Random

Iza duge

B. B. – Peti zid

„Ova prostorija“, nastavio sam, „je moja kreacija. Sve je gluma, zar ne? Onda je moja istina jednaka svačijoj – jednako tačna, jednako pogrešna.“ Glas je šutio, ali osjetio sam toplinu osmijeha kako proždire zidove. „Samo jedna stvar je užasnija od izmišljenog pravila: pridržavati se izmišljenog pravila. Priroda je nepogrešiva; dakle, ja sam nepogrešiv.“

Iza duge

Emancipacija jedne Vanne

Došla sam do faze u kojoj uopće ne sličim na osobu na svojoj ličnoj karti. Na šalteru bi mi rekli: „Ne možete vi ovo potpisati, mora gospodin doći lično.“ U takvim situacijama je teško ne nasmijati se i shvatiti da lijekovi zapravo rade, da me ljudi konačno vide kao osobu koja jesam. Tu sreću je teško opisati. Pa i na autobuskom šalteru slična situacija; kupujem kartu sa studentskim popustom, službenik me zamoli za index ili studentsku karticu. Pri sebi imam staru studentsku karticu koju sam dobila dok sam bila student jedan cijeli semestar (ironija je da je prvobitna kartica s mojim tadašnjim podacima imala sliku djevojke zbog greške u bazi podataka fakulteta). Službenik gleda karticu i govori: „Pa ovo je dečko. Daj mi svoju karticu.“ Odmah sam se nasmiješila te samo rekla da je moja kartica. Službenik detaljnije gleda, i nakon shvatanja mi uručuje kartu. Tada sam shvatila da sam postala osoba koja sam uvijek težila biti, da mojoj patnji dolazi kraj.

Iza duge

Otpor prema istopolnoj ljubavi isto je što i otpor prema nacionalno mješovitim vezama

Od trenutka kada sam prvi put vidjela povorku ponosa na televiziji, a to je bilo 80-ih godina prošlog vijeka, poželjela sam da se ona desi i u BiH: šarene zastave, nasmijani ljudi, neki čak i kostimirani, muzika – to nikako ne može biti nešto loše! S godinama je sazrijevala misao kako se to mora desiti i ovdje jer gejevi i lezbijke ili svi drugi pripadnici LGBTIQ populacije u BiH moraju dobiti svoju šansu, trebaju imati jednake mogućnosti, ne smiju biti diskriminisani jer, ako ništa drugo, imaju iste obaveze kao i svi drugi, a pride je sjajna prilika da se pokažu, outuju, obznane da su gej ili lezbijke – valjda je to lakše uraditi na suncu i pod šarenom zastavom u nekoj skoro pa prazničnoj atmosferi! Povorke ponosa svuda u svijetu i služe da skreću pažnju na LGBTIQ osobe i nose poruku o potrebi rješavanja njihovih važnih socijalno ljudskopravaških problema poput istopolnih brakova i zabranu diskriminacije i homofobije, ali i njihovo uključivanje u javni život, jačanje identiteta i stvaranje prihvatljivog ambijenta za LGBTIQ osobe, posebno mlade.

Iza duge

Kafanski filteri homofobije

Znam! Odrastanja u palankama nose sa sobom kojekakve strukturalističke zatvorenosti. One koje ne dozvoljavaju da isplivaš iznad površine i udahneš vazduh vlastitim kapacitetom pluća. Brojne teme dolaze na noćni red rasprava u kafanskim ambijentima. Na kurikulumima mahalaških profesora se može naći sve – od sporta do geopolitike koja je u posljednje vrijeme izgleda svačiji hobi i specijalizacija, pa do religije, muzike i književnosti. Tako, u mojoj palanci skrivenoj u srednjoj Bosni, koja se ni po čemu specijalnom ne razlikuje od desetina sličnih u našoj nam zemlji, dođe na repertoar i jedna tema koja posljednjih godina predstavlja i misteriju i izazov lokalnih sveznalica s „kafanskom diplomom“ – ona o prvoj povorci ponosa u Bosni i Hercegovini.

Ima veze...Iza duge

Hanadi Smajić – Snovi koje (ne) sanjamo

Kratka priča Hanadi Smajić pristigla na naš kvir umjetnički konkurs Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta. Opet sam je sanjala sinoć i više nisam sigurna da li me progoni ona ili moja sjećanja na nju, ostavljena negdje u međuprostoru mog bića, pa tako odlučim skočiti ovo jutro iz kreveta i, još bunovna i neumivena, posložiti to u seharu i ovaj put tu seharu zaključati.

