Barbie često kritikuju feministkinje/majke. Barbie predstavlja nezavisnu i samostalnu devojku. Prema pisanju kritičara najpoznatija lutka je takođe feministkinja. Ovde dolazimo...
Naime, službe za zapošljavanje redovno vrše provjeru evidencije nezaposlenih osoba koje putem biroa ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje i druge beneficije, pa ako vide da vaš honorar slučajno pređe više od 208 KM mjesečno, u skladu s propisanim zakonom, skidaju vas s evidencije nezaposlenih osoba, te tako vi gubite pravo i na zdravstveno osiguranje i druge povlastice.
Zbog ove vijesti već su prije nekoliko godina nezaposleni s biroa paničili, na društvenim mrežama doduše, ali uzalud. Ništa se nije promijenilo.
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, te Pravilniku o evidencijama u oblasti zapošljavanja, osobe koje ostvaruju prihode po bilo kom osnovu veće od 25 posto od prosječne plate u Federaciji BiH brišu se s evidencije nezaposlenih jer se smatra da sami sebi mogu priuštiti uplatu zdravstvenog osiguranja.
Mogu, ali ne mogu ništa drugo...
Ukoliko ste iole uključeni u svijet tehnologije ili planirate kupovinu novog mobilnog telefona, vjerovatno ste primijetili da su cijene mobilnih telefona vrtoglavo visoke.
Koliko lajkova vrijedi jedna suza, a koliko jedan osmijeh? Šta bi rekli naši pratioci na društvenim mrežama da jednom objavimo kako se stvarno osjećamo, da objavimo fotografiju stvarnog sebe, koji ne traži savršeni filter za svoju tugu, da je upakuje i predstavi svijetu, već ko otvoreno pokazuje da je i on u krajnosti tek jedan običan čovjek.
Kako mislim da sam previše subjektivan po ovom pitanju, odlučio sam u ovome tekstu ne govoriti mnogo o svojim iskustvima nego pružiti priliku drugima. Ovo su priče sedam osoba koje su studirale ili trenutno studiraju širom svijeta, te su odlučile podijeliti svoja iskustva o različitim aspektima studentskog života van BiH.
Aktivizam mladih često se doživljava kao idealizam bez stvarnog uticaja. Dok jedni sumnjaju u njihov potencijal, drugi pokreću inicijative i unaprjeđuju kvalitetu životne sredine. Šta ako su upravo mladi ti koji pomiču granice i donose prave promjene? Piše: Dženana Muharemović Nikada ne sumnjajte da mala grupa promišljenih, posvećenih građana može...
Pitanje za vas: „Da li ste šest sati dnevno online?“ Samo online, ne morate koristiti ništa. Nula poruka, niste ni takli Fejsbuk.
Iskustva studenata koji borave ili su boravili u studentskim domovima su različita. Neki smatraju da je život u domu isplativ, da dom pruža kvalitetnu hranu i različite društvene mogućnosti. Drugi imaju određene zamjerke, kao što su pogoršanje kvaliteta i količine hrane, te povećanje cijene kirije. Iskustva zavise od različitih faktora, poput lokacije doma, paviljona ili čak generacijske razlike. Odluku o smještaju treba donijeti uvažavajući individualne potrebe i preferencije.
Dvije škole pod jednim krovom naziv su za oblik segregacije (razdvajanje ljudi na osnovu različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda), u nekim školama u Bosni i Hercegovini. U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke skupine, najčešće Bošnjaci i Hrvati, ali...
„Na Balkanu su teme za crtanje i provociranje beskrajne, zato što se ljudi baš lako peckaju na stvari i ako im ne ideš niz dlaku, dolazi do drame, a ja to najviše volim.“
Život se nekako uvijek činio sumoran i siv. Kako su godine prolazile, prestao sam očekivati sreću, prestao sam se nadati nekom svjetlu. Uvijek su mi govorili kako bi djetinjstvo trebalo biti najsretniji period u životu jedne osobe. Bili su tako u krivu. Ne mogu da podnesem tu izreku, prezirem je. Nekad, život nema taj sretan period. Pa tako, mogu reći da do neke određene tačke u svom životu nisam poznavao sreću i radost. Sve dotad je bila jedna tamna praznina; riječima neopisivo, tmurno i ružno. Uvijek drugačiji, uvijek posljednji. Iako je univerzalno prihvaćeno da su ljudi društvena bića, ja sam rano u svom životu odbio tu filozofiju i ugodno se prilagodio suprotnome. Razmišljao sam, zašto čovjeku treba društvo? Zašto moramo biti prisiljeni da budemo društvena bića? Kako je to uopšte moguće? Društvo i ljudi mi nisu donijeli ništa u život osim patnje i mržnje. Odrastao sam s prijetećim osjećajem da me moje okruženje polako, postepeno jede i uništava. U nekim trenucima sam se osjećao kao tumor ovog svijeta, sporo ga parazitirajući, a u drugu ruku, osjećao sam se kao da je svijet koji me okružuje jedan odvratni, crni tumor, koji mi prodire i probija u dušu, moje tijelo, život, ocrnjavajući me svojom bolešću.
