„Opet ona nešto“ i „Lako je njoj, ona je nastavnikova kćer“ – rečenice koje su ispratile svaki moj korak od malih nogu.
„Mi ipak imamo ograničene kapacitete. Ne možemo raditi beskonačno, energija se neizbežno troši. Ukoliko ne prestanemo na vreme, javlja se iscrpljenost. Iscrpljenost u početku može biti manja, a zatim sve veća.“ Slaviša Savić
Bićemo brutalni, oooo da. Nema vama više tješenja i dijagnoza tipa: imate prevelike kriterijume. Udariću te, ali ti mi nećeš moći vratiti nazad. Možda će karma, ali ja nisam single, right?
Ono što smo ovdje na stranici željeli podijeliti s vama su najdraži tekstovi dopisništva i redakcije iz 2018.
Na današnji dan prije tačno 11 godina Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini je ugledala svjetlo dana. Već 11 godina djelujemo aktivno na polju novinarstva, učimo druge medijskoj pismenosti, edukujemo mlade, pišemo odlične projekte i činimo jednu veliku porodicu.
Živi! U skladu sa godinama, ili bez ikakvog sklada! Rizikujući ili pokušavajući pronaći put koji je utaban, ali živi život mlade osobe, jer ono što ćeš shvatiti kad napuniš 25.je to da je proletjelo. Vrijeme, kao u klišeima. Srednja škola, fakultet, ta prva ljubav, ta matura, diplomsko. To najbolje, najbezbrižnije vrijeme. Nikada se neće vratiti!
O ostalim tipovima homoseksualca sa sarajevske gej scene u drugoj kolumni.
Vi se do tada dragi čitatelji zapitajte zašto su ovi likovi ovakvi. Zbog čega im je teško da vide i prihvate sebe takvim kakvi jesu.
Kako to vječito biva na ovom našem brdovitom Balkanu, vazda neko drugi vodi brigu o našem životu. S toga vam donosimo pet koraka koje svaka samostalna žena mora proći da bi na kraju pošteno zavrijedila tu titulu.
Svakoj mladoj osobi se u određenom trenutku njenog sazrijevanja počinje javljati unutrašnji glas koji joj govori: Možda je vrijeme da živiš samostalno, Trebao/la bi se odseliti od roditelja. Neki bi rekli da je društvo to koje nameće takve misli, ali tu se zapravo radi o prirodnoj potrebi koju svaka osoba stiče sazrijevanjem.
Možda su i oni tek licemjeri koji prate kakvi tekstovi donose lajkove, komentare, klikove... pa se onda odjednom sjete djece u Africi, rata u Siriji i Palestini – samo kad treba pljuvati po nekome.
priča?
Ponovo nam u pomoć dovodim psihoanalizu, pogotovo onu teoriju objektnih odnosa, koja smatra da su svi odnosi uvijek obojeni međusobnim projekcijama i poistovjećivanjima, pa je tako vođa jednog društva uvijek i slika mase, njenih želja, nagona i fantazija, a ne samo jedna harizmatična i sposobna ličnost koja upravlja tom istom masom. Slična stvar je i sa uzorima o kojima govorimo u ovom tekstu. Uzori, bilo da nose pozitivne ili negativne osobine, uvijek tako vjerno odslikavaju želje, maštanja, porive i unutrašnji svijet onih koji ih stvaraju.
Amy je voljela i pjevala džez, kombinovanim sa soul, funky i R&B muzičkim stilovima. U početku smo je voljeli, osjećali njenu bol sa kojom smo se mogli poistovjetiti, a ovdje ne mislim samo na mlade i adolsecente.
S obzirom da sam neko ko se bavi informatikom „otkad zna za sebe“, te sam student prve godine fakulteta, primijetio sam jednu stvar: sve je više mladih koji upisuju fakultete misleći da će ih oni naučiti apsolutno svemu što im treba za posao, te sve više njih pohađa razne kurseve da ih nauče stvarima koje, u suštini, mogu dobiti besplatno i koje mogu naučiti sami iz udobnosti svoga doma, i plaćaju ih zato što im je često mrsko učiti samostalno.