Iza duge

Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta – rezultati kvir umjetničkog konkursa

Pročitajte ko su nagrađeni i nagrađene na našem konkursu „Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta“ te obrazloženje članova i članica žirija.

Iza duge

Izazovi i potencijali queer umjetnosti u Bosni i Hercegovini

„Meni lično nisu poznate niti inicijative, a posebno ne politike koje promoviraju predstavljanje queer zajednica u umjetnosti kako u BiH tako i na Balkanu. Imam osjećaj da kada smo uključeni, uključeni (znači: tolerisani) smo prvenstveno radi reprezentativne potrebe institucija, koja proizilazi od dirigovanih procesa 'demokratizacije', a ne jer smo percipirani kao ravnopravni/e građani/ke, odnosno kao politički subjekti koji mogu doprinijeti društvu sa svojim perspektivama i iskustvima. Ne mogu reći da su svi nivoi vlasti zakazali, jer to implicira da su se ikada o nama brinuli. Od konstantnih opisa poput 'izdajnica/ka' i neprofesionalne patologizacije u 'pacijente/ice', preko psihološkog zlostavljanja, pa i terora, do fizičkih napada i eskalacija, zaštite nema, pravde nema. Na elementarnom nivou se suočavamo s ogromnim (i bespotrebnim) poteškoćama, tako da je aktivna, materijalno osjetljiva podrška jako daleko“, objasnila nam je Anela.

Iza duge

Nejra Agić za „KARIKE“: „Mediji žive od senzacionalizma da često nisu svjesni koliko on negativno utječe na stavove ljudi prema LGBTIQ osobama“

Ističući seksualnost / rodni identitet i prezentujući to kao nešto šokantno, moderno, novo, LGBTIQ osobe se svodi na njihovu seksualnost / tijelo / seksualni čin, ili kao nešto što „nikad ranije nije bilo kod nas“, iako to naravno nije tako. Važno je predstavljati LGBTIQ osobe u svoj njihovoj kompleksnosti jer ljude ne čini samo njihov seksualni/rodni identitet, davati prostor ličnim pričama LGBTIQ osoba – da one govore same o sebi jer to je uvijek autentičnije nego kad drugi govore o njima. Mnogo je prigodničarskog i površnog izvještavanja o LGBTIQ zajednici; to se najbolje može vidjeti na primjeru povorke ponosa. Umjesto da se govori o razlozima zbog kojih se uopće organizuje povorka, da se približe i objasne zahtjevi LGBTIQ zajednice, fokus medija je broj policajaca i zatvaranje ulica.

Ima veze...Iza duge

Zuhdija Karić – Tvoja ruka

Život se nekako uvijek činio sumoran i siv. Kako su godine prolazile, prestao sam očekivati sreću, prestao sam se nadati nekom svjetlu. Uvijek su mi govorili kako bi djetinjstvo trebalo biti najsretniji period u životu jedne osobe. Bili su tako u krivu. Ne mogu da podnesem tu izreku, prezirem je. Nekad, život nema taj sretan period. Pa tako, mogu reći da do neke određene tačke u svom životu nisam poznavao sreću i radost. Sve dotad je bila jedna tamna praznina; riječima neopisivo, tmurno i ružno. Uvijek drugačiji, uvijek posljednji. Iako je univerzalno prihvaćeno da su ljudi društvena bića, ja sam rano u svom životu odbio tu filozofiju i ugodno se prilagodio suprotnome. Razmišljao sam, zašto čovjeku treba društvo? Zašto moramo biti prisiljeni da budemo društvena bića? Kako je to uopšte moguće? Društvo i ljudi mi nisu donijeli ništa u život osim patnje i mržnje. Odrastao sam s prijetećim osjećajem da me moje okruženje polako, postepeno jede i uništava. U nekim trenucima sam se osjećao kao tumor ovog svijeta, sporo ga parazitirajući, a u drugu ruku, osjećao sam se kao da je svijet koji me okružuje jedan odvratni, crni tumor, koji mi prodire i probija u dušu, moje tijelo, život, ocrnjavajući me svojom bolešću.

Iza duge

Ida Prester: Kuma nije trendovska titula, već stvar svetonazora i integriteta!

Dođite da se radujemo, i jedni i drugi. Nema tu strana, Prajd je proslava ljubavi i šarenila, praznik za celi grad, maskenbal. Bilo bi divno da svi ostavimo kod kuće sve svoje strahove, nesigurnosti, tuge i frustracije i dođemo u subotu neopterećeni i slobodni. Dođite da podržite vaše kolege, susede, sinove ili kćeri, prijatelje, sugrađane. Svako od nas ima nekog oko sebe ko se možda plaši da istupi, ko živi u laži. Osmeh, podrška i dobra energija su zarazne i lekovite. Kuma vam obećava divan dan za pamćenje.

