Mislim da se u BiH ne dešava nista posebno što se nije dešavalo i u drugim post-konfliktnim društvima. Mislim da smo svi sebe vremenom uvjerili kako smo specifični, kako je samo naša situacija komplikovana, kako nam treba više vremena nego drugima, kako sa nama 'treba drugačije'.
Kažu da je treća generacija u Njemačkoj bila u potpunosti spremna da se suoči sa zločinima koje su nacisti počinili u Drugom svjetskom ratu, a da je druga tek osjećala sramotu i jedan dio transgeneracijske traume. Kakva je situacija u BiH i gdje smo 25 godina poslije?
Najvažniji savjet koji bih izdvojila za mlade jest da samo s velikom dozom upornosti i strpljivosti mogu biti agenti pozitivnih promjena u Bosni i Hercegovini. Ne prihvatiti „ne“ kao odgovor. Može zvučati kao klišej, no mladi u Bosni i Hercegovini trebaju samo malo više hrabrosti i smjelosti u pokretanju procesa u našoj zemlji, dok vještine i znanje već imaju!