Red je da shvatimo svoju moć i svoju odgovornost. Imamo pravo vršiti pritisak na one koje smo izabrali da rade ono što je prioritetno. Imamo pravo da onima koje plaćamo kažemo šta su njihove obaveze i dužnosti. Ne možemo inferiorno pasivnim stavom očekivati aktivnost onih koji su naviknuti da se u „državnoj službi“ može kako hoće. Bili oni novi ili stari, naučeni su da im se nerad toleriše, a nepotizam, korupcija i nacionalizam prećute, kao da je riječ o asesoarima jedne politike, jednog načelnika. Naučite ih novoj modi, koja će svakoga od nas obući emancipacijom o našim pravima, gdje jedan čovjek, iako načelno kroji kapu grada, može i da pokisne, ako mu taj isti narod odluči oduzeti legitimitet.
U učionici srpskog jezika i književnosti, tamo gdje sam nekoć čekao na red da pročitam analizu lektire, sjedim s listom kandidata i kandidatkinja na lokalnim izborima za koje provjereno znam da su stalno zaposleni, s visokim prihodima i s diplomama uglednih zvanja, i pitam se: šta je tema, šta je ideja, šta je motiv? Odgovor je jednostavan: moć, autoritet, a uz to i dodatni izvor prihoda.
Koji su zapravo razlozi odlaska mladih? Najčešće je to obrazovanje koje se ne priznaje, zdravstvo koje je u kolapsu već godinama, korupcija i manjak prilika za mlade ljude. Kada razgovarate s onima koji su već odavno napustili BiH, najčešći razlozi koje čujete su da bi prehranili porodice, stekli kvalitetno obrazovanje i radno mjesto u skladu s istim. Većina njih nije imala želju, ali ni izbora da ostane.
S obzirom da je Bosna i Hercegovina demokratska država u kojoj se svake četiri godine odvijaju kako lokalni tako i parlamentarni izbori, narod posjeduje moć da nešto promijeni ili najjednostavnije – IZABERE bolje.
Međutim, tu dolazimo do ključnog problema. Stanovnici Bosne i Hercegovine masovno ne izlaze na izbore pod izgovorom da njihov glas nema nikakvog uticaja.
Još uvijek se sjećam da je tih oktobarskih dana baš ta nedjelja značila da ćemo starija sestra i ja imati vremena da odradimo još jednu borbu jastucima, jer roditelji idu negdje gdje se odlučuje o našim životima, našoj budućnosti, ali da se tamo djecu ništa ne pita. Nas se to nešto posebno nije ni ticalo. Bila je to jedna nedjelja, svake dvije godine! I sada je!
U predizbornom periodu prisjećamo se svih onih koji nisu imali pravo glasa, kao i onih koji danas ne žele da iskoriste to svoje pravo.