Iza duge

Savezništvo i podrška za LGBTIQ+ zajednicu mnogo znače, jer dovode do stvaranja sigurnog okruženja koje omogućava slobodan život

„I queer osobe su Bosanke i Hercegovke, Bosanci i Hercegovci – tradicija i historija pripadaju svima nama pa tako i LGBTIQ osobama. Čest je narativ da su LGBTIQ osobe 'uvezene sa Zapada', zato svaku priliku koristimo da pokažemo da to nije slučaj, i da su LGBTIQ osobe uvijek bile i uvijek će biti dio društva. 'Kvirhana' je u svojoj ideji lokalni festival, i trudimo se da svakim izdanjem Kvirhane pružimo prostor lokalnim umjetnicima/ama da se izraze, a LGBTIQ osobama iz BiH da uživaju, zabavljaju se, razgovaraju i propituju društvene norme u sigurnom prostoru“, kaže Agić.

Iza duge

Biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno

Kada ste biseksualna osoba, suočeni ste s dvostrukim odbacivanjem – hetero ljudi vas smatraju homoseksualcem, a homoseksualci pederom koji nema...

Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?

Zlatna Karika Aya El-Batout: Ekološka organizacija “TrashChallenge”

Kadićev „Radio Piton“ – roman nesvakidašnje duhovitosti

Iman Pašić: “Velika je čast bila pjevati sevdalinke za milionski auditorij u Turskoj”

Brzina koja nas udaljava od sadašnjosti

Kada ambicija postane teret: kako prepoznati i nositi se s pritiskom da uvijek budemo najbolji

Sjene i zvijezde moje Alise

Borba i pobjeda: život nakon karcinoma dojke

Zdravstvo kroz oči pacijenta: Irska vs BiH

Između ekrana i stvarnosti: Petra Kuljiš o anksioznosti, pritisku i autentičnosti

Kultura zahvalnosti: Da li se zahvaljujemo dovoljno i zašto je to važno?

Srce Sarajeva – simbol grada koji priča kroz film

Od ideje do vještačke inteligencije: Kako mladi inovatori i mala preduzeća grade budućnost uz računare visokih performansi u Bosni i Hercegovini

Digitalni identitet djeteta: odgovornost odraslih na internetu

Jesu li mladi u Ključu dovoljno uključeni u donošenje odluka?

Festival koji spaja film, Unu i mlade: Zašto je Avant & Una poseban?

Silver Frame Film Festival 2026

Djeca nas uče miru: U Brčkom otvorena izložba “Abeceda mira”

Analiza vijećničkih pitanja: Šta zaista zanima građane Mostara, a šta političare?

Interaktivna mapa praćenja sjednica lokalnih vijeća/skupština — ‘Ispod stola’

Tri sjednice, desetine izvještaja: Kako se zapravo upravlja turizmom u Banjaluci?

Iza duge

B. B. – Peti zid

Emancipacija jedne Vanne

Otpor prema istopolnoj ljubavi isto je što i otpor prema nacionalno mješovitim vezama

Kafanski filteri homofobije

Hanadi Smajić – Snovi koje (ne) sanjamo

Kad četiri zida postaju četiri strane svijeta – rezultati kvir umjetničkog konkursa

Izazovi i potencijali queer umjetnosti u Bosni i Hercegovini

Nejra Agić za „KARIKE“: „Mediji žive od senzacionalizma da često nisu svjesni koliko on negativno utječe na stavove ljudi prema LGBTIQ osobama“

Zuhdija Karić – Tvoja ruka

Ida Prester: Kuma nije trendovska titula, već stvar svetonazora i integriteta!

Savezništvo i podrška za LGBTIQ+ zajednicu mnogo znače, jer dovode do stvaranja sigurnog okruženja koje omogućava slobodan život

Biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno

Kako do sobe u banjalučkom studentskom domu?

Kadićev „Radio Piton“ – roman nesvakidašnje duhovitosti

Me’med, crvena bandana i pahuljica: čovjek, sjećanje i zaborav

Zlatna Karika Aya El-Batout: Ekološka organizacija “TrashChallenge”

Festival koji spaja film, Unu i mlade: Zašto je Avant & Una poseban?

Najčitaniji tekstovi