U našem društvu žena je i dalje samo objekt nekog čina, te svoju vrijednost dobiva samo ako je povezana s nekim muškarcem (ocem, bratom, mužem, sinom). Pored toga, jak je pritisak na žene da uvijek imaju besprijekoran fizički izgled ('žene na Balkanu su najljepše'), te je normalizirano ponašanje koje bi se inače smatralo neprimjerenim: dobacivanje, komentiranje (čak i na poslu, u školi). Žena, koju god ulogu ili funkciju izabrala u našem društvu, na ovaj ili onaj način će postati objekt ili instrument. Nažalost, većina ih to prihvaća, nekada i kao kompliment.
A ako se većina ne pobuni dobijemo trenutnu gimnaziju u Kaknju gdje trećerazredni ćato na poziciji direktora maltretira ostale profesore dijeleći suspenzije nebošnjacima. No, doći će i Bošnjaci na red po nekom drugom kriteriju nepodobnosti. To je ta karma, krene od ignorisanja crnih fasada zapaljenih kuća na obroncima Kaknja, pa završi ponovo u 1942. godini.