„Dolores“ je ženski pop duo kojeg čine Ana Srećković Endži i Marija Vukčević Mara, filologinje po struci, muzičarke iz strasti. Projekt nastaje u prvoj polovini 2020. godine kao sredstvo kreativnog izražavanja u toku pandemijskih i restriktivnih mjera. U svojim pjesmama, „Dolores“ se posvećuje temama svakodnevice, baveći se pretežno stvarnim problemima i osjećajima zamišljenih likova. Dvojac „Dolores“ inspiraciju crpi iz naslijeđa muzike osamdesetih, devedesetih, sinta, nju vejva, ali i savremenog alt zvuka. Svi ti žanrovi oblikovani su autentičnim stilom koga su djevojke stvorile donoseći sceni svoj autorski pečat. Duo stvara pop numere melodično zavodljive na prvo slušanje, koje vas očekuje. „Dolores“ će nastupiti u banjalučkoj Žiži 9. februara, a sarajevska publika će ih imati priliku čuti 10. februara u AG Clubu.
U srcu Zenice, grada bogatog industrijskim naslijeđem, 2018. godine nastao je bend neobičnog i catchy naziva – „BruhUuhu“. Bend je nastao kao rezultat dugogodišnjeg druženja i zajedničkog muziciranja, a čine ga Ernad Bihorac (vokal, gitara), Semir Solo (perkusije i vokal), Duško Kostić (bubnjevi), Ana Milanović (vokal) i Boris Marković (bas).
Nova "Zlatna Karika" je Sara Vojičić! Predrasude su oduvijek bile rezultat neupućenosti ili sklonosti generalizaciji. Ljudi se često boje onoga što im nije blisko i stvaraju neku subjektivnu sliku o tome. Heavy metal je oduvijek bio vrsta bunta protiv sistema, ali je ljudima obično prva asocijacija upravo kultura kasnih 80-ih, ljuti tinejdžeri i sotonizam. Istina je da je bilo i toga, ali ništa više ili manje nego što to danas možete naći u modernoj pop kulturi. Ono što ljudi propuštaju jeste veliki broj metal bendova koji se u svojim tekstovima bave filozofskim pitanjima, promovišu zdrav način života i pri tome demonstriraju visok nivo muzičkog i sviračkog umijeća. Metalci su zaista najdobroćudniji ljudi koje poznajem. Što se tiče rušenja predrasuda, nije ih moguće ni srušiti dokle god ne postoji adekvatno tržište za metal muziku. Bosna i Hercegovina po tom pitanju kaska ne samo za čitavom Europom, već i za komšijama. Nažalost, na ovim prostorima vlada epidemija turbo folk kulture koja je po mom mišljenju po mnogočemu opasnija za društvo i mlade ljude od bilo kojeg drugog žanra muzike.
Kroz svoju glazbu, Eho Radar ostavlja trajan utisak na svijet, otkrivajući svoju dušu svijetu i povezujući se s ljudima na dubljoj razini. Njihova emocionalna povezanost s publikom nadilazi granice jezika i kulture, jer glazba je univerzalni jezik koji spaja srca i duše. Članovi Eho Radara će ostati vječni putnici glazbenim stazama, noseći svoju emociju i ljubav prema svojoj kreaciji, svakim korakom koji naprave.
Bend „LoM“ se ne zaustavlja samo na trenutačnom uspjehu. Njihovi dugoročni ciljevi uključuju dijeljenje svoje glazbe sa što većim brojem ljudi i osvajanje festivala diljem svijeta. Njihova izvedba na Demofestu pokazala je da su već na pravom putu prema ostvarenju ovih ambicija. Njihovi snovi o velikim dvoranama i velikim festivalima svjedoče o njihovoj strasti i vjeri u nevjerojatan glazbeni put koji je pred njima. „LoM“ nije samo glazbena grupa – to je izvor inspiracije, energije i dubokih emocija. Njihova priča o usponu od demo snimaka do izvođenja na velikim pozornicama dokazuje snagu strasti, suradnje i neograničenih snova.
Muzičko obrazovanje kao i sam pojam muzike je vrlo važan jer pruža mnogo mogućnosti, iskustva, i to spaja ljude, no to se u našoj zemlji podcjenjuje.
Eurosong iliti Eurovizija je jedno od najpoznatijih, ako ne i najpoznatije muzičko takmičenje našeg djetinjstva. Svi se sjećamo onih momenata s mamom, tatom, bakom/nenom, burazerom ili sestrom u skromnim dnevnim boravcima uz neki „žuti“ sok, grickalice i euforično iščekivanje nastupa države za koju navijamo. A svako je imao nekog svog favorita. I zaista, u Bosni je Eurovizija ne samo još jedno takmičenje, ona je mnogo više od toga.
