Anksioznost je, možemo reći, osjećaj modernog doba s kojim se susreće svaki čovjek. Ukoliko je prepoznamo kao takvu, na njoj možemo uspješno da radimo, tako što ćemo da radimo na sebi, i tako što ćemo da postanemo svjesni da postoji to nešto u nama zbog čega kvalitet našeg života nije na zadovoljavajućem nivou.
Koje su tvoje želje, snovi, vrijednosti? Kako ih možeš zadovoljiti, ispuniti? Šta možeš uraditi da vidiš i dobre strane koje sačinjavaju svijet? Svačiji koraci do sreće su različiti, ali svi možemo izabrati kojim „očima ćemo gledati“ put dolaska do sreće.
Mnogi psiholozi naglašavaju edukativnu i katarzičnu funkciju koju ovakav vid savjetodavnog rada predstavlja, jer samo objavljivanje može da ima efekat rasterećenja unutrašnje napetosti, a gdje se čitaocu/čitateljki predlaže smjer u daljnjem procesu rješavanja određene tematike. Tako da... osjećajte se slobodno da nam pišete, a odgovor će stići u nekom od narednih tekstova.
Shvatajući da nikakav posao i projekt ne mogu i ne trebaju biti ispred mog zdravlja, prisebnosti i zdravog razuma, želim naglasiti da je više nego ikad bitno i potrebno imati antiautoritativni, nekonformistički stav, znati reći ne. Ne radi nekog buntovništva, politike i/ili idealizma, već jednostavno nemojte dopustiti da vam razni autoriteti bez uporišta, karijeristi-sociopate i korporativni luđaci bez života kroje život i unište zdravlje. Fizičko a naročito mentalno zdravlje je puno bitnije od bilo kakvog projekta, organizacije ili reference u CV-ju.
Razmišljao sam da li ću biti dosadan i klišeiran ako svima ponovo kažem: „Bravo na hrabrosti!“, ali nisam odustao od tog dijela teksta. Iako su pitanja anonimna, ona su lična, dolaze iz skrovitih i manje skrovitih dijelova nas, svakako ranjivih, te vjerujem da često i nije lako stisnuti „anonimni enter“. Tako je u mom slučaju i pristupu ljudima iz ugla psihologa: poštovanje malih, a velikih koraka, saosjećanje, ohrabrenje, prisutnost. Te osobine nisu rezervisane samo za odnos psihologa i klijenta, već bi trebale biti temelj svake ljudske komunikacije!
Kompleksi se javljaju između stvarne slike našeg tijela i idealizovane slike kako bi naše tijelo trebalo da izgleda. Trebalo? Zar postoji način na koji nečije tijelo treba da izgleda? Sudeći prema Instagramu i onome što nam serviraju utjecajne ličnosti, mediji, beauty magazini, postoji samo jedan ideal ženskog i muškog tijela. Kako se kao mlada osoba pozicionirati u odnosu na ideale ljepote promovirane na društvenim mrežama?
Ne volim projektovati budućnost, posebno na megalomanski način. Dovoljno je da sam tu, da neko uvijek može da podijeli dio sebe koji ga muči, da se informiše o nekim aspektima prevencije i zaštite mentalnog zdravlja, te se možda ohrabri otići kod psihologa ili otpočeti proces psihoterapije. Mali, a ipak veliki i značajni koraci ove rubrike na Karikama.
Dragi i drage,
Kao što sam i obećao, novi odgovori su već tu! Vaša energija me podstiče da tragam za odgovorima, da zajedno promišljamo i da se edukujemo o našim unutrašnjim svjetovima, i da gradimo hrabrost i snagu za promjene!
Da ne bih s ovim uvodom previše ulazio u ulogu psihologa-poete-spisatelja koji vam odgovara gledajući u daljinu kroz prozor i pijući svoj caffe latte u starom, širokom vintage džemperu, vi pročitajte odgovore na svoja pitanja, šaljite ih i dalje, te ako sam ostao nedorečen ili ukoliko vas nisam dovoljno dobro shvatio, slobodno napišite pitanje ponovo, a ja idem pisati nove odgovore!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog
Dragi/e psiholjupci,
nastavljamo dalje s našom malom i skromnom edukacijom o mentalnom zdravlju kroz vaša sjajna i inspirišuća pitanja i moje odgovore.
Odlučio sam da vam u narednom periodu napišem par tekstova o psihoterapiji: odakle uopšte ta nauka o „duši“ i umijeće „liječenja razgovorom“, koji sve „pravci i škole“ nam stoje na raspolaganju i šta svaki od njih nudi, koliko traje taj proces i šta možemo da očekujemo od psihoterapije. Često se u svojim odgovorima referišem na razne psihoterapijske pravce, te vam i taj metod rado preporučujem kada je u pitanju rad na sebi, te osjećam potrebu da vam sve to ukratko predstavim.
Pišite mi i dalje, tu sam za vas!
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog
Riječ je o ideji „D-App“ koja predstavlja najnoviji patent kada su u pitanju zdravstvene aplikacije. Ideja se zasniva na tome da korisnici imaju mogućnost kontaktirati i razgovarati sa stručnom osobom iz polja mentalnog zdravlja, i na taj način potražiti savjet za svoje trenutno stanje. Važno je naglasiti da rad aplikacije, pored usluge koju pruža, nastoji destigmatizirati društvo i učiniti građane slobodnima da se pored ove prilike za pomoć obrate u zdravstvenim ustanovama / centrima za mentalno zdravlje. Rad aplikacije nadziru i vrše stručne osobe, psiholozi/psihijatri iz domova zdravlja s kojima smo potpisali ugovore o suradnji, a nastojimo da je proširimo u sve domove zdravlja u našoj domovini. Krajni cilj aplikacije je pomoći korisnicima da se edukuju, posavjetuju sa stručnjacima, ali i da na kraju smanjimo broj suicida.
Anksioznost mi se prvi put javila već na trećoj godini studija. Tada je bilo apsurdno da se priča, kao što se danas, 10 godina od tada (2021. godine), priča. Počelo je iznenada. Izgubila sam apetit, osjetila slabost i bezvoljnost. Reklo bi se, baš kao i proljetni umor. Dan za danom, sve manje sam jela i sve manje pričala. Zatim sam i sve manje tečnosti unosila. Izolovala sam se, ostajala sama, bez da mi je iko trebao. Smetali su mi ljudi koji se smiju, kojima je dobro, koji su pozitivni. Stezalo me u grudima svaki put kada bih pomislila da s nekim treba kafu da popijem i da pričam o bilo čemu. Fizička aktivnost se svela na minimum.
Želeći vam približiti različite psihoterapijske pravce i tako produbiti vaše znanje o psihoterapiji, Ognjen Pjano, psiholog naše stalne rubrike „Pitaj psihologa“, donosi vam prvi u nizu razgovora sa psihoterapeutima. Sa psihoanalitičarkom Ninom Krajnik razgovorao je o tome šta je psihoanaliza, a šta psihoterapija, te kako taj proces izgleda u praksi. Krajnik govori o simptomima, ljubavi i njenim potencijalima, pokretu Lakan Balkan i psihoanalitičkoj politici te o nesvjesnom kao najvažnijoj knjizi koju možemo pročitati.