Sumeja Mešić je rođena 18. 7. 2006. godine u Sarajevu. Osnovnu školu „Behaudin Selmanović“ završila je u rodnom gradu, a trenutno je učenica drugog razreda Gimnazije Dobrinja. Autorica je knjige „Pisma mlade dame“ koja govori o važnosti izgradnje ličnosti i spoznaje samoga sebe, što je čini jednom od najmlađih autora u Bosni i Hercegovini. Također, članica je Kluba afirmisanih mladih umjetnika i Asocijacije srednjoškolaca Bosne i Hercegovine.
Sreća u jesen
Mati.
Nekada bih voljela da sam kao jesen.
Da učinim da sve brige i tuge, drugih,
odlete negdje daleko.
Da se spuštaju s visokih grana,
negdje gdje će tugu pregaziti sreća,
gdje će tuga pod mojim bićem venuti,
baš kao lišće jesenje.
Lišće koje je mnogo toga trpjelo kroz vrijeme.
Slušalo razne priče i gledalo mnoge suze.
A sada kada je došla jesen, ono opada.
Uvelo je.
Uvelo je, mati, to lišće.
Vidiš li, mati?
Nema više tuge.
Nema više boli.
Sada sam jesen, mati.
Mnogi vole jesen.
Ja volim jesen, zar to nije najbitnije?
Ja sam jesen, samo što nikada neću
biti zima, hladna i pusta.
Odmah ću postati i proljeće i ljeto, mati.
Odmah će mi duša listati, cvjetati.
Obećavam ti.
Bit ću zadovoljna, jer je On zadovoljan
mojim bićem.
Ja sam sada i jesen i proljeće.
I to ću biti do posljednjeg trena.
U proljeće, cvjetat ću, i bit ću sretna.
A još sretnija ću biti kao jesen.
Jer u jesen moja briga odlazi, a veća sreća dolazi.
Nikada zima biti neću,
hladna i pusta poput nesreće.
