Kako to vječito biva na ovom našem brdovitom Balkanu, vazda neko drugi vodi brigu o našem životu. S toga vam donosimo pet koraka koje svaka samostalna žena mora proći da bi na kraju pošteno zavrijedila tu titulu.
Svakoj mladoj osobi se u određenom trenutku njenog sazrijevanja počinje javljati unutrašnji glas koji joj govori: Možda je vrijeme da živiš samostalno, Trebao/la bi se odseliti od roditelja. Neki bi rekli da je društvo to koje nameće takve misli, ali tu se zapravo radi o prirodnoj potrebi koju svaka osoba stiče sazrijevanjem.
Bili smo na slavi. Televizor je bio uključen. Narodna muzika je treštala, iako ton nije bio značajno povišen. Tetka je,...
Teško je pričati o tome kada je pravi trenutak da se osamostalimo jer neko je spreman za to sa 18, a neko nije ni sa 30 godina. Ima tu dosta faktora zašto se ljudi generalno teško odlučuju na samostalni život – navika na suživot s roditeljima, finansijski problemi... A ima i onih koji su prisiljeni da se osamostale jako mladi.
Pametnije je otići iz Bosne iz Hercegovine, nego iz roditeljske kuće. Ne samo zato što je domovina maćeha svim mladim ljudima koji porodično nisu umreženi u vladajuće stranke, nego i zato što nepravda u tuđem svijetu manje boli.
- „Sine, ustaj. Moraš na posao.“- „A je l' vrijeme majko?“- „Vrijeme je sine, 35 ti je godina.“
U moru negativnih konotacija o mladim ljudima koji žive s roditeljima, sami ili s cimerima, zaboravljamo na pozitivne primjere s kojima se možemo svakodnevno susresti.