Svjedoci smo mladih koji ne izlaze izbore, kojima su svi isti, ne osjećaju potrebu da se pobune niti na jedan način, mladi koje društvo u suštini uopšte ne zanima. U drevnoj Grčkoj ovakvi ljudi su nazivani idijotima.
U Bosni i Hercegovini je javna tajna da se do posla, naročito državnog, najčešće dolazi uz pomoć političke partije. Često mi se dešava da se nađem u društvu gdje mladi ljudi započnu priču o političkim strankama, (ne)angažmanu mladih ljudi, te sticanju radnog mjesta preko „štele“.
Vjerujem da stvari mogu i moraju ići nabolje. Upravo zato trebamo izraziti socijalni, društveni, a prije svega moralni bunt protiv ljudi koji nama vladaju već dvadeset i kusur godina. Ovo nije vlast kakvu zaslužujemo.
Dugo mi je trebalo da se odlučim napisati tekst o postizbornim mišljenjima, reakcijama i rezultatima. Opet smo izabrali ISTE. Opet ćemo bježati iz države. Napuštati porodice, kuću, posao. Opet ćemo pričati sve i svašta na vlast.
Lokalni izbori, koji nas očekuju 15. novembra 2020. godine, su jedinstvena prilika kada imamo pravo da na važne pozicije u vlasti biramo ljude za koje smatramo da su kompetentni za to i možda jedini podsjetnik da u Bosni i Hercegovini zapravo stvarno živimo u demokratskom društvu. Međutim, dan lokalnih izbora za mnoge mlade predstavlja dan kao i svaki drugi jer ipak biraju da ostanu kući, umjesto da iskoriste svoje građansko pravo. U ovom tekstu vam donosimo najčešće razloge zašto mladi ne izlaze na izbore, a trebali bi.
