Skidamo maske: Kako izvući što više novca, a biti što manje od koristi građanima?

Boris Tankić je završio Fakultet za menadžment i trenutno radi u arhivi banke. Dolazi iz Brčkog i ima 28 godina. U nastavku pročitajte njegov rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.

COVID-19, po mom mišljenju, je namijenjen za nas građane, a idealno napravljen za političare. Naravno da se oni ni u toku krize nisu libili da na sve načine prave malverzacije. Ne vidim da je normalno da se čovjek iz „firme malina“ bavi nabavkom respiratora, ne vidim da je normalno da direktor FUCZ dobije samo suspenziju, a da pritom neometano nastavlja primati svoju platu. Takođe, nije normalno da se organizuju korona derneci a da se pritom samo dobije ukor razrednog starješine; tu naravno mislim na ministra kojeg ne želim imenovati. Svi koji su bili prisutni na tom derneku treba da ih bude sramota. Ne vidim da je država pomogla ljudima koji su godinama na birou, užasnut sam tom činjenicom. Da li se neko od njih pita kako su ti ljudi prebrodili ova dva mjeseca?

Izvući što više novca

Politika kojom su se naši političari vodili tokom pandemije je bila kako izvući što više novca od građana, a što manje biti od koristi. Ali nebitno, smatram da smo mi građani sami krivi i da smo zaslužili ovakvu sudbinu jer smo ih mi, na kraju krajeva, i birali. Mene je sve više sramota u kakvoj državi živimo. Poučno iz korona virusa je to što smo mogli dodatno otvoriti oči za sve nepravilnosti koje nam serviraju naši političari. Volio bih da znam da li postoji neka granica za te ljude. Stavite na papir kolika je cifra da još cijedite građane, ali onda je i ispoštujte.

Dvostruki aršini

Prinudno stavljanje zdravih ljudi u izolaciju na početku pandemije od 28 dana je poraz ovog društva. Evidentno je da se u doba krize vodilo dvostrukim aršinima – za običnog građana teret za prekršaj je maksimalan, a za onoga ko ima neku štelu gleda se kroz prste. Nametanje maski za zdrave ljude takođe ne podržavam. Malo sam istraživao o tome i vidim samo negativne uticaje toga. Mislim da se u velikoj mjeri išlo na zastrašivanje građana. Sjetimo se samo početka pandemije kada su se pustošile radnje, neki političari su ciljano širili strah. U susjednoj Srbiji smo mogli vidjeti da se ustav lagano srušio, znači, bez zasjedanja skupštine uvedeno je vanredno stanje. Ne mislim da je pogrešno bilo uvesti vanredno stanje, ali mislim da je pogrešno što je to odlučio samo jedan čovjek.

Razočarenje

Govoreći samo u svoje ime, mogu reći da sam jako razočaran čitavim sistemom, da u meni vlada razočarenje. Bijes više i ne osjećam jer sam se navikao na ovo stanje. Za neke stvari kažu da je kasno, ali eto u meni tinja tračak nade da mi nešto ipak možemo promijeniti. Mislim da je vrijeme da neko pametan dođe s jasnim ciljem da se naša država, koja je jedna od naljepših na svijetu, uzdigne da bude mjesto za poželjeti.

Plata od 300 KM

Vrijeme je za promjene, vrijeme je za normalan život. Da bi se normalno živjelo u ovoj državi, mora se krenuti od minimalne plate u iznosu od 1000 KM. Naježim se kada čujem da neko ima platu 300 KM. Pa kako možeš to i nazvati platom? A ministri poslanici koji su beskorisni za čitavo društvo imaju enormne plate. Mislim da to više nema smisla. Meni je žao novih generacija, u koju spadam i ja sam. Stvarno razumijem ljude koji idu preko grane; jednostavno, nije lako imati porodicu i preživljavati s 300 ili 400 KM. A oni drugi nemaju osjećaja jer su navikli na ogromne plate i njima je ovaj sistem k’o bubreg u loju. Koliko god lomio glavu, razmišljao o tome da će ovo krenuti nabolje, stvarno ne vidim način da će se promijeniti nešto u narednom periodu. Možda ja zvučim suviše pesimistično, ali kamo sreće da me demantuju u narednom periodu.

Mladi lav

Hajmo opet malo u susjedstvo i osvrnimo se na trojac Stanivuković, Trivić i Vukanović. Možda sam naivan, ali meni njihova priča pije vodu; stvarno mislim da se lavovski bore za promjene. Mislim da i mi trebamo jednog mladog lava kao što je Stanivuković, koji će se boriti isključivo za interese građana. Također, mislim da mi, ipak, možemo izvući neke pozitivne stvari iz svega ovoga, a to je da se probudimo i budemo svjesni da je vrijeme da se nekim stvarima usprotivimo. Smatram da svi zaslužujemo normalan život. Međutim, zasad to nije moguće, ali ja biram da na kraju ove priče ostanem ubjeđen u sretan ishod čitave balade.

Vrijeme za promjene

Apel još jednom; mislim da je korona poslana kao upozorenje, kao nešto što nam je znak da je vrijeme za promjene. Hajde da to sprovedemo u djelo!

Borimo se svi za normalan život. Naša djeca, generacije poslije nas dolaze. Ne smijemo im ovo ostaviti. Mi imamo zaduženje da im obezbijedimo normalnu budućnost u kojoj će biti moguće živjeti od svoje plate. U kojoj će biti moguće otići makar jednom godišnje na odmor.

Ukinuti robovlasnički sistem i krenuti živjeti normalno zbog naših roditelja, zbog nas, zbog generacija koje dolaze.

Živjeli u to ime!

Foto – unsplash.com

Najčitaniji tekstovi

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“
Čemu me je naučila moja srednja škola?
Od kolijevke pa do groba najtraumatičnije je đačko doba
Od rođenja osuđen da pamtim sitnice
Kviz o ljudskim pravima (1)
Poziv autorima/cama za učešće u projektu Na mojoj koži
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
„NE“ ima jedinstveno značenje i svako „ali“ vodi k potencijalnom nasilju
Kako kreirati stylish Instagram Feed?
Otkrijte čari Bosanske krajine: Najvoljenija rijeka na svijetu
More Stories
Književni četvrtak: Sve je isto u mom kraju, samo mene više nema