Prije dvije sedmice jedna mlada osoba oduzela je sebi život zbog ismijavanja na društvenim mrežama. U posljednje vrijeme svjedočimo velikom broju suicida, čak i mladih ljudi, što je vrlo alarmantno za društvo, no tim temama se ne posvećujemo dovoljno i na pravi način. Mediji nas uglavnom kroz rubrike crne hronike izvještavaju pomalo senzacionalistički, izostavljajući komentar struke kada su ove teme u pitanju. Sa psihološkinjom Irenom Đumić Jurić Marjanović smo govorili o cyberbullyingu, edukaciji, odgovornosti društva kada je u pitanju nasilje na društvenim mrežama, tome kako pomoći osobama koje imaju suicidalne tendencije, ali i mlađim generacijama koje mnogo otvorenije govore o mentalnom zdravlju u odnosu na one prethodne. Naša sagovornica se 20 godina bavi psihoterapijom i drugim oblicima psihosocijalne podrške mladima i odraslima, što uključuje i seminare, edukacije, radionice o različitim važnim temama za naše mentalno zdravlje.
U januaru prošle godine sam doživjela vrhunac svog „izgaranja“ kojem su najviše doprinijeli završni ispitni rok i izrazito toksična veza. Mjesečnicu nikako nisam dobila dva mjeseca, pojavile su se ciste na jajnicima, osjećala sam se izrazito slabo s visokom temperaturom, bez koncentracije i motivacije. To je ujedno bio i prvi put kada sam doživjela svoj prvi panični napad, iznenadno i u pola noći. Čitala sam i ranije o paničnim napadima i kako se razlikuju od onih anksioznih, ali na ovo nisam bila spremna. Prvo znojenje dlanova pa ubrzano kucanje srca, bol u grudima, neprestano drhtanje, gubitak daha i nemogućnost disanja. U tom trenutku zaboraviš na sve vježbe disanja i one koje ti pomažu da se smiriš, i samo želiš ili da prestane ili da te nema. Čak i kada je to sve prestalo, u narednih nekoliko dana najmanja sitnica je bila potrebna da bude okidač za ponovljeni teror organizma.
Dr. Mile Jevtić je ljekar na specijalizaciji iz psihijatrije. Kroz dosadašnji rad s osobama koje imaju neke od mentalnih problema i tegoba, posebno se zainteresovao za problematiku iz spektra psihotičnih i afektivnih poremećaja, kao i za forenzički aspekt mentalnih poremećaja. U svom radu nastoji nikada da ne zaboravi na prevenciju jer mentalno zdravlje, kako on navodi, nikada ne možemo shvatiti kao odredište, već kao proces. U intervjuu za „Karike.ba“ nastoji „slomiti“ predrasude kada je u pitanju pričanje o mentalnom zdravlju, te dekonstruisati jedan od najčvršćih tabua, a to je odlazak kod psihijatra i traženje stručne pomoći kada je u pitanju mentalno zdravlje. Uputio nas je i u izazove liječenja medikamentima, te se dotaknuo i psihoterapije kao dobre, efikasne i ravnopravne metode u psihijatriji.
Depresija po klasifikaciji spada u poremećaje afekta ili raspoloženja. Glavni simptom je promjena raspoloženja, a sekundarna obilježja poremećaji nagona i kognicije. Simptomi poremećaja raspoloženja dijele se na emocionalne, motivacijske, ponašajne, tjelesne i kognitivne. Depresija, osim sniženog raspoloženja, uključuje oskudnu emocionalnu reakciju, gubitak volje, inicijative, energije i interesa, osjećaj krivice te smetnje nagona. Najčešći je psihijatrijski poremećaj ne samo u klasifikaciji poremećaja raspoloženja, nego i poremećaja općenito. Njena ekspresija može široko varirati, ali prateće karakteristike depresije mogu se smatrati osnovnim i univerzalnim. Na afektivnom nivou, depresivna osoba se osjeća tužno i manjka joj motivacije za poduzimanje akcija, a na kognitivnom nivou vrlo je pesimistična u procjeni uspjeha utjecaja na okolinu. Na ponašajnom nivou, depresivna osoba je manje aktivna, najčešće s gubitkom apetita i seksualnog nagona. Simptomi se najčešće pojačavaju vremenom i mogu dovesti do suicidalnosti... Ovo je objašnjenje mog svakodnevnog stanja i načina života otkako pamtim sebe.
