Arhiva TOC-a

Tuzlanski otvoreni centar u akciji: LGBTIQ+ zajednici treba svaki oblik podrške

Piše: Rubina Čengić

LGBTIQ+ zajednici je prijeko potreban siguran prostor u kojem bi se upoznavali, družili, umrežavali i dijelili mišljenja, kaže Dina Bajraktarević, direktorica Tuzlanskog otvorenog centra (TOC-a).

Nedostatak sigurnih prostora na javnim mjestima je jedan od problema na koji nailaze pripadnici ove zajednice. Također, potrebno je mijenjati zakone o javnom okupljanju u BiH i uskladiti ih s međunarodnim standardima kako bi se Povorka ponosa mogla nesmetano i kontinuirano održavati, upozorava Bajraktarević.

U ovom kontekstu, TOC s javnim institucijama u Tuzlanskom kantonu organizuje tematske edukacije, pa su do sada radili sa Zavodom za psihološku i socijalnu zaštitu UKC-a, Centrom za kulturu Tuzla, a sada s kantonalnim vlastima u Tuzli kreiraju Protokol o postupanju u slučajevima nasilja i slučajevima diskriminacije nad LGBTIQ+ osobama u Tuzlanskom kantonu.

Protokol će biti dostupan i u fizičkoj kopiji i u pdf-u na našoj web stranici. Svakako nam je želja da to bude primjer pozitivne prakse zajedničkog rada LGBTIQ+ organizacije i javnih institucija u kreiranju inkluzivnih politika. Tuzlanski otvoreni centar inače radi na području  Tuzlanskog kantona, pa samim tim s javnim institucijama kantona. Pozitivno je što smo unutar svake institucije pronašli saveznike/ce i što je Grad Tuzla kao lokalna samouprava otvoreno stao u zaštitu LGBTIQ+ prava, priča Bajraktarević i naglašava da je uvijek potrebno aktivno raditi na kreiranju međusobnog povjerenja između institucija i LGBTIQ+ osoba.

U Tuzli ova saradnja traje od 2017. godine kada je Grad finansijski podržao Festival kvir umjetnosti i filma, te time postao jedina lokalna samouprava u BiH koja je pružila podršku LGBTIQ+ organizaciji, preko 2021. godine kada su Tuzlanski otvoreni centar i Grad Tuzla potpisali Sporazum o saradnji čime su se obavezali na međusobnu podršku i saradnju do izrade ovog Protokola. Trenutno je TOC jedina organizacija u BiH koja ima ovakve vidove podrške i saradnje s javnim institucijama, a da pritom, s ciljem jačanja zajedništva i solidarnosti u Tuzli, sarađuje i s lokalnim ljudskopravaškim i omladinskim organizacijama s kojima dijele iste vrijednosti i principe. Tako su postali i jedno od prvih omladinskih udruženja koje je ušlo u sastav Vijeća mladih Grada Tuzle. Na bazi te saradnje i zajedničkih aktivnosti učestvovali su i u izradi nacrta Strategije za mlade Grada Tuzla, a pomoćnica gradonačelnika Tuzle iz Službe za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu Asja Redžić kaže da je Grad Tuzla dugogodišnji saveznik TOC-a u borbi za bolji položaj LGBTIQ+ osoba u toj lokalnoj zajednici.

Arhiva TOC-a

Grad Tuzla je LGBTIQ+ zajednicu prepoznao kao jednu od najmarginalnijih i najnevidljivijih grupa i stoga smo ih uvrstili u Strategiju za mlade Grada Tuzla, a uključeni su i u kreiranje lokalne mreže podrške LGBTIQ+ osobama koju čine sve relevantne institucije i organizacije. Predvidjeli smo i izradu Lokalnog akcionog plana za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba Grada Tuzle, a putem javnih poziva za finansiranje projekata nevladinih organizacija finansiramo i projekte i manifestacije koje promoviraju zaštitu prava LGBTIQ+ građana, kaže Redžić i naglašava da su dugi niz godina bili jedini nivo vlasti u Bosni i Hercegovini koji je podržao i podržava projekte koji zagovaraju prava i podižu vidljivost potreba i problema LGBTIQ+ osoba.  

