Sara Kovačević ima 23 godine i apsolventica je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu – Katedra za sociologiju i socijalni rad. Volonterka je Udruženja građana „Probudi se“ iz Istočnog Sarajeva, u okviru kojeg se bavi temama poput izgradnje društvene kohezije, te prevencije etnonacionalizma, radikalizma i ekstremizma. Pored fakulteta i angažmana u NVO sektoru, sa svojom porodicom se bavi uzgajanjem malina. U nastavku pročitajte njezin rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.
Pandemija is coming!
I svi smo to znali. Međutim, gdje svi vide problem, naša vlast vidi priliku za malverzacije, afere i pranje novca, pa su nam u karantinu priredili širok spektar afera. Afera respirator (to mi je možda omiljena), ulazak COVID-19 „sazada“ u Mostaru, korona dernek u Konjicu, i poslednji, ali ne manje vrijedan, korona dernek u restoranu Golf Klub u Sarajevu. Možda bih mogla dati i kratki osvrt na svaku od njih.
Afera respirator
Voditelj/poljoprivrednik nabavlja neispravne respiratore iz Kine preko Crne Gore. Pa zar može crnje i gore? Pa naravno. Pored svega spornog u vezi s ovom aferom, mislim da je najgore to što je pokrao državu, a neće odgovarati za to. Fikret možeš biti ti, ali NEMOJ!
Ulazak COVID-19 „sazada“
Ne razumijem da je nekoga iznenadila pojava korona virusa u BiH. Bilo je samo pitanje vremena. Međutim, Mostar je virus dočekao nespreman. Pa osim što im je gradonačelnik u tehničkom mandatu NESTAO, virus im je ušao „sazada“.
Korona dernek I i II
Korona derneci su bili neizostavni – kako kod raje, tako i kod funkcionera, ali ne lezi vraže. Part I – Konjic i proslava firme i sve po redu. Niko nije mogao pretpostaviti da će se baš neko zaražen tu pojaviti. Međutim, posle derneka jedno po jedno na testiranje. Proslava firme nas je koštala mnogo života. Part II – ma kakav dernek u Golf Klubu. I to usred Ramazana. To je bio iftar… a čekaj, bilo i alkohola? Muzike? I sve to na Instagramu. Bravo Slađo, smijenila si više ljudi nego Incko.
Ruka drhti od bijesa
Naša vlast kada ne zna šta da uradi, počasti nas novom aferom. Lijepo od njih. Ni susjedna Srbija nije ništa bolja.
Mogla bih sada iskoristiti jednu repliku iz filma: „Pišem ovo, a ruka mi drhti…“, jer stvarno drhti od bijesa. Dok smo mi dva mjeseca sjedili u kućama, brinuli se za zdravlje svojih najdražih i izgledali kao Transformersi sa svom zaštitnom opremom, oni su punili džepove.
Sada se postavlja pitanje: šta uraditi?
U svakoj normalnoj državi, građani bi sada bili na ulicama, potpisivali peticije i šta sve ne, ali mi NE. Ni mi nismo normalni građani, niti je ovo normalna država. Nikada i ništa nećemo promijeniti dok se vodimo parolom „Samo nek’ ne puca“.
I za sam kraj, citiraću dio pjesme Bosnia, grupe Helem nejse, a svako neka ga protumači na svoj način:
Bosna, prkosna od sna i bosa
Hladna i gladna sa faksom bez posla.