Nažalost, većina psihijatrijskih pacijenata je od momenta kada dobiju prvu ozbiljniju psihijatrijsku dijagnozu već stigmatizovana. Ja kao psihijatar koji radi u Zavodu za forenzičku psihijatriju Sokolac mogu da djelujem u okviru ustanove u kojoj radim, tj. u okviru domena posla psihijatra, a to uključuje da svakom pacijentu pristupam na individualan način s individualnim planom tretmana koji je multidisciplinarne prirode i uključuje druge saradnike (psiholozi, socijalni radnici, radno-okupacioni terapeuti), te da uvijek odvojim vrijeme za razgovor i slušanje onog što osoba „nosi na duši“, a to je često dugogodišnji teret patnje i bola. Pitanje destigmatizacije je nešto na čemu možemo da insistiramo, naročito kada se procjenjuju rizici za otpust pacijenta iz ustanove. U svemu tome važnu ulogu imaju nadležni centri za socijalni rad, koje možemo reanimirati da pripreme teren za povratak, ali i aktivno rade na prihvatanju našeg pacijenta u lokalnu sredinu iz koje dolazi.
Dragi i drage,
Kao što sam i obećao, novi odgovori su već tu! Vaša energija me podstiče da tragam za odgovorima, da zajedno promišljamo i da se edukujemo o našim unutrašnjim svjetovima, i da gradimo hrabrost i snagu za promjene!
Da ne bih s ovim uvodom previše ulazio u ulogu psihologa-poete-spisatelja koji vam odgovara gledajući u daljinu kroz prozor i pijući svoj caffe latte u starom, širokom vintage džemperu, vi pročitajte odgovore na svoja pitanja, šaljite ih i dalje, te ako sam ostao nedorečen ili ukoliko vas nisam dovoljno dobro shvatio, slobodno napišite pitanje ponovo, a ja idem pisati nove odgovore!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog
Dragi svi/e,
čitam vaša pitanja i toliko sam ponosan na vašu odlučnost, hrabrost, spremnost da govorite i dijelite svoje priče, ali i da samostalno istražujete i upoznajete sebe, te brinete o svom mentalnom zdravlju i tražite puteve ličnog rasta i razvoja.
Ja sam i dalje tu za vas, slobodno mi pišite, odgovori stižu brzo!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i edukant iz psihoterapije
Dragi i drage,
novi tekst i novi odgovori su tu! Našu zajedničku rubriku „Pitaj psihologa“ gradimo skoro već dvije godine. S namjerom pišem da je rubrika zajednička, jer pored mojih odgovora, tu su i svjedočanstva o vašim dilemama, previranjima, željama za samonjegom o mentalnom zdravlju i edukacijom o prevenciji psihičkog života.
Idemo u nove priče i izazove, tražeći i jačajući vlastite snage, resurse, šanse. Pišite mi i dalje!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog
Anksioznost mi se prvi put javila već na trećoj godini studija. Tada je bilo apsurdno da se priča, kao što se danas, 10 godina od tada (2021. godine), priča. Počelo je iznenada. Izgubila sam apetit, osjetila slabost i bezvoljnost. Reklo bi se, baš kao i proljetni umor. Dan za danom, sve manje sam jela i sve manje pričala. Zatim sam i sve manje tečnosti unosila. Izolovala sam se, ostajala sama, bez da mi je iko trebao. Smetali su mi ljudi koji se smiju, kojima je dobro, koji su pozitivni. Stezalo me u grudima svaki put kada bih pomislila da s nekim treba kafu da popijem i da pričam o bilo čemu. Fizička aktivnost se svela na minimum.
„Nervirala sam se 100 puta i stresirala oko načina studiranja, odnosa profesora prema studentima i studenticama, nekim nepravilnostima u samom obrazovanju i to je ondje gdje moj stres dobiva svoje mjesto jer to su neke stvari koje nažalost ne prolaze kao ispitni rokovi i ne prolaze kao obaveze. Čak sam jednom plakala na fakultetu, ali nije bilo uopšte vezano za ispite ni fakultetske obaveze već zbog jedne velike nepravde koja je urađena mojoj kolegici na fakultetu. Poznata mi je činjenica da studenti nekada i zaplaču zbog neke ocjene, zbog stresa, zbog brige, zabrinutosti i tako dalje, ali evo kod mene se to desilo zbog apsolutno neke druge stvari.“
Dragi/e psiholjupci/psiholjupke,
napisao sam vam nove odgovore koji se nalaze u ovom tekstu. Iznova me fascinirate i motivišete svojom hrabrošću da podijelite svoje priče, spremnošću da ih podijelite s drugima, te znatiželjom i voljom da se upoznate i brinete o svom mentalnom zdravlju. Slobodno mi pišite i dalje, tu sam i dalje za vas i radujem se prilici da ponudim odgovore na sve vaše dileme, izazove, probleme i psihičke tegobe iz ugla svoje profesije psihologa. Ukoliko se više interesujete za proces psihoterapije, preporučujem vam da pogledate intervjue koje sam radio sa psihoterapeutkinjama različitih škola i pravaca, a koji se nalaze na portalu „Karike“.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog
Dragi/e svi/e,
novi odgovori su tu! Pišite i dalje ukoliko imate potrebu da zajedno promišljamo i edukujemo se o mentalnom zdravlju. Također, ako imate neku temu na koju biste željeli da vam pripremim tekst, imate potpunu slobodu da mi je predložite!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog i specijalizant iz psihoterapije