Tuzla je prvi grad u BiH koji je potpisao Sporazum o saradnji s TOC-om u svrhu promocije ljudskih prava LGBTIQ+ osoba kroz informisanje i obučavanje osoblja o specifičnom položaju pripadnika te zajednice kako bi se postigao adekvatan pristup u pružanju usluga, u organizaciji zajedničkih aktivnosti – okruglih stolova, konferencija, seminara, projekata i drugih inicijativa, te usmjeravanju korisnika na usluge Grada Tuzle i TOC-a, ali je ta vijest, podsjeća Redžić, na društvenim mrežama ispraćena komentarima govora mržnje i pozivima na nasilje, ali i jako pozitivnim komentarima.

Bajraktarević naglašava da su u BiH svakodnevno prisutni diskriminacija i nasilje nad LGBTIQ+ osobama, homofobija, bifobija i transfobija, i pojašnjava da govor mržnje poziva na nasilje i diskriminaciju čime se narušava osjećaj sigurnosti određene manjinske grupe.

Mi živimo u patrijarhalnom i heteronormativnom društvu koje ugnjetava sve što se ne uklapa u postavljene socijalne kalupe. Društveno rodno-normativni stavovi koji su duboko ukorijenjeni u našem društvu i sadrže čitav sistem vrijednosti i odnosa prema drugima su jedan od razloga otpora prema LGBTIQ+ zajednici. Homofobija, bifobija i transfobija su naučeni oblik društvene kontrole rodnih normi. Uz to imamo i momenat straha od nepoznatog koji dovodi do otpora prema zajednici, što svakako nije izgovor. Osim toga, u BiH imamo javne ličnosti, političare/ke, vjerske lidere koji javno šire netrpeljivost i mržnju prema LGBTIQ+ zajednici zaboravljajući da ljudi koji su na pozicijama moći i koji imaju veliki uticaj na javno mišljenje imaju veću odgovornost od prosječnog građanina/ke i da svoje mišljenje trebaju formirati oko naučno dokazanih činjenica, a ne širiti i produbljivati mržnju prema marginaliziranim skupinama, zaključuje Bajraktarević i naglašava da su mediji glavni influenseri javnog mišljenja koji često neprofesionalno izvještavaju o LGBTIQ+ temama i osobama što je dodatni razlog otpora društva prema LGBTIQ+ zajednici.

Arhiva TOC-a

Sasvim je dovoljno da pročitate komentare ispod bilo koje objave vezane za LGBTIQ+ zajednicu – možete vidjeti direktne pozive na smrt, izolaciju, isključivanje iz društva, prisilno liječenje, pozive na fizičko nasilje, pa čak i prijetnje nuklearnim oružjem. Dešavalo se da nas porede s ratnim zločincima samo zato što pripadamo LGBTIQ+ zajednici – za mene je to sramotno i van svake pameti. Ja nikada ne mogu ostati ravnodušna prema tim komentarima. Ponekad budem ljuta, ponekad tužna, ponekad isfrustrirana jer mi je to pokazatelj javnog mišljenja prema LGBTIQ+ zajednici. Znam da se govor mržnje može prijaviti nadležnim institucijama, naročito onaj koji u sebi sadrži direktne pozive na smrt ili nasilje, ali znam i to da ja kao LGBTIQ+ osoba nisam sve to ružno što pišu i govore o nama, zaključuje Bajraktarević i naglašava da svi mogu učiti o posebnostima LGBTIQ+ zajednice jer je samo tako moguće smanjiti govor mržnje u javnom prostoru, naučiti je lako jer su informacije lako i brzo dostupne.

Ali učenje je dvosmjeran proces – moramo imati osobu koja je spremna da se suoči i osvijesti svoje ukorijenjene šablone ponašanja, zatim da uči i radi na tome, a s druge strane moramo imati osobu koja će znati ponuditi znanje i prenijeti kako bi se stvorio novi proces ponašanja i mišljenja. Stoga treba biti oprezan i kod pretraživanja interneta i voditi računa da izvori budu kredibilni, kaže Bajraktarević i naglašava da knjige, članci, emisije, podcasti su mediji koji su javno dostupni svima i mogu poslužiti za edukaciju o LGBTIQ+ zajednici, te predlaže  www.soc.ba, www.toc.ba i www.karike.ba.

