U 21. vijeku ljudi idu na Mars, slijeću na Mjesec, otkrivaju nove planete, a u glavnom gradu naše fildžan države nema vode. Trenutno se ne nalazim u Sarajevu, ali uredno pratim informacije iz svog grada, pa sam tako početkom ove sedmice skrolajući po naslovnici Facebooka, ugledala saopštenje iz KJKP „Vodovod“ gdje uredno obavještavaju građane za novi režim redukcija od 23h do 6h. Inače za one koji ne znaju redukcije su najučestalija pojava posljednjih par godina u Sarajevu, jer kako kažu nema dovoljno vode u rezervoarima, pa se svi trebamo malo više prištediti. A stanovnici Sarajeva, e pa mi smo se naviknuli, nama je to normalno, vode ne manjka, sve je u redu dok ima kanistera i flaša.
Evo, ja na primjer. Dođem iz grada i regularno perem zube iz flaše, kada ponestane vode iz flaša, uzmem kanister i redovno okupam i sebe i kupatilo. Jednako od muke jer ne vjerujem da u 2017. perem zube s vodom iz flaše ili kanistera, a opet jer nisam sposobna sama sebi politi da se umijem.
Već sedmicu dana bombarduju nas kako su tropske vrućine i nezapamćeni toplotni valovi. Pretpostavljam da je vodovodni establišment skontao da je najbolje da se tuširamo po danu, jer poslije 23h nisu temperature preko 30+. Valjda ne bi trebale biti. Doduše dali su nam i relevantno opravdanje. Kako navode u saopštenju za javnost:
„Dolaskom ovih izrazito toplih dana, koji su direktno utjecali na smanjenje izdašnosti na izvorištima, a povećanje potrošnje kod potrošača, noćni termin od 24:00 do 5h je nedovoljan kako bi se rezervoari popunili u potpunosti. U narednim danima, shodno vremenskim prilikama, u pojedinim zonama će se vršiti pomjeranje termina na period od 23 h do 6 h ujutro. Ovakvim režimom nastojimo dopuniti rezervoare kako bi se obezbijedilo urednije dnevno vodosnabdijevanje.“
Kad smo kod dnevnog vodosnabdijevanja ja najviše volim kada mi nestane vode po danu, pa ne mogu ni da se umijem, a da ne govorim o tuširanju. Uobičajno tek nakon dva sata izdaju saopštenje za javnost, jer zašto obavještavati pravovremeno kada će „ovce“ ionako platiti račune. Jer, pobogu, ako ne plate, sudski će ih ganjati. A ove što godinama zapošljavaju rođake, amidže, dajdže, što im kao srednje ime stoji nepotizam, će pustiti uslovno da se brane sa slobode. Kasnije ih i osloboditi. Kao i ove što se nafuraju na „brze i žestoke“, prenese ih, pa slučajno zgaze nekoga tek onako … Javnost se uzbudi, samo par dana, a onda standardno. Sve ukrug. Suočavamo se svakodnevno sa redukcijama, Grasom, ubistvima, pljačkama i onim vozač otvori zadnja.
Stanovnici Sarajeva budite bez brige, sve je okej, imaju oni plan. A bit će i vode, doduše, kada Miro Purivatra organizira SFF, na koji dolaze svjetske face. Ne zna Morgan Friman šta je kanister, a Bogami ni Anđelina. Doduše ne odsjedaju svjetske kreme po Briješću, Alipašinom polju, Hrasnom i naseljima gdje su redukcije. Mada generalno govoreći, na prste možemo nabrojati naselja koja su pošteđena. Ali općepoznato je da Sarajevo za vrijeme SFF-a vrvi od turista, pa tada imamo povlasticu da se i istuširamo nakon 24 časa.
Radovi na vodovodnoj mreži će zasigurno potrajati, jer traju već godinama, mi ćemo se strpiti, čekati godinama da Sarajevo zaista zaživi i opravda titulu glavnog grada jedne države. Žalosno je da država koja je primila više donacija od Njemačke u II svjetskom ratu, još uvijek bezuspješno rekonstruiše vodovodnu mrežu. Manifesti pojedinih političara su toliko smiješni i žalosni istovremeno da je to poražavajuće. Frapantno je da gradonačelnik za obilježavanje 6. aprila govori da smo pobijedili antifašizam i to ponavlja još dva puta taj isti dan. Ili da naš vrli premijer u internim prepucavanjima sa VIK-om nudi čokoladu onome ko dobije dispačerski centar i informacije već pomenute državne kompanije. Šta očekivati od političara koji se vode onom „čitaj kako piše“ pa umjesto 5C (VC), čitaju VC. Ima takvih poteza unedogled… I nije skrivena kamera, jer da jest, mi bi se smijali zato što je smiješno, a ovako se smijemo samo od muke.
Pošto otvaram dušu, svakako ne smijem zaboraviti ni naše redovne goste u renoviranoj Čaršiji. Svjedoci smo najezde arapskih turista u prijestonici Bosne i Hercegovine. Rijetko ćete ih čuti da se žale na redukcije vode, usluge prevoza, cijene i slično… Obično su to najljepši komplimenti za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo. Ono što je nama skupo, njima je jeftino. U hotelima gdje odsjedaju redukcija je nepoznat pojam. Mada, ko zna? Možda se arapska gospoda kupa i flaširanom vodom, jer ko će vjerovati starim lihvarima i Vodovodu?
Ono što je neizostavno u ljetnom periodu jeste tvrdnja kako je Sarajevo jedno od najposjećenijih balkanskih gradova. Što li Bože? Ne znaju ti turisti da mi plaćamo potrošnju vode preko zajedničkog vodomjera koji je instaliran u zgradama. Niko ne mjeri individualnu potrošnju, nego po broju članova. Što je opet apsurd. Hu nouz zašto je to dobro? Ali, kako god, ja vode nemam. Obavezno pri dolasku kući, slijedi psihičko spremanje za 20 minuta borbe sa flašama i kanisterima.
Nekada (često) mi dođe voda do grla zbog nepravde, anarhije i oligarhije u kojoj živimo. Gdje nas vode podobni, a ne sposobni. Nestručni i stranački, a ne objektivni i mudri. Gdje se zavale u dugove, koje mi uredno vraćamo. Monopolistički sistem Grasa, politički establišment, SDA demokratija, privatizacija Kliničkog i slično tjeraju na razmišljanje: Zašto vrijedi ostati u državi koja uzima, a ništa ne daje?
Mnogi mi kažu kako sam sarkastična, a budući da ja volim ljudima dati za pravo i ovoga puta ću to povrditi. Za kraj teksta želim poručiti kako treba nastaviti šutjeti, jer ukoliko se budemo uspješno držali tradicije, naredno saopštenje će biti:
„Poštovani, obaviještavamo Vas da naredne redukcije NEĆE biti provođene u vremenskom periodu od 10h do 14h.“
Parola je snađi se. Razmišljam baciti se u proizvodnju kanistera, treba djelovati preventivno, jer tvrdim za dvije godine će biti na cijeni.
Voda je postala luksuz u državi koja je najbogatija vodom u Evropi.
Ali takvi smo mi – paradoksalni do Boga!
