Senija je prebacila iz rikverca u prvu. Auto joj je lagano trznulo unatrag, a ona je brzo stisnula kvačilo još jače.
“A jebem ti, nisil ti mjenjo ovaj mjenjač, Samire pobogu brećo?!”
“Pa nije čega drugog bilo za upisati. Nas sa učiteljskog ima kol’ko hoćeš. Al’ slabo brete odeše i sad svi kasu vid’li da nema ništa od tega pa se medicinska puni.”
Kao i svake druge noći, sjedio je za svojim radnim stolom neumorno pretražujući još jednu web stranicu. Listao je i listao, ne nalazeći niti na jednoj ono što mu treba. Ili su obrve preblizu, ili joj nos natkriva usne, a u najgorem slučaju uopće nema koštanu osnovu brade. Bez obzira na sve, nije odustajao.