U sklopu projekta Unapređenje sistema podrške LGBTIQ+ osobama na području Tuzlanskog kantona, koji je podržao USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava INSPIRE, rade i veliko istraživanje na području Tuzlanskog kantona koje će pokazati s kojim problemima se suočava LGBTIQ+ zajednica, te kako TOC kao organizacija može odgovoriti na potrebe zajednice i smanjiti probleme. To istraživanje je nastavak TOC-ovog istraživanja iz septembra 2019. godine koje je pokazalo da 100 posto ispitanih LGBTIQ+ osoba ne vjeruje institucijama u Tuzlanskom kantonu koje su zadužene da zaštite njihova prava.

Naše društvo je heteronormativno, patrijarhalno i neinformisano, i takvo stavlja lezbejke, gejeve, biseksualne, transrodne, interspolne i queer (LGBTIQ+) osobe u deprivilegovani položaj u svim sferama života. LGBTIQ+ osobe još uvijek nisu ravnopravne kao heteroseksualne osobe, prisustvo homofobije, bifobije i transfobije je institucionalizirano, a prakse diskriminacije, potlačivanja i nasilja uveliko narušavaju mentalno i fizičko zdravlje i sigurnost LGBTIQ+ osoba u našem društvu. To pokazuje da je neophodno raditi s ljudima na lokalnom nivou kako bi se stvorio most povjerenja, kaže Bajraktarević. Na pitanje kako na nediskriminatoran način pružati usluge LGBTIQ+ osobama i kako te usluge sada izgledaju u administrativno-pravnom sistemu BiH, kaže da se treba voditi pravilima institucije koja je dužna nediskriminatorno pružiti podršku i zaštitu svim građanima/kama Bosne i Hercegovine, uključujući i LGBTIQ+ osobe.

Lične stavove treba ostaviti kod kuće i profesionalno raditi svoj posao. BiH je još uvijek u razvoju administrativno-pravnog sistema koji će uključiti potrebe LGBTIQ+ zajednice. Sada još uvijek nemamo mogućnost registrovanja istospolne zajednice što sa sobom nosi socijalno-ekonomska prava poput prava na nasljeđivanje imovine partnera/ice, a promjena imena na dokumentima zahtijeva velike administrativne napore. Uz nevladin sektor i pozitivnije stavove institucija koje su spremne da se uzmu u koštac s pravima LGBTIQ+ osoba, mislim da ćemo vrlo brzo doći do inkluzivnijih usluga, kaže Bajraktarević.

Primjećuje da su u javnom prostoru u BiH LGBTIQ+ teme rijetke ili se ne spominju, što onemogućava građanima i građankama stvaranje realne slike o toj zajednici, a rezultat toga su predrasude, diskriminacija, govor mržnje i nasilje koje za posljedicu imaju neprocjenjive štete za  kvalitet ekonomskog, socijalnog i psihofizičkog života LGBTIQ+ osoba, uslijed čega je svaka treća LGBTIQ+ osoba u BiH doživjela diskriminaciju.

LGBTIQ+ zajednici u BiH je svaka podrška prijeko potrebna jer svi smo bio-psiho-socijalna bića i podrška je značajna za sveukupno blagostanje. E sad, podršku možemo i moramo dobiti od zakona i institucija koje sprovode zakone, a socijalna podrška porodice i prijatelja/ica je značajna kako bismo stvorili/e svoj krug sigurnosti i povjerenja. Dakle, svi oblici  podrške – socijalni, zakonski, institucionalni – trebaju djelovati harmonizirano kako bismo svi imali što bolji kvalitet života, kaže Bajraktarević i pojašnjava da se poštivanje ljudskih prava LGBTIQ+ osoba popravlja, ali ne na osnovu inicijative institucija, nego isključivo zahvaljujući djelovanju aktivista/ica.

Zbog nedostatka političke volje i decentralizovane vlasti, adekvatna primjena antidiskriminacijskih zakona vrlo je spora ili uopće ne postoji, stepen poštivanja prava pripadnika ove populacije zavisi od toga gdje žive – Tuzla je, naprimjer, dosta liberalnija i otvorenija sredina od, recimo, Mostara koji je više zatvoren i konzervativan. Zbog toga je postojanje lokalnih LGBTIQ+ organizacija izuzetno bitno kako bi mogle nesmetano pružati usluge koje će zadovoljiti specifične potrebe koje proizilaze iz života u različitim lokalnim zajednicama, kaže Bajraktarević.

