Aleksandar Danilović rođen je 1993. godine u Valjevu u Srbiji. Trenutno je na postdiplomskim studijama teologije na Univerzitetu Rupreht-Karl u Hajdelbergu u Nemačkoj. Frontmen je benda Mr. Rabbit, koji je osnovan 2013. u Valjevu. Okupljanje benda je već dugo vremena u planu, ali je, nažalost, zbog zatvorenih graničnih prelaza trenutno onemogućeno. Kako se oseća po pitanju toga i kakva je situacija u Nemačkoj za vreme korona virusa, Aleksandar nam otkriva u razgovoru za Karike.
Red je da shvatimo svoju moć i svoju odgovornost. Imamo pravo vršiti pritisak na one koje smo izabrali da rade ono što je prioritetno. Imamo pravo da onima koje plaćamo kažemo šta su njihove obaveze i dužnosti. Ne možemo inferiorno pasivnim stavom očekivati aktivnost onih koji su naviknuti da se u „državnoj službi“ može kako hoće. Bili oni novi ili stari, naučeni su da im se nerad toleriše, a nepotizam, korupcija i nacionalizam prećute, kao da je riječ o asesoarima jedne politike, jednog načelnika. Naučite ih novoj modi, koja će svakoga od nas obući emancipacijom o našim pravima, gdje jedan čovjek, iako načelno kroji kapu grada, može i da pokisne, ako mu taj isti narod odluči oduzeti legitimitet.
„Najteži dio volonterskog angažmana u pandemiji je nemogućnost da uopće vidite svog pacijenta, što radi osoblje COVID ambulante, s kojima ste stalno u kontaktu. Nažalost, to iziskuje mnogo nalaza i mnogo papirologije, a sve dosta brže ide kada imate jednog budnog i entuzijastičnog studenta pored sebe“, naglašava Nejira Imamović.
Poput rollercoastera, uvijek se vratimo odakle smo krenuli. Ja sam se uspjela vratiti na isti datum kada sam prošle godine išla po kafu u Starbucks, ne misleći ni o čemu drugom, i drago mi je da nisam. Jer se zbog toga ni taj sivi Washington nije utopio u ništavilo ostatka života kojeg ne pamtim, a tu je, postoji.
Mnogi psiholozi naglašavaju edukativnu i katarzičnu funkciju koju ovakav vid savjetodavnog rada predstavlja, jer samo objavljivanje može da ima efekat rasterećenja unutrašnje napetosti, a gdje se čitaocu/čitateljki predlaže smjer u daljnjem procesu rješavanja određene tematike. Tako da... osjećajte se slobodno da nam pišete, a odgovor će stići u nekom od narednih tekstova.
Alma Mujanović je mlada aktivistkinja koja se bori za prava i položaj osoba s invaliditetom u BiH, stavljajući poseban fokus na gluhe i nagluhe osobe. Jedna je od osnivačica Udruženja za promociju znakovnog jezika "Znak za riječ". Ovim radom iskazuje svoj stav i mišljenje o situacijama u BiH tokom pandemije COVID-19, kao i odgovore na druga postavljena pitanja u konkursu Karika za mlade blogere, aktiviste i kritičare.
Ljudska prava su kršena bezbroj puta u protekla tri mjeseca. Građani u ovakvom oligarhijsko uređenom sistemu, gdje im se ispred nosa maše prividnom demokratijom, ne mogu postati ništa drugo do poltroni s osjećajem manje vrijednosti, te nezadovoljstvom koje će kanalisati odlukom da postanu dio istih. Društvo u kojem nema slobodnog izbora i slobodne volje ubija ideologiju, potura nogu svojim neistomišljenicima i prisiljava ih da se pronađu u drugim državama. Mladi, obrazovani, čili i veseli, postaju baza za liječenje kompleksa nesposobnima u vlasti. Političke partije postaju biro za zapošljavanje, a ideologija se vadi iz škrinje na svake četiri godine, kada se pred izbore tresu tepisi i čisti put do glasača.
Dobri moj brate... Ne znam hoćeš li uspjeti između pauze na poslu pročitati ovih nekoliko mojih rečenica, ali vjerujući da hoćeš, odlučio sam ti pisati. Vjerujući i da si zdravo, na sigurnom, nadam se da si mi dobro, dobri moj brate. Da ti duša nije nažuljana koliko ruke i da te ne brinu previše stvari kojima si prije par godina rekao zbogom.
Na konkurs Karika pristigao je i video Ermila Horozovića, mladića iz Zavidovića. Ovim radom iskazuje svoj stav i mišljenje o situacijama u BiH tokom pandemije COVID-19, kao i odgovore na druga postavljena pitanja u konkursu za mlade blogere, aktiviste i kritičare.
Šta je korona? Razmišljam o ovom pitanju već danima. Danima koji se pretvaraju u duge mjesece. Pitam se u kojoj igri smo sad pijuni? U konkursu piše da treba da odgovorimo na neka pitanja u sklopu ovog teksta, ali evo gledam i mislim da ih je malo. Malo za opisati stanje oko nas. Na kraju, kad odgovorimo na ista, biće kao bez odgovora. Bez eha naših riječi. I dalje će se javljati nova i nova pitanja, a mi se vrtiti u krug, bez odgovora, jer to je naša država – začarani krug.
Nuredin Kurtović je rođen 1997. godine u Travniku, gdje trenutno živi i radi kao grafički dizajner. U slobodno vrijeme piše poeziju i svira gitaru. U nastavku pročitajte njegov rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.
Boris Tankić ima 28 godina, dolazi iz Brčkog i radi kao menadžer. U nastavku pročitajte njegov rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.