Živim u Gradačcu, ali sam često na relaciji Gradačac-Tuzla-Sarajevo.
Zanimanje?
Student sam Fakulteta elektrotehnike Univerziteta u Tuzli.
Koliko godina imaš?
Imam 23 godine.
Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim sa svojim bliskim prijateljima i prijateljicama i najužim članovima porodice. Nemam ga mnogo, ali kad uspijem pronaći vrijeme za sebe, volim da odem na neko putovanje ili da pogledam neku dobru seriju. Najbitnije mi je da sam što dalje od društvenih mreža i e-maila.
Odakle interes za rad s mladima i bavljenje omladinskim aktivizmom?
Bavljenje aktivizmom je došlo vrlo spontano, ili što mi bliski ljudi govore da je to bio logičan slijed događaja. U jednom od prethodnih intervjua sam izjavio da se aktivizmom bavim još od obdaništa, što je izazvalo velike reakcije na mojim društvenim mrežama, gdje me starije kolege/ice nisu razumjeli/e. Ja zaista vjerujem da je tako. Od obdaništa preko osnovne, srednje škole, a kasnije i fakulteta bio sam društveno angažovan u svim vannastavnim procesima. Volio sam to. Moja profesorica iz srednje škole me zvala čak i ambasadorom gimnazije. Preuzimao sam liderske uloge tako da sam često predvodio određeni tim ljudi. Rad s mladima, pa i mojim vršnjacima, me ispunjava, pogotovo ako im mogu biti inspiracija i motivacija u njihovom budućem radu.
Šta za tebe predstavlja Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini (ONAuBiH) imajući u vidu da si donedavno bio na poziciji izvršnog predsjednika?
ONAuBiH za mene predstavlja „odskočnu dasku“ za bavljenjem novinarskim poslom. Ono što Asocijaciju čini jedinstvenom jeste što okuplja najrazličitije mlade ljude, a koji se zanimaju za medije i novinarstvo. Iako nemate formalno obrazovanje u ovom polju, ni ja ga nisam imao, kroz aktivnosti koje ONAuBiH implementira pružit će vam se prilika da se pobliže upoznate s radom medija te da izravno sudjelujete u kreiranju medijskog sadržaja. ONAuBiH alumnisti su sada već istaknuti medijski radnici, novinari/ke, jer su dobili jedinstvenu platformu da grade svoje novinarske vještine – Omladinsku novinsku asocijaciju u BiH.
Obraćanje Ammara Grabića na 16. Generalnoj skupštini ONAuBiH, privatni arhiv
Možeš li nam reći nešto više o omladinskoj emisiji „Ammar G Show“, čiji si autor i voditelj?
„Ammar G Show“ je više od obične emisije – to je platforma kroz koju sam nastojao istražiti različite teme koje su važne za našu zajednicu i mlade ljude danas. Kroz autorsku emisiju, cilj mi je bio inspirisati, motivisati i prenositi pozitivnu energiju putem ličnih priča i gostiju/gošći koji/e su ostvarili/e izvanredne uspjehe u različitim sferama života. Ideja je nastala još prošle godine kada me ekipa okupljena oko Omladinskog resursnog centra Tuzla i inicijative „CAT Bosna i Hercegovina“ ohrabrila da stanem ispred kamera te da izađem iz svoje zone komfora. Iza mene je prva sezona, a nadam se da ćemo se na proljeće 2024. godine ponovo družiti u ovom formatu s novim gostima i gošćama, ali s upgradeovanim rubrikama i izazovima, jer to je ono što izdvaja ovaj show od drugih podcasta.
Kolika je važnost neformalnog obrazovanja i jesu li mladi svjesni svoje stvarne moći?
Meni je neformalno obrazovanje ojačalo takozvane soft skills, odnosno vještine koje vam se traže pri svakom razgovoru za posao te vas izdvajaju od ostalih kandidata/kinja. Da sam u svom CV-u imao samo formalno obrazovanje, ne znam ni da li bih prošao u rukovodstvo ONAuBiH-a. Mladi ljudi generalno, po meni, imaju određenu predrasudu prema ovom tipu obrazovanja, obzirom na to da ih podstiče na kritičko promišljanje i izaziva izlazak iz zone komfora. Mladi nisu svjesni svojih potencijala jer se kroz formalno obrazovanje niko ne bavi njima kao pojedincima i pojedinkama, često smo priključeni određenoj masi ljudi, gdje ne dobivamo praktične mogućnosti da razvijemo personalne vještine.
Dobitnik si i mnogobrojnih nagrada. Možeš li izdvojiti najdraže priznanje?
Definitivno mi je jedno od najdražih UNICEF-ovo priznanje za novinarski doprinos zaštiti prava djeteta. Volim da pišem te sam svoju ljubav prema novinarstvu započeo pisanjem za omladinske časopise/magazine „Preventeen“ i „Karike“. Dobivši jedno ovakvo priznanje shvatio sam da ono što radim zaista ima smisla te mi je to bio podstrek da se još više uključim u samu produkciju medijskog sadržaja.
Na što si najviše ponosan u dosadašnjem radu?
Najviše sam ponosan na to što uporedo sa svim angažmanima koje sam imao nisam iz fokusa izostavio svoje formalno obrazovanje. Redovni sam student, a trenutno pišem svoj završni rad na temu „Automatizirano generiranje sadržaja uz pomoć umjetne inteligencije“, gdje sam uspio spojiti svoje dvije ljubavi, a to su mediji i IT.
Gdje na internetu mladi mogu da te prate?
Najviše sam aktivan na Instagramu, tako da me tu možete pronaći. Svoje aktivnosti, emisije i druge uspjehe dijelim i kroz LinkedIn profil.
Koji su tvoji planovi za naredni period?
Moji planovi za dalje su definitivno da se nastavim baviti projektnim menadžmentom, ali na malo drugačiji način. Omladinski sektor je postao moja zona komfora i nakon sedam godina aktivnim bavljenjem medijskim i omladinskim aktivizmom, vrijeme je za promjenu. Naveo sam da završavam svoje studije u polju računarstva i informatike, gdje se nadam da ću uskoro dobiti priliku za stažiranjem, a kroz isto bih volio još više da istražim i oprobam se u IT sektoru.
Kako ti se sviđa rad magazina „Karike“?
Kroz „Karike“ sam prošao ulogu dopisnika pa i koordinatora magazina. Učestvovao sam u razvoju ovog medija te novoj ekipi želim mnogo sreće u budućem radu. Rijetki su omladinski mediji u Bosni i Hercegovini, a pogotovo oni koji bez cenzure i pritiska pružaju mladim ljudima priliku i slobodu da pišu o temama koje oni žele i time kreiraju sadržaj od mladih za mlade.
Poruka mladima za kraj…
Mladima bih poručio da ne odustanu od svojih snova, jer ako se vlastitih snova ne plašite, to znači da nisu dovoljno veliki. Budite uporni i vrijedno radite na njihovom ostvarenju, jer će se sigurno isplatiti.
