Kakve ti probleme možeš imati? Ništa ne radiš, od tebe se ništa ne traži, već samo da ideš u školu i učiš. Naravno da je teško, šta misliš koliko je tek život težak? Vi mlađe generacije ste razmažene pa vam je sve problem. Da je meni da se vratim u tvoje godine i nemam nikakve probleme.
Sigurno si čuo/la makar jednom u životu. Tokom odrastanja se kreira društvena košarica nebitnog koja sadrži sve što prevazilazi fizičko nasilje te se stiče utisak da ostali problemi mladih nikoga ne zanimaju. No, Karike su magazin za mlade pa sam odlučila istražiti o stresu mladih i kako on utiče na naš život.
″Stres je skup nespecifičnih reakcija čovjekovog organizma na štetne faktore iz radnog ili životnog okruženja.″ stoji na Wikipediji.
Jednostavnije rečeno: odgovor organizma na promjene praćene fizičkim, mentalnim ili emotivnim reakcijama. Takođe se pominju i dvije vrste stresa odnosno pozitivni (eustres) i negativni (distres). Razlika je u ličnom doživljaju čovjeka te uticaju promjena na njegov organizam. Premda se pod stresom najčešće misli na negativni stres koji sa sobom nosi tegobe, upitala sam mlade kako i na koji način oni prepoznaju stres u svom životu te kako se nose s njim?
Podrhtavanje tijela, mučnine, stomačni bolovi, kožni osipi, zamuckivanje, zaboravljanje, uznemirenost – da li ti zvuči poznato? Nabrojane stavke su problemi mladih sa kojima sam razgovarala, a vjerovatno i mnogih u našem okruženju.
Dešavalo se da ujutro imam mučnine prije odlaska u školu, ali kako je želudac prazan nije bilo sadržaja za povratiti. Nekoliko puta se dogodilo da i u školi na odmoru prije časa imam ovakve probleme, za Karike se prisjeća Jasna (20), studentica iz Banjaluke.
Sjećam se da sam još kod učiteljice imala taj grč i stres tokom listanja dnevnika i iščekivanja da li ću biti prozvana. A onda ustajanje i odgovaranje na pitanja koja bi ″trebala″ biti dovoljno za pokazivanje znanja. I zapravo to nije strah od neznanja, već trenutka dokazivanja. Ali, šta ako se neki od nas osjećaju nelagodno? Sistemom smo prisiljeni da se prilagodimo, iako nam to možda ne odgovora, priča sagovornica za naš magazin.
Nikola (24), student iz Prijedora, vidi problem u našem odgoju koji, kako kaže, zanemaruje probleme mladih vjerujući da su problemi samo stvar odraslih.
Mislim da je naš odgoj veliki problem. Od malena nas uče da su problemi samo za ″velike″, a da mi kao mladi nemamo nikakve probleme ili su oni nevažni. I tako onda odrastamo u osobe koje ne mogu jasno definisati probleme, ne možemo se oduprijeti strahovima i muku mučimo sa samopouzdanjem i iskazivanjem emocija.
Iz svog iskustva govori o posljedicama stresa kao i suočavanju i prihvatanju problema.
Kada sam upisao fakultet od mene se puno očekivalo i taj pritisak me gotovo emotivno pregazio. Svaki put kada bih i pomenuo da mi je teško, bilo je tih čudnih pogleda nerazumijevanja jer kako kažu: ″ Živiš najbolje godine svog žvota, šta tu ima da bude teško? Studentski dani su najbolji″ i mnoga druga ″poklapanja″. Zapravo sam došao do te tačke da noćima nisam mogao da zaspim, učim satima, ali jednostavno ne pamtim gradivo, pa onda učim još više misleći kako je problem u tome. Postajalo je neizdrživo, stalno sam bio nervozan, trpio glavobolje, gubio sam apetit i na nagovor djevojke otišao kod ljekara. Ne znam šta bi se dogodilo da nisam, dodaje za Karike.
Tokom razgovora s mladima, a i iz ličnog iskustva, zaključujem da o stresu javno ne govorimo, obično i sami minimalizujući sopstvene probleme po uzoru na okolinu te ih zadržavamo u sebi misleći da se događaju samo nama.
Naša sagovornica Tatjana (18), srednjoškolka iz Banja Luke, govori o stresu i strahu sa kojim se suočavala. Pomogli su joj otvoreni razgovori i sestrina podrška.
Meni lično se dešavalo da imam stomačne tegobe jer taj dan trebam odgovarati. Dosta sam razmišljala o sebi i pokušavala da otkrijem uzrok tog osjećaja nelagode. Ljudi ne shvataju tu količinu stresa, i onda je komentar: ″A zašto? Pa nemoj to raditi sebi, pa ako ne znaš dobićeš jedan pa ćeš ispraviti!″. Nije problem u ocjeni, do koje mi naročito i nije stalo, već tog osjećaja iščekivanja i nelagode odgovaranja pred cijelim razredom. Moja sestra je to razumjela i razgovori s njom mi dosta olakšavaju.
Ne smije biti sramota reći da imamo problem, da smo uplašeni, da smo loše, naglašava Dragan (21), student iz Banja Luke. Dragan kaže da su mnoge stresne situacije kulminirale kožnim osipom koji mu je pomogao da prihvati problem i učini nešto po tom pitanju.
Tokom spremanja prijemnog ispita od osjećaja tjeskobe i straha dobio sam kožni osip. I tada sam čuo od porodice kako to nije od stresa jer zašto bih ja bio pod stresom, nego je sigurno od hrane. To je trenutak kada sam se osvijestio. Naravno da nije imalo nikakve veze sa hranom. Prihvatio sam da ne mogu sam riješiti svoje tegobe i na negodovanje mnogih potražio stručnu pomoć, dodaje za Karike.
Zanemarivanje teškoća može dovesti do težih zdravstvenih problema pa je vrijeme da prekoračimo prag sramote, govorimo o osjećanjima te hrabrimo i podstičemo jedni druge na razgovor koji jedini vodi prevazilaženju bilo kojeg problema. Svakako, preporučujemo i stručnu pomoć koja možda samo tako zvuči strašno, ali u vašem okruženju sigurno postoje ljudi s kojima možete razgovarati i od kojih možete potražiti savjet.
U Banjoj Luci besplatnu psihološku pomoć možete pronaći u ″ Psihološko savjetovalište za studente″ u okviru Centra za punu svjesnost.
*Naslovna preuzeta sa www.youthab.ca
