Antony D'Oliveira je mladić s nesvakidašnjom životnom pričom. Sa svega dvadeset godina odlučuje da stabilan posao i topao dom ostavi iza sebe, te učini podvig kakav rijetko koja osoba ima hrabrosti učiniti – sam putovati svijetom, samo s ruksakom na leđima.
Donosimo vam praktične savjete kako se brzo i efektivno spakirati za put.
Vjerojatno najčešće pitanje koje mladi putnici poput mene dobiju je „Otkud ti tolike pare da putuješ?“. Nikog živog ne zanima gdje spavam, šta radim na svim tim divnim mjestima koje posjetim, kvragu, nitko živ ne pita ni kako neko mjesto izgleda, kakve dojmove ostavlja... Uvijek je prva rečenica: „Jarane, i ja bih da imam love.“ / „Jarane, otkud ti tolika lova?“.
Put oko svijeta nije ništa drugo nego put u središte sebe, spoznavanje vlastitih granica, slabosti i sposobnosti. Stvari koje vidiš, koje doživiš, ljudi koje pustiš da ti uđu u život jednostavno ne mogu da te ne promijene.
Kada u životu u jednoj stvari dođem do neke granice onda tu stvar ostavim sa strane i tada počinjem da učim nešto drugo, iako mi ljudi stalno govore da se trebam skoncentrisati samo na jednu stvar.
“U mojoj struci vrlo lako bih mogla naći posao u Nemačkoj, ali ne mogu zamisliti da živim tamo, upravo zbog mentaliteta. Afrika je mnogo čudna, i nisu mi se dopali ljudi, dok su azijati mirniji i povučeniji, onako uvek sve sa merom.”
Iako je planirala ostati samo dva dana, životni put ju je zadržao u Mostaru gdje je pronašla svoj dom
Šta sam naučio na ovom putovanju? Prvenstveno da je sve moguće. Granice sami sebi postavljamo, a šta se desi kada ih nemamo? Granice postoje samo ako vjerujemo u njih, a ja nikakve granice u svom životu ne vidim.
Nakon pola sata svatih da nemam dovoljno keša da platim taksi sam i da cu morati kući pješke. Sedam kilometara pješke kroz Rio u tri ujutro. Fantastična ideja, Armene.
Za par sati krećem u planinarenje na Machu Picchu i Machu Picchu Mountain, planinčugu od dvije hiljade metara visine... Išao sam na kraj Rumunije po vizu i mučio se danima po busevima kroz Boliviju da bih došao ovdje.
Odmah pri dolasku u La Paz odlučio sam se na tzv. Urban Rush, što podrazumijeva vertikalno spuštanje niz 60 metara...
Vizu za Boliviju vadio sam u Berlinu i mi smo jedna od vrlo rijetkih zemalja kojima treba viza za ovu...