Zar treba sutra moj drug ili brat da bude David? Neću da živim u ovakvom gradu, u ovakvoj državi. Ovo već odavno nije dječja igra, već igra onih koji se kockaju s nama, našim životima koji svako od nas SAMO po jedan ima. Zar ćemo dozvoliti da nam ga isprljaju, izgaze, da nas podcjenjuju na ovakve i slične načine kao da je samo njihov vrijedan?
Više od 75 dana Davor Dragičević, njegova porodica i okupljeni oko Pravde za Davida čekaju PRAVDU. Tri mjeseca nadležni lažu, pravdaju se, govore da rade iscrpno. Dokazi govore suprotno.
Sedmi vikend aktivizma održan je od 17. do 19. avgusta u banjalučkom parku “Dr Mladen Stojanović”. Ove godine na Vikendu aktivizma učestvovalo je trideset mladih iz Banjaluke, Bosanske Krupe, Bugojna, Dervente, Fojnice, Goražda, Gradačca, Novog Grada, Sarajeva, Sokoca, Travnika, Tuzle, Vareša i Zenice.
Ali, nije ovo usamljen slučaj kidnapovanih ljudi koji su zarobljeni na svojim radnim mjestima. Svjedoci smo toga da se nemilosrdno štancaju partijske knjižice umjesto radnih kao garant sigurnog i stabilnog zaposlenja ili da se trguje glasovima u zamjenu za radno mjesto. Da li je tvoje jedno radno mjesto vrijedno na hiljade ljudi koji će godinama visiti po birou ili se mučiti tražeći posao negdje u inostrantsvu jer će tvoj glas ili tvoje ćutanje na ono što nam se u društvu dešava održavati društvo grabljivaca i nepravde.