Amy Winehouse i mi: Intimni stranci

priča?

Ponovo  nam u pomoć dovodim psihoanalizu, pogotovo onu teoriju objektnih odnosa, koja smatra da su svi odnosi uvijek obojeni međusobnim projekcijama i poistovjećivanjima, pa je tako vođa jednog društva uvijek i slika mase, njenih želja, nagona i fantazija, a ne samo jedna harizmatična i sposobna ličnost koja upravlja tom istom masom. Slična stvar je i sa uzorima o kojima govorimo u ovom tekstu. Uzori, bilo da nose pozitivne ili negativne osobine, uvijek tako vjerno odslikavaju želje, maštanja, porive i unutrašnji svijet onih koji ih stvaraju.

Amy je voljela i pjevala džez, kombinovanim sa soul, funky i R&B muzičkim stilovima. U početku smo je voljeli, osjećali njenu bol sa kojom smo se mogli poistovjetiti, a ovdje ne mislim samo na mlade i adolsecente.