Širim ruke ljubavi – zar nije bolje tako?!

Nakon parcijalnih ispita, stigao je petak,a sa njim i završene parcijale. Bye, bye testovi do narednog mjeseca! No, ono što je osvježilo moj petak, bila je premijera filma za koju sam, sasvim slučajno, doznala od kolegice Lejle. Zato, hvala Lejli što je pozitivno glasilo. Hvala i Nemanji Cvetković, Lejli Ibrulj, Anti Perezu, te ostaloj ekipi udruženja „Balkanac“ koja nas je počastila vlastitom filmskom kreacijom, a koja je emitirana u Katoličkom Školskom Centru u Sarajevu. Udruženje mladih „Balkanac“ djeluje u BiH, Hrvatskoj i Srbiji sa sjedištem u Beogradu, nepune dvije godine, a, kako kažu, planiraju proširiti svoja polja djelovanja.

Film „Zar nije bolje ovako“ je prvi projekat Udruženja, a razvio se kao inicijativa entuzijastičnog Nemanje. Budući da su ga roditelji nagovorili da ide studirati u Pariz, to je i učinio, ali se nakon godinu dana vratio nazad, na Balkan, gdje i pripada. Kako kaže “mučilo me to što nisam uložio energiju i napredak u svojoj državi.“ Vrativši se odlučio je da napravi nekoliko kratkih videoklipova u kojima je pozvao mlade ljude da zajedno snime dokumentarac u kojem bi prikazali mlade kao odskočnu dasku današnjice, putovanjem i upoznavanjem ove tri države. To su, naravno, i učinili, unatoč činjenici da se niko od njih ne bavi filmom, snimanjem, montažom, ali ipak svi su posjedovali zajednički entuzijazam.  Putujući kroz balkanske gradove, uvidjeli su različitosti, ali i sličnosti.


„Velika sličnost, a negativna, je to što mladi ljudi sebe ne vide u ovim prostorima.“

Prilikom počinjanja bilo je i pozitivnih i negativnih komentara. Najčešće je slučaj da se većini svidi ideja, ali kad treba da se konkretno radi, nastupaju izgovori i famozna ‘a šta ja imam od toga’.

„Pa niko trenutno nema ništa od toga, ali ako svi uložimo energiju bit će nečega, i ne samo u narednih pet ili deset godina. Prosto, za mnogo dalju budućnost, za našu decu, koja bi htela da žive ovde. A vidimo da, trenutno, situacija nije takva, jer mladi ljudi sebe ne vide na ovim prostorima. Zato je sada vreme da uložimo pozitivnu energiju i uradimo nešto ili ćemo uvek plakati, jer nije dobro, sedeći u fotelji i ne radeći“, ističe Nemanja.

Kad sam prolazio kroz ovaj region, menjale su mi se samo zastave i granice, sve ostalo je običan život mladih. Svi imaju iste probleme, svi imaju istu istoriju čoveka, koju ne pokušavamo menjati. Ono što želim jeste da uzmem najbolje iz BiH i primenim u mojoj državi, ili obratno sa susednim zemljama. Da to i ostali rade, ne gledajući jedne druge kao neprijatelje“, dodaje Cvetković.

Film „Zar nije bolje ovako“ sniman je na ljeto 2016. godine, za vrijeme jednomjesečnog putovanja u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Tuzli, Trogiru, Splitu, Jagodini i Svilajncu, ali je plan da nakon izvjesnog vremena uključe i ostale zemlje ex Yu (Mađarska, Bugraska, Rumunija i Albanija), kao i mlade koji su otišli u dijasporu.

„Cilj je prvo da se povežemo radom u našim lokalnim zajednicama, suzbijajući mržnju i predrasude. Da potaknemo omladinu da se druže, putuju i upoznavaju, a nakon što pređemo tu prvu prepreku onda možemo da radimo na poboljšanju ekonomije, kulture, ekologije, itd..


Mjesec danas kada putuješ je divno iskustvo i sasvim normalna stvar, međutim na Balkanu to nije normalno, i kada izađete s tom pričom, onda ste posebni, jer ste putovali s ‘jednim Srbinom, jednim Bošnjakom, Hrvatom itd’.. Prvi put smo se  tad i upoznali, našli te krenuli na putovanje zajedno. Dijelili novac, dijelili krevet i  sve ostale resurse da bismo uspjeli na kraju. Dakle može se kad se hoće, a nacionalnost, vjeroispovjest, ime i prezime, uopće nisu bitni da biste nešto postigli.  Prosto morali smo uraditi nešto ovakvo kako bismo ukazali na plodno tlo kojim omladina može da putuje, ističe predsjednica Udruženja, Lejla Ibrulj.

„Nismo izabrali ljude koji isto misle. Mi smo jednostavno upoznavali ljude sa različitim kulturama;
Da jednostavno nazovem prijatelja u Svilajncu i kažem, naprimer, Dušane ispred vrata sam, a on me dočeka raširenih ruku. Što se tako i odigralo. Ništa nije bilo namešteno ili iscenirano“, dodaje Nemanja.

U toku putovanja anketirali su omladinu, koja je na pitanje ‘da li sebe vide ovdje’ izvagala odlazak. Zaključuju da je to jedan od gorućih problema ove tri zemlje, osim pronađenih tragova mržnje koja se uči od malih nogu, u kući, u školama, na ulici.
„No, ono što mi možemo jeste boriti se, a širiti ideju zajedništva. Mi ne želimo novu Yugoslaviju, samo želimo da povratimo nekadašnju koheziju društva.Ne ulazim u YU politiku, ali smatram da je društvo nekad bilo mnogo zdravije. Pogledajmo zato na državu koja je prošla, i izvucimo njene pozitivne i negativne domene. Iskoristimo primere prošlosti“, napominje Nemanja.

Kao bolesti 21. stoljeća, ističu se predrasude i sistematsko uništavanje mladih, konzumiranjem svega onoga što nam se plasira kao lijepo, a upravo je ono što filmom kao što je „Zar nije bolje ovako“ , način da se počnemo liječiti od okova primitivizma i svega nametnutoga.

Bit će novca, samo nemojte biti ovca

Finansirali su se iz ličnog budžeta, ističući da je najbitnije da mi sami budemo jači od naših izgovora. „Naravno da nam ne smije biti izgovor finansijska situacija, jer je ona u svakom slučaju loša. Kao što ni svako od nas nije mogao ponijeti po nekoliko hiljada maraka, već smo  ponijeli onoliko koliko smo mogli i dijelili smo koliko smo imali, tako da nam ne smije biti prepreka novac. Odrekli smo se jednog ljetovanja da bismo snimili film, a zauzvrat dobili pravu pozitivnu avanturu i priču, koju evo prikazujemo sada“, kaže Lejla.

„Na vagi ekonomije i želje, treba da prevagne želja, jer kada smo uporni u nečemu mi ćemo dovesti i do te ekonomije. Ništa, naravno, ne može doći preko noći. Meni su roditelji, kao najveća podrška, savetovali da se ne bavim ovim i da ne gubim vreme, a ipak sam za godinu dana učinio nešto sa ekipom. Sada su, ipak, ponosni, jer me nikad nisu učili da mrzim, samo su i oni bili utonuli u taj kliše – nemoj, pusti to. Što bi radio nešto ovde, kada te traže negde vani.. Zašto baš ti..
Zato je bitno verovati i delovati“, riječi su našeg sagovornika Nemanje, koji dodaje da mladi možda biraju lakši put odlaska u inostranstvo, ali da to definitivno nije, s obzirom na prazninu i bol, koja je mnogo teža.

Kako mediji djeluju na cjelovitu atmosferu društva?

Film „Zar nije bolje ovako“ upozorava i na medije, te njihovu ulogu u društvu. Ono što su istaknuli jest negativna atmosfera koju nam mediji plasiraju, neentuzijastičan pristup ka mladima i ostanku u domovinskim zemljama, te problem zamagljivanja mladih, stavljanjem u prvi plan nesuglasice između političara, govor mržnje, nacionalističke tenzije i istupe koji su konstantni.

Lejla ističe da ne okrivljuju medije toliko, s obzirom da su u većini slučajeva marionete ‘moćnika’, ali da će ljudi, a posebno omladina, prije povjerovati medijima, nego što će se nasumično upoznati kao što su to oni učinili.
Upravo zato poziva na „buđenje pravih vrijednosti društva. Mi ćemo ih svakako nastaviti razvijati. I dalje nismo u rangu sa etabliranim političarima, ali radimo i radit ćemo, da zauzmemo svoje mjesto na medijskoj ljestvici.“

Komentar na prikazani film, dao je i student sarajevskog Fakulteta političkih nauka, Slađan Tomić, koji se nada da će ovaj film pokrenuti želju za zajedništvom i saradnjom koja čuči u svima nama. Također, napominje da se „mladi trebaju početi baviti politikom, koja je pozitivna nauka, samo je predstavljena u suprotnom svjetlu, kroz one koji nam je predstavljaju. Na taj način, mogli bismo reći NE vođama koji nas uče mržnji, i kroz obrazovanje, studentske parlamente i državu, diskriminirajući druge od nacionalnosti do seksualne orijentacije. Zato apelujem na mlade ljude, poput mene, da se zajedno udružimo i da djelujemo; Kroz obrazovanje i medije. Ključ uspjeha je u mladima, medijima i univerzitetima.“

Za kraj ovi entuzijastični mladi savjetuju da ništa nije nemoguće, ako to doista želite. „Naravno deset ljudi je jače od jedne osobe,a zamislite koliko smo mi onda jaki. Već imamo jedan film, planiramo novi, isto tako imamo ljude uz sebe koji naporno rade, a nadamo se da ćemo ih imati još, iz sve tri države..Potrebno je samo da razvijamo pozitivu koja će biti ‘mamac’ za pokretanje mladih ljudi, jer ZAISTA JE BOLJE OVAKO!“, poručuje nam ekipa „Balkanac“.

Autor fotografija: Srđan Dimitrijević i Udruženje "Balkanac"

Volimo pročitati vaše mišljenje...

Najčitaniji tekstovi

GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Superkompjuteri u Bosni i Hercegovini - kako iskoristiti potencijal?
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Call centri: ZA ili PROTIV?
Drago Vučić: Smisao umetnosti je uneti svetlo tamo gde ga nema
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Tamara Tanjević, školska psihologinja: „Djecu možemo učiti o empatiji pokazujući da ih razumijemo“
Zlatna Karika Ismail Šehić: Koliko god vlasti moraju raditi na mladima, toliko i mladi moraju raditi sami na sebi
Zlatna Karika Zada Agić: Pedagoško-edukativna platforma „Asr_edu“
More Stories
Knjige za ovo ljeto i za cijeli život