Skidamo maske: Izolacija zdrave pameti

Nuredin Kurtović je rođen 1997. godine u Travniku, gdje trenutno živi i radi kao grafički dizajner. U slobodno vrijeme piše poeziju i svira gitaru. U nastavku pročitajte njegov rad pristigao na naš konkurs upućen mladim blogerima, aktivistima i kritičarima na temu odnosa vlasti prema građanima i mladima u BiH za vrijeme pandemije COVID-19.

Sanjao sam sinoć respiratore. Pomalo šizofreno komičan opis svega što mi se vrti u glavi ovih sumornih dana. Moja lokomotiva već dugo vremena nervozno fućka od ograničenih sloboda do neograničenih budžetskih rasipanja. Nisu mene, introvertnog mladića od 22 godine koji se protivi principima po kojima živimo, pogodile ograničene slobode kretanja jer sam stoprocentno siguran da je moj hipohondarski alterego moćniji od onog demokratskog. Pogodilo me što sam primoran da gledam kako novac koji sam ja zarađivao u korist ovog cirkusa troši neki trolični poljoprivrednik koji nas tobože spašava kineskim napravama od lego kockica.

Džumbus i karma

Pitam se kako smo zapali u ovaj džumbus kad svaki taksista kojeg sretnem ima spremnu disertaciju o kratkim frekvencijama, mikrobiologiji i tome kako će nas Bill Gates sve čipovati. Dvoumim se da li je to uticaj Torabijeve izvanzemaljske energije koju nam je prenio kroz vodu od četiri marke ili je povratna karma zbog toga što smo humano slali SMS poruke da Esmeralda progleda.

Hrkljuš u glavu i jezik na stranu

Često se udarim u glavu pa kažem: „Hrkljuš, možda smo mi i zaslužili ovaj složeno uvezani sistem rupa u zakonu i zakonodavstva u rupi.

“Toliko smo kompetentni da govorimo o svemu, a nismo baš sposobni da se pokrenemo. To je sigurno razlog velikog broja političara sa stavovima plitke demagogije i otrcanih floskula. To je razlog lapsusa o borbama protiv antifašizma koji se na kraju ispostave kao relevantni i pravovremeni. Jer, kažu u narodu, neće jezik na stranu. Pa gdje nam je mladost!?

A da, mladost nam se javlja preko Fejstajma jer su međunarodni pozivi skupi.

Jači i vatreniji

Šta mi preostaje da kažem poslije ovog psihičko satiričnog osvrta motivisanog bojkotom protiv nas!?

Volio bih da su mladi malo „mlađi“, da su malo jači i vatreniji.

Volio bih da su stari malo „stariji“, da su malo mudriji i konkretniji.

Volio bih da gradimo sebe, čitamo knjige i pravimo transparente.

Jer, na kraju, demokratija, snaga mladih i san o boljoj budućnosti su nam jedini izlaz iz ovih noćnih mora o kineskim respiratorima.

Smrt fašizmu drugovi.

Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna i nevjerovatno poznato zvuči da graniči s deja vu efektom.

 

Najčitaniji tekstovi

Dan kada sam se slomila, uprkos riječima doktora: „Nije ti ništa“
Čemu me je naučila moja srednja škola?
Od kolijevke pa do groba najtraumatičnije je đačko doba
Od rođenja osuđen da pamtim sitnice
Kviz o ljudskim pravima (1)
Poziv autorima/cama za učešće u projektu Na mojoj koži
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
„NE“ ima jedinstveno značenje i svako „ali“ vodi k potencijalnom nasilju
Kako kreirati stylish Instagram Feed?
Kako zaraditi na internetu?
More Stories
KVIZ 4 – Provjeri koliko si medijski pismen/a