Dan 0 (11.8)
Svoju priču počinjem mojim dolaskom u Sarajevo. Za razliku od ostalih kolega i kolegica, ja sam došao u ovaj grad u isto vrijeme kada i na ovaj svijet, prije 25 godina, dvije godine prije samog Sarajevo Film Festivala. Da, ja sam onaj tip koji je odrastao s festivalom, koji je bio prijatelj s festivalom od malih nogu. Prvi film koji sam pogledao u kinu bio je “Herkules” u sali BKC-a (koja sada služi kao box office/ press centar), u sklopu prvog dječjeg programa SFF-a. Iskreno nisam bio na svakom SFF-u, ali festival je uvijek bio tu negdje kroz moje djetinjstvo i teen godine. Moje aktivnije sudjelovanje u SFF-u te radu njihovih ogranaka (Kino Meeting Point, “I <3 film” klub) krenulo je prije nekoliko godina, i nekako sve je manje-više vodilo ka ovom momentu, od ljubitelja filma, preko filmofila, mladog kritičara do sudionika Talents programa. Dakle, kako sam ja došao prije ostalih u grad na meni je bilo da sačekam njih 80. Prva noć, prvi film Kaurismakijev “Other Side of Hope” bio je sjajno otvaranje festivala, vrijedno moje recenzije. Još uvijek nisam upoznao nikog od Talenata ali sam bar znao da me Festival neće razočarati izborom filmova. (U grad je došao ludi Lero pa i to je bilo nešto)
Dan 1 (12.8)
Prvo zvanično jutro Talents programa, okupljanje 09:00, festivalski trg, doručak. Prva radost tog dana, ispostavlja se da je koordinator Talents pressa Jakub, tip kojeg poznajem od prije iz filmskog kluba, s kojim nisam imao pretjerano prilike upoznati se ili družiti. Festival je tu da ispravi ovo. A zatim slijedi i prvo razočarenje. Da, trebao bih naglasiti da će ovaj tekst biti rollercoaster, baš kao i sami Talents program, mnoštvo uspona i padova, na mnogo različitih načina. Sponzor prvog doručka je Argeta, dakle pašteta (pate) na 50 načina. Nije baš da su bili kreativni, pa se desilo da vegetarijanci i vegani skoro da nisu imali ništa da jedu a da su se i ostali premišljali šta bi s paštete. Sva sreća ostali doručci su bili fantastični!
10:00 i prva aktivnost, otvaranje Talents programa pripalo je Jessici Hausner, austrijskoj redateljki, koja je dala uvid u svoju dosadašnju karijeru. Koliko god Jessica bila zanimljiva, ipak veliki broj Talentsa je brinuo o onome što slijedi nakon toga “Icebreaker” sesija o kojoj nismo dobili mnogo informacija.
11:15 Nik (Nicholas Davies, program menadžer Talentsa) premješta nas s otvorene scene Obala u dva kabineta na trećem spratu Akademije scenskih. 40 ljudi sjedi na podu po rubovima sale, sredina ostaje prazna, već kreću prve zezancije, donijeti će nam blok leda visine 2 metra, alate za izradu ledenih skulptura i reći nam “hey u ledu isklešite lik Jessice/lik Nika (zavisno od sale u koju smo raspoređeni)”. Na žalost (ili radost) to se ne dešava, Nik dolazi, daje nam po list papira sa zanimljivom informacijom vezanom za SFF te kaže da se međusobno upoznamo, te podijelimo informacije s papira jedni s drugima. Sjajna fora istovremeno upoznavanje gomile ljudi te saznavanje mnoštva informacija o festivalu. 45 minuta u jednoj sali a zatim se ponovno pregrupiramo kako bi upoznali ljude iz druge sale.
Na ovoj sesiji upoznajem 5 kolegica iz Talents pressa s kojima ću provesti najviše vremena u ovoj sedmici, nekoliko sjajnih glumaca, producenata, scenarista, na žalost redatelji su me nekako uspjeli zaobići. Ipak na ovoj sesiji upoznajem fantastičnu producenticu Dianu Paroiu koja je uspjela da dekodira Talents raspored do kraja te uprati da ja posljednjeg dana festivala trebam uraditi radio interview s njom. Fantastično! Dali su nam termin za radio interview kada je Coffe with John Cleese, a kako smo se već upoznali jasno nam je da ćemo veoma brzo i jednostavno odraditi interview te stići na Coffe with sesiju bez mnogo kašnjenja. Diana još jednom mnogo hvala što si saznala tko sam i prva prišla na Icebreaker sesiji!
Umalo da zaboravim, na Icebraker sesiji upoznao sam i fantastičnog Görkema Kasala, talentiranog turskog glumca s kojim sam u potpunosti uživao razgovarati. A kako i ne bih, dečko podjednako mrzi turske serije kao i ja! Stoga ako tražite kvalitetnog turskog glumca s kojim biste radili film – Görkem je prava osoba za vas, dečko je užasno profesionalan, a njegov glumački talent (koji sam imao priliku vidjeti na sesiji finalnog dana) trebao bi da ovom dečku veoma lako obezbjedi internacionalnu karijeru.
Nakon Icebreakera već je bilo vrijeme ručka u domu Armije, koji je nadoknadio sve nedostatke doručka, te premašio očekivanja sviju. Veliki dio Talents press ekipe se upoznao i odlučio držati skupa, pa smo već krenuli da diskutujemo odakle smo, šta volimo, šta očekujemo od programa i najbitnije šta to želimo ukomponirati u ionako gust raspored. Tu već dogovaramo da (kako smo svi već imali priliku pogledati “The Act of Killing”) dođemo na film iz ogromnog poštovanja prema redatelju Oppenheimeru, ali ipak da sesiju napustimo malo ranije kako bi stigli na film van rasporeda. I zaista je vrijedilo, otišli smo gledati “The Square” ovogodišnjeg dobitnika nagrade Palm d’ Or koji nas je sve očarao. Kolegica Flavia i ja napisali smo recenzije za naše lokalne magazine (moj tekst čeka objavu ali Flavijin možete čitati ovdje).
Kako se dan približavao kraju, tako se smanjio i broj obaveza, otišli smo na festivalski trg na sponzorska pića gdje smo upoznali naše mentorice Dimu i Yoanu. Na sponzorska pića zalutalo je i nekolicina lokalnih glumaca i redatelja koji nikom nisu bili pretjerano zanimljivi. Ipak, veliku radost među Talentsima izazvala je pojava Sherwan Hajia i Simon Al-Bazoona, dvojice fantastičnih glumaca iz Kaurismakijevog filma “The Other Side of Hope”. Naravno ja sam se želio i slikati s njima!
Nakon pića krenuli smo na posljednji film tog dana “The Grain”, u sali koja je bila posebno rezervisana za nas Talentse. Više o filmu “The Grain” i čudnoj igri slučajnosti i sreće koja me je pratila duž sedam dana festivala ipak ćete se morati strpjeti i čitati u drugom dijelu teksta SFF izbliza!
