Kao naručena u sklopu naše martovske teme o (ne)zaposlenosti mladih, u petak, 3.marta u poslijepodnevnim satima, u preduzetničkom i edukativnom centru Networks u Sarajevu održana je panel diskusija na temu „Zapošljavanja i samozapošljavanja kao faktora razvoja“.
Mladi ljudi u lijepoj našoj su jedna od najugroženijih kategorija društva, a posebno na tržištu rada, što je uzorkovano lošom ekonomskom situacijom, zastarjelim obrazovnim sistemima, korupcijom, serviranim neolakšicama, nedovoljnim poznavanjem tržišta rada, i tako u nedogled.
U prilog svemu idu depresivni podaci… Oni iz Svjetske banke pokazuju da je stopa emigriranja visokoobrazovanih pojedinaca iz BiH 23,9%, pri čemu je 11,1% medicinske struke, što je jedna od vodećih stopa u svijetu. Svjetski ekonomski forum je BiH po “kapacitetu da zadrži talentovane ljude” postavio na 134. mjesto, a po “kapacitetu da privuče talentovane ljude” na 135. od ukupno 138 posmatranih zemalja. Izvještaj UNDP-a “National Human Development Report 2002” pokazuje da je BiH u periodu 1991. – 2001. napustilo oko 92.000 mladih ljudi. Podaci Instituta za razvoj mladih KULT pokazuju da je od kraja rata do 2013. godine Bosnu i Hercegovinu napustilo oko 150.000 mladih ljudi. Ostaje da se pitamo na kojoj se stepenici nedogleda popela brojka od 2013.-2017. godine?
Najbitnija je ideja
Bez obzira na istančan smisao za humor, vrijeme je da neke šale izbacimo iz asortimana ili bar pokušamo izbaciti. Kako bismo smanjili neizvjesnost kojom opisujemo život u BiH, potrebno je da budemo dosta hrabriji, zaključak je panel diskusije u Networksu. Pod hrabrošću se misli na samozapošljavanje, koje je i u BiH itekako moguće. Ono što je najbitnije je, kako je i Platon smatrao, ideja.
Edin Mehić, jedan od osnivača Networksa, kaže kako bh tržište rada kronično pati od nedostatka prilika, gdje privreda nema dovoljno agresivan pristup ka razvoju kreirajući te prilike.
Networks djeluje u dva smjera, s glavnim ciljem pomaganja ljudima u osnivanju vlastitih preduzeća, startupa, budući da je depresivan broj poduzetnika po glavi stanovnika. „Za sada je teško, jer su ovo prve generacije poduzetnika, u odnosu na zapad“, kaže Mehić.
Napominje da se način razmišljanja u biznisu uveliko promijenio i da je veoma bitno da što prije naučimo kako i čime ćemo smanjiti jaz između zemalja ‘neznalica’ i ‘poznalica’, a to je upravo što žele promovisati i postići putem raznih edukacija, diskusija, radionica. Kako i samo ime kaže ‘networks’- mreže, umrežavanje, što podrazumijeva područje cijele BiH, posebno manja i ruralna područja, gdje bi radili i na rješavanju i ostalih problema (nemanja infrastrukture, centara i i drugih sadržaja).
Država nije živo biće
Pozitivna stavka Networksa je razbijanje granica između ruralnih i urbanih sredina, budući da su svima dostupni zbog tehnološke rasprostranjenosti i internetskog pristupa, što potvrđuje i jedna od sagovornica panel-diskusije Azra Sarić, ispred IT kompanije, Mistral Technologies.
„Treba promijeniti svijest da ništa nije nemoguće, u IT sektoru pogotovo. Nema neću i ne mogu, već ‘kako mogu’, jer nijedan problem nije nerješiv. Država je jedan okvir, predmet. Stoga kad ljudi kažu da država ne valja, znači da su ljudi ti koji ne valjaju, jer država nije živo biće.“
Dodaje da mladi ljudi treba da iskoče iz zatočeništva mindseta roditelja, socijalizma i čekanja na državu, pa tako savjetuje oslanjanje na vlastite ideje, sa globalnom mišlju, a lokalnim dejstvom.
Ključna je i “naklonjenost poduzetnicima i radnom okruženju,a ne veoma skupom i teškom administrativnom aparatu! Naravno i rad s mladima, koji još uvijek puno očekuju od sistema, ali najuspješniji mladi su upravo oni koji su sami krenuli raditi, koji su volontirali, aktivirali se tokom školovanja, odakle su i sposobniji izašli na tržište rada, čime su bliži poslodavcima, a upravo ovakvi centri su vjetar u leđa takