurna da li me progoni ona ili moja sjećanja na nju, ostavljena negdje u međuprostoru mog bića, pa tako odlučim skočiti ovo jutro iz kreveta i, još bunovna i neumivena, posložiti to u seharu i ovaj put tu seharu zaključati.
Španski premijer Pedro Sanchez najavio je kako će 2022. godine pola miliona tinejdžera kao poklon za 18. rođendan dobiti posebne kulturne propusnice od 400 eura, kako bi ih mogli trošiti na knjige, predstave, kino ili koncerte. Zašto ovakva ideja još uvijek u BiH nije moguća?
Međunarodni dan studenata obilježava se 17. novembra u znak sjećanja na studentske demonstracije u Pragu koje su nacisti ugušili zatvorivši sve ustanove visokog obrazovanja u Češkoj i poslavši više od 1.200 studenata u koncentracione logore, dok je devet studenata i profesora strijeljano.
Kako studenti treba da budu temelj društva i oni koji će izgraditi mnogo bolji i ljepši svijet, za „Karike.ba“ je na ovaj simboličan datum govorio Faruk Dević, student Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je trenutno predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS), član Predsjedništva Unije studenata Federacije Bosne i Hercegovine (USFBiH), te potpredsjednik Udruženja studenata Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
„Nije ti muž, samo ti je dečko, ne moraš se toliko žrtvovati“, reče mi nedavno jedna prijateljica u najboljoj namjeri da me zaštiti od potencijalne korone. Jer, eto, desi se i to da odlučite pomagati partneru i biti uz njega, bez obzira na to što ne dijelite isto prezime, domaćinstvo ili nekretnine. Na sreću, nije korona, ali na nesreću, šta onda ova izjava jeste? Šta se to „mora trpjeti“ ako ti je neko muž i zašto je opravdano podnositi žrtvu ako je potpisana istim prezimenom?
U drugoj epizodi druge sezone emisije "Ovo ću samo tebi reći" koja ima za cilj promociju tema o kojima mladi govore jedino u uskom krugu prijatelja, ugostili smo tri sjajne gošće sa kojima smo razgovarali o majčinstvu, njegovim lijepim aspektima, ali i posebnim emocijama koje donosi, postporođajnoj depresiji o kojoj se malo priča, kroz šta sve žensko tijelo prolazi (fizički i mentalno) tokom trudnoće, podršci koja je potrebna i nakon poroda, a sve to maksimalno približeno ličnim pričama i iskustvima gošći.
Bila je to iznenađujuće topla večer za studeni. Sokakom se prosuli mirisi kestena pomiješani s mirisom drva koja plamte u ognjištima kuća zbijenih tik jedna uz drugu. Kraj večere značio je početak oduška, bar što se dječaka tiče. Iz avlija su istrčavali i slijevali se poput potoka niz uske uličice koje vode prema Neretvi. Mjesec koji se nadvio iznad Huma izgledao je kao da grli grad, posebno onu malu židovsku mahalu. Malo iznad Starog mosta, u pravcu Tare, kao bedemi, stajale su kuće židovskih obitelji. Male, uske, a pune priča. S druge strane drvenih prozora ogledao se život, ne jedan, nego njih mnogo, a svaki od njih krio je barem jednu tajnu. Život nije život, ako u svoje grudi ne urežeš barem jednu tajnu.
Ne, nisam gay, ja sam straight, ali to nema veze s mojim nastojanjem da doprinesem ravnopravnom društvu u Bosni i Hercegovini. Sve dok moj gay prijatelj ne može proći gradom za ruku sa svojim partnerom, bez da ga neko verbalno ili čak fizički napadne, sve dotad moj angažman ne prestaje. I tu i leži smisao. U tome da prepoznate da su sve bitke zajedničke i da će se sutra možda već neko boriti za vaša prava. A zašto se vi već danas ne biste borili za nečija?
Naime, službe za zapošljavanje redovno vrše provjeru evidencije nezaposlenih osoba koje putem biroa ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje i druge beneficije, pa ako vide da vaš honorar slučajno pređe više od 208 KM mjesečno, u skladu s propisanim zakonom, skidaju vas s evidencije nezaposlenih osoba, te tako vi gubite pravo i na zdravstveno osiguranje i druge povlastice.
Zbog ove vijesti već su prije nekoliko godina nezaposleni s biroa paničili, na društvenim mrežama doduše, ali uzalud. Ništa se nije promijenilo.
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, te Pravilniku o evidencijama u oblasti zapošljavanja, osobe koje ostvaruju prihode po bilo kom osnovu veće od 25 posto od prosječne plate u Federaciji BiH brišu se s evidencije nezaposlenih jer se smatra da sami sebi mogu priuštiti uplatu zdravstvenog osiguranja.
Mogu, ali ne mogu ništa drugo...
Dok stopa vakcinisanih u nekim državama premašuje i 80 %, u Bosni i Hercegovini ona iznosi oko 20 %. Čak su i svi naši susjedi s Balkana, prema zadnjim statističkim podacima, iznad nas na ljestvici po broju vakcinisanih stanovnika. Kao studentica Fakulteta za inženjering i prirodne nauke i buduća naučnica, osjetila sam potrebu malo više istražiti ovaj fenomen, razgovarati s mladima i pružiti odgovore na najčešće postavljena pitanja i nedoumice s ciljem pobijanja netačnih navoda i teorija zavjera, kao i rušenja prisutne stigme kada je u pitanju vakcinacija.
Omladinska novinska asocijacija i omladinski magazin Karike u saradnji sa Udruženjem Okvir u okviru Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE pozivaju mlade umjetnike i umjetnice iz cijele BiH da učestvuju u kvir umjetničkom takmičenju.
Želeći osnažiti i afirmirati kroz medijski prostor našeg magazina kvir kulturu u BiH kao način senzibiliziranja, educiranja i informiranja šire javnosti o LGBTQI+ zajednici u BiH pozivamo umjetnike i umjetnice uzrasta od 15 do 30 godina sa prebivalištem u BiH da uzmu učešće u umjetničkom konkursu za najbolju fotografiju, kratki video i(li) kratku priču.
Umjetnički poziv je otvoren od 1. novembra do 30. novembra 2021. Na konkurs se može prijaviti sa jednim do tri umjetnička rada u tri različite oblasti: fotografija, kratki video, kratka priča. Stručni žiri će selektirati radove za objavu na našem magazinu i ocijeniti iste te uz glas publike kao četvrtog člana žirija sa po tri najuspješnija autora/ice iz svake oblasti potpisat ćemo autorski ugovor u sljedećim bruto iznosima: 400 KM, 300 KM i 200 KM.
Senka Marić napisala je prvi roman 2018. godine kako bi u njega sažela svoju dugogodišnju bitku s karcinomom dojke. Kintsugi tijela najprije je njena autobiografska priča, a potom moguća priča svake žene koja je u svom tijelu u karcinomu pronašla ili još uvijek nalazi (ne)prijatelja. Međutim, granica ne staje s posljednjim stranicama knjige jer je ona namijenjena svakom čovjeku, bio on muškarac ili žena, dječak ili djevojčica, bolestan ili zdrav.