Tuzlanski otvoreni centar (TOC) je osnovan u decembru 2015. kao nezavisno, vanstranačko, nevladino i neprofitno udruženje s ciljem promocije ljudskih prava i demokratskih principa u zajednici. Djeluje na feminističkim principima i promoviše ljudska prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba, te rodnu ravnopravnost u javnom životu i prostoru i radi u dva harmonizirana pravca – sarađuje s institucijama i organizacijama civilnog društva stvarajući mrežu podrške LGBTIQ+ osobama u Tuzlanskom kantonu i osnažujući lokalnu LGBTIQ+ zajednicu kroz edukaciju, druženje i dijeleći svoj siguran prostor.

Dakle, provodimo zagovaračke aktivnosti koje jačaju institucije vlasti kako bi one unaprijedile zaštitu ljudskih prava i nediskriminatorno pružale usluge LGBTIQ+ osobama, a s druge strane jačamo LGBTIQ+ osobe i organizacije koje im pružaju sigurnost i podršku, kaže Bajraktarević i naglašava da TOC kontinuirano jača svoj tim kako bi adekvatno LGBTIQ+ osobama pružio sve potrebne servise i postao most povjerenja između njih i resornih institucija, ali i drugih organizacija.

U ostvarivanju naše vizije u kojoj vidimo društvo u kojem su građanke i građani ravnopravne/i i slobodne/i, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, rodni identitet i/ili spolne karakteristike, aktivno sarađujemo s lokalnim institucijama Tuzlanskog kantona i zajedno pišemo lokalnu historiju LGBTIQ+ aktivizma i pokreta, kaže Bajraktarević.

TOC je sarađivao i s Tužilaštvom Tuzlanskog kantona. Tužiteljica Lejla Gazibegović Begović podsjeća da je u junu 2021. godine glavni tužilac Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona imenovao jednog tužioca kao kontakt osobu zaduženu za zaprimanje prijava o krivičnim djelima počinjenim protiv LGBTIQ+ osoba. Ranije je i jedan broj tužilaca tog Tužilaštva, u saradnji s Centrom za edukaciju sudija i tužilaca u FBiH i RS, prošao edukaciju Sarajevskog otvorenog centra o krivičnim djelima iz mržnje prema LGBTIQ+ osobama i nekoliko edukacija koje je organizovao TOC. U ovom Tužilaštvu nemaju informacija o djelima protiv pripadnika LGBTIQ+ zajednice, a nisu upoznati ni s konverzivnim terapijama kojih je prema saznanjima udruženja sve više.

Postojanje TOC-a olakšava svim građanima Tuzle i Tuzlanskog kantona da se upoznaju s položajem LGBTIQ+ osoba u društvu, njihovim potrebama, značaju rada na zaštiti prava i sloboda, prihvatanju i toleranciji, olakšava LGBTIQ+ osobama ostvarivanje njihovih prava u komunikaciji s drugim institucijama. U pogledu rada ovog Tužilaštva, značaj TOC-a se ogleda u tome što se preko njihovog djelovanja jača povjerenje LGBTIQ+ osoba u pravosuđe, omogućava im profesionalan i jednak pristup kao i svim drugim građanima i građankama, a LGBTIQ+ osobe se dodatno ohrabruju da prijave nasilje, kaže Gazibegović Begović. Cijeni da je edukacija o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje prema LGBTIQ+ osobama jako korisna jer je samo kvalitetnijim radom na poduzimanju mjera i radnji iz nadležnosti tužilaštava moguće osigurati kvalitetnije postupke i adekvatne odluke, odnosno presude.

Posebno bih izdvojila takozvane žive biblioteke koje nas upoznaju s pripadnicima LGBTIQ+ zajednice – razgovarali smo s njima o problemima s kojima se susreću, kako u svakodnevnom životu, u društvu, porodici, školi, tako i u ostvarivanju svojih prava, pa i s problemima koje eventualno imaju u samim krivičnim postupcima, i to je nama pomoglo da uvidimo kakva su njihova očekivanja u postupcima, te da se ubuduće prema tome i odredimo, kaže Gazibegović Begović i naglašava da tužitelji kao građani moraju graditi edukovano i tolerantno društvo bez predrasuda jer je samo tako moguće smanjiti štetu koja se nanosi LGBTIQ+ osobama neznanjem zasnovanim na dezinformacijama i na nenaučno utemeljenim činjenicama.

Permanentna edukacija, specijalizacija i senzibilizacija ovlaštenih službenih osoba i  nosilaca pravosudnih funkcija u pogledu krivičnih djela počinjenih iz mržnje na štetu LGBTIQ+ osoba smanjila bi mogućnost neprepoznavanja takve vrste nasilja, a time bi poboljšala rad na takvim predmetima u vidu kvalitetnijih istraga i pribavljanja kvalitetnijih dokaza što bi na koncu dovelo i do osuđujućih presuda s izrečenim strožijim kaznama, zaključuje Gazibegović Begović.

Inače TOC, između ostalog, djeluje i kroz učestvovanje u izgradnji i jačanju lokalne mreže civilnog društva, prvenstveno dajući podršku svim marginaliziranim skupinama, ali i svim inicijativama i protestima koji su u skladu s njihovim vrijednostima i principima.

Temelj našeg rada su oduvijek bile naše vrijednosti i principi, a neki od njih su različitost, integritet, saradnja, solidarnost, zajedništvo, inkluzivnost, društvena angažiranost i stvaranje savezništva i povjerenja, te društveno-politički aktivizam i involviranost. Mi uvijek imamo na umu da je LGBTIQ+ zajednica jako heterogena, da unutar same LGBTIQ+ zajednice imamo druge marginalizirane skupine poput povratnika/ca, osoba s invaliditetom, žena, Roma i Romkinja, i cijenimo da intersektoralno djelovanje i solidarnost jesu jedini ispravni način kako nekoga ne bismo zaboravili prilikom naše borbe za inkluzivnije i otvorenije društvo, pojašnjava Bajraktarević.

Kroz saradnju s Javnom ustanovom Centar za kulturu Tuzla su realizovali zajedničke projekte poput izložbe TransBalkan Aleksandra Crnogorca.

Jako je važno da postoji ovakva organizacija, ne samo za Tuzlu, nego za cjelokupno bosanskohercegovačko društvo koje se nalazi u tranziciji od izuzetno patrijarhalnog prema slobodnom i modernom društvu po uzoru na društvene odnose zapadnoeuropskog kulturnog i civilizacijskog kruga u kojem se pitanje slobode tretira afirmativnim pristupom prema pojedincu, bez obzira na spolnu, socijalnu, etničku, religijsku i bilo koju drugu odrednicu, odbacujući arhaične etnonacionalne i etnokonfesionalne društvene okvire. TOC, uz sve aktivnosti koje provodi u saradnji s našom Ustanovom, predstavlja svojevrsni indikator društvenih procesa koji doprinose poboljšanju temeljnih ljudskih prava, kaže Senad Begović, rukovodioc Centra za kulturu Tuzla. Naglašava da su, kroz ovu saradnju, uposlenici  CZK Tuzla učestvovali i u različitim edukacijama, radionicama, medijskim nastupima i svim drugim projektima koje TOC provodi.

Bosna i Hercegovina je inače na 22. mjestu od ukupno 49 zemalja Evrope po poštivanju ljudskih prava LGBTIQ+ osoba, te mora još mnogo toga uraditi na unapređenju postojećeg pravnog i institucionalnog okvira zaštite ljudskih prava. Homofobija s kojom se suočavaju prilikom odlaska u institucije se ne bi smjela dogoditi, pogotovo u 21. stoljeću. Društveni život LGBTIQ+ osoba nije slobodan, a realnost života je preplavljena strahom od nasilja i odbacivanja. Da bi se osjećali prihvaćenima i ravnopravnima, važno je da pripadnici  LGBTIQ+ zajednice znaju da nisu nevidljivi u svojoj lokalnoj zajednici i da gradonačelnik i uposlenici lokalne samouprave prepoznaju njihove probleme i pružaju im bezrezervnu podršku. U tom kontekstu svaka lokalna zajednica mora stvoriti ambijent u kojem će se svi građani osjećati slobodno, a predstavnici vlasti u svojim izjavama moraju voditi računa da ne povrijede osjećaje svojih građana jer svako nezauzimanje i šutnja se mogu tumačiti kao saučesništvo, podsjeća Redžić.

Bajraktarević smatra da je i te kako značajno uraditi sve što doprinosi vidljivosti marginalizirane zajednice i problema s kojima se ona u bh. društvu suočava.

Nepostojanja reprezentativnosti LGBTIQ+ zajednice, kulture, stvaralaštva i života u javnom prostoru vodi do stvaranja predrasuda i miskoncepcija o zajednici. U javnom prostoru LGBTIQ+ teme su još uvijek tabu ili su čak i zabranjene, što dovodi do potpunog ignorisanja zajednice, a kroz aktivnosti poput čitanja LGBTIQ+ poezije, gledanje filmova i diskusija otvaramo LGBTIQ+ teme javnom životu i prostoru, našim sugrađanima/kama, našim komšijama/nicama, našim prijateljima/cama, i sve to s ciljem informisanja i senzibiliziranja, te otklanjanja postojećih predrasuda i iskrivljenih mišljenja. Također, kroz te aktivnosti nudimo LGBTIQ+ zajednici siguran prostor u kojem mogu biti autentično ono što jesu, te širimo prostor slobode, ljubavi i zajedništva. Sve nabrojane aktivnosti pomažu građanima i građankama da se upoznaju s LGBTIQ+ osobama i njihovim životima i da strah od nepoznatog pretvorimo u prihvatanje poznatog – to pomaže i LGBTIQ+ osobama da se osjećaju sigurnije i prihvaćenije u bosanskohercegovačkom društvu, kaže Bajraktarević. Cijeni da se promjene dešavaju, ali vrlo sporo.

Institucije su više senzibilizirane i educirane što nam potvrđuje i prva presuda o diskriminaciji LGBTIQ+ osoba koja se desila u ovoj godini. Mediji češće i profesionalnije izvještavaju o LGBTIQ+ osobama i temama. LGBTIQ+ zajednica se više uključila u direktan rad na pitanjima ljudskih prava. Roditelji LGBTIQ+ osoba su pronašli razumijevanje kako bi prihvatili svoje dijete bez obzira na sve. Građani/ke su više svjesni postojanja LGBTIQ+ osoba u našem društvu. Povorka ponosa se kontinuirano održava i dešava posljednje četiri godine, a do sada se nije desio niti jedan incident što je svakako za veliku pohvalu, zapaža Bajraktarević i zahvaljuje se svima koji naporno rade kako bi LGBTIQ+ osobe bile prihvaćene i osjećale se sigurnije u ovom društvu.  

U svijetu se posljednjih godina otvara jaz unutar ove zajednice i na jednoj strani su LGB osobe koje imaju uglavnom administrativne i društvene probleme u obliku neprihvaćanja, a na drugoj strani TIQ+ osobe koje ponekad imaju zaista specifične potrebe u zdravstvenom sistemu. U tom kontekstu Bajraktarević upozorava da je LGBTIQ+ zajednica jako heterogena i unutar same zajednice postoje grupe sa specifičnim problemima i potrebama, ali da borba treba ostati ujedinjena i da jedni drugima unutar same LGBTIQ+ zajednice trebaju biti saveznici/e, ali da svi  moraju imati razumijevanje za specifične probleme s kojima se suočava trans zajednica.

U zdravstvenom sistemu postoji mnogo problema koji pogađaju čitavu LGBTIQ+ zajednicu, ali na različite načine: lezbejke nemaju mogućnost umjetne oplodnje, ginekolozi imaju diskriminatorni stav prema gej muškarcima, izuzetno je prisutna stigmatizacija HIV pozitivnih osoba, pripadnici  trans* zajednice ne mogu dobiti potrebne vitamine, ako ih žele i zatraže, inače ne moraju prolaziti kroz hormonalnu terapiju ako to ne žele, to je lični izbor, prilagodbe spola za trans* zajednicu u BiH ne postoje, imamo estetske operacije nad interspolnim bebama i tako dalje. Uz to administrativne i društvene probleme imaju svi pripadnici/e LGBTIQ+ zajednice, od nemogućnosti osnivanja partnerstva do teških procedura za promjenu imena i spola u ličnim dokumentima, pojašnjava Bajraktarević i naglašava da jedan problem ne isključuje drugi, ali da svi problemi mogu biti riješeni zajedničkim djelovanjem svih segmenata društva.

TOC tim, arhiva TOC-a
*Naslovna fotografija: Arhiva TOC-a

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Ermina Gakić-Kulenović: Šta se dogodi kad izabereš život
Call centri: ZA ili PROTIV?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Mostovi društva
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
„Postala sam svjesna svoje bolesti kad sam krenula na terapije“
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO NE
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
More Stories
Put oko svijeta za 80 dana: Epizoda 4 – Auckland i nenadani gost