Moja prva asocijacija na sam Eurosong jeste ogroman crni TV (Boga pitaj koji je to brend bio) s malim „vratima“ koja su, zapravo, bila otkinuta. Tu su se nalazila samo tri nedefinisana dugmeta koja su bila za smanjivanje i pojačavanje. Onda ja tako stojim kraj TV-a čekajući da neko od ukućana upali kako bih svjetlosnom brzinom smanjila jer je automatski bio pojačan toliko da bi danas bio odličan prenk i eventualno da se šlagirate jer niko ne očekuje da se TV pali i da je zvuk na 100. No, taj je bio. I to su glasnije uspomene od bilo kojih drugih. Danas imamo ogromnu plazmu u dnevnom boravku, ali danas ne gledamo Euroviziju. Doduše, danas jedva stignemo da vidimo jedni druge, ali nećemo na patetiku, shvatili smo o kojoj sam sentimentalnosti pričala.
Zlatan Hajlovac – Kontra bosanskohercegovački je hip-hop muzičar iz Sarajeva. Član je Dlanbeatza i FM JAM kolektiva, a dosad je izdao nekoliko nezavisnih izdanja u vidu albuma i mixtapeova. Zlatanov je album „Igra riječi“ iz 2014. godine proglašen najboljim bh. albumom godine, i to s pravom. Oštrina, tehnika, delivery i lirika jesu ono što je postalo obilježje Kontrinog stila. Sve je to on prenio u saradnju s Frenkijem i Indigom koja je rezultirala sa tri albuma i nizom bangera poput „Đe će ko“ i „Tupakamaru“, koji su postali prepoznatljivi daleko van granice naše male BiH. Prije nešto više od godinu dana, Zlatan je predstavio svoj (tek) drugi solo album „Nikad zauvijek isti“.
Ono što je Zlatana izdvojilo od ostalih izvođača jesu njegovi stavovi, rad i pristupačnost koju pruža kada su različite saradnje i aktivnosti u pitanju. Iako je publici poznat po svojim prepoznatljivim stihovima, Zlatan nije samo reper. Kontra je diplomirao pravo u Sarajevu, a potom i magistrirao demokratiju i ljudska prava na međunarodnom ERMA programu. To mu je otvorilo put i k aktivističkom i akademskom angažmanu u kojem je Zlatan na malo drugačiji način secirao probleme bh. društva – od EU integracija, kulture, zaostavština rata i ratnih zločina i slično.
E, sada, većinu stvari iznad ste vi vjerovatno već znali. A, ako niste, trebalo bi da znate. Jer, nema BiH previše ljudi kao što je naš sagovornik, pa da tek tako zanemarimo njihov doprinos. Zato vam i donosimo razgovor sa Zlatanom – malo drugačiji, malo interesantniji, malo cjelovitiji.
,,Muzika je za mene druga dimenzija gdje jedino mogu biti ono što jesam i najbolji prostor za povezivanje s drugima. I s kim sam posvađana, pomirim se uz muziku; i koga ne volim, zavolim ga kad krene neka dobra pjesma, jer nekako tada i ne misliš o puno drugih stvari. Fakat je muzika jedini jaran koji te nikad neće iznevjeriti.“ – odabrani je odgovor moje kolegice Maje. Zašto? Jer je Maja onaj prijatelj koji vam neće dozvoliti da u kafani i izlasku budete drvene Marije. Naprotiv, podići će vam energiju na onaj nivo gdje već kreće penjanje na stolice i stolove.
Sad bi neko rekao – ne voli svako sve. Da, istina, ukusi su različiti. Neko će plakati uz Tomu, neko behut ostaviti za druge dane. Neko će zadovoljno tapšati uz „koja li je tajna zdrave kose Megan Markl“, a neko uz Jaline i Bubine hitove. Sve ovo zavisi i od nas, od ekipe u kojoj smo, a nekad je i apsolutni rendom, gdje nas apsolutno boli briga šta će drugi reći i slušamo ono što nam prija. E, baš to je „Od Silvane od Nirvane“ top lista. Ono što ste vi, naši čitaoci i čitateljke (a i ja s vama), slušali, i za šta ste glasali u mjesecu martu.
Pa, da krenemo!
Predajem flautu i klavir u muzičkoj školi „Mali Mozart“ i flautu na online svjetskoj platformi za učenje sviranja muzičkih instrumenata PlayWithAPro.com. Također, sviram honorarno u Sarajevskoj filharmoniji. Magistrirala flautu, diplomirala muzičku teoriju i pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, trenutno sam na master studiju na Odsjeku za muzičku teoriju i pedagogiju. Također, dobitnica sam dvije zlatne značke Univerziteta u Sarajevu i priznanja za najboljeg studenta dvije godine zaredom na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
Fantom je etablirano ime na regionalnoj muzičkoj sceni, projekt iza kojeg kao autor i producent stoji Petar Wagner. Godinama usavršavajući svoja umijeća stvarajući muziku, tekstove i aranžmane za druge, Wagner početkom 2019. odlučuje poraditi na vlastitim pjesmama. Ubrzo nakon toga nastaju pjesame koje Wagner u svom beogradskom studiju dovršava zajedno s Lunom Škopeljom, gdje svojim analognim srcima i digitalnim prstima stvaraju neke nove zvučne kulise.
Autentična, energična i totalno drugačija – Macha Ravel ili nama poznatija kao Muha osvojila je domaću scenu u samo par mjeseci, a ove godine i pozornice svih festivala u regiji. U intervjuu s našom Nermom Džaferović otkriva publici Karike.ba detalje iz svog života, posla i karijere.