Lokalni izbori, koji nas očekuju 15. novembra 2020. godine, su jedinstvena prilika kada imamo pravo da na važne pozicije u vlasti biramo ljude za koje smatramo da su kompetentni za to i možda jedini podsjetnik da u Bosni i Hercegovini zapravo stvarno živimo u demokratskom društvu. Međutim, dan lokalnih izbora za mnoge mlade predstavlja dan kao i svaki drugi jer ipak biraju da ostanu kući, umjesto da iskoriste svoje građansko pravo. U ovom tekstu vam donosimo najčešće razloge zašto mladi ne izlaze na izbore, a trebali bi.
Dugo mi je trebalo da se odlučim napisati tekst o postizbornim mišljenjima, reakcijama i rezultatima. Opet smo izabrali ISTE. Opet ćemo bježati iz države. Napuštati porodice, kuću, posao. Opet ćemo pričati sve i svašta na vlast.
Vjerujem da stvari mogu i moraju ići nabolje. Upravo zato trebamo izraziti socijalni, društveni, a prije svega moralni bunt protiv ljudi koji nama vladaju već dvadeset i kusur godina. Ovo nije vlast kakvu zaslužujemo.
U Bosni i Hercegovini je javna tajna da se do posla, naročito državnog, najčešće dolazi uz pomoć političke partije. Često mi se dešava da se nađem u društvu gdje mladi ljudi započnu priču o političkim strankama, (ne)angažmanu mladih ljudi, te sticanju radnog mjesta preko „štele“.
Svjedoci smo mladih koji ne izlaze izbore, kojima su svi isti, ne osjećaju potrebu da se pobune niti na jedan način, mladi koje društvo u suštini uopšte ne zanima. U drevnoj Grčkoj ovakvi ljudi su nazivani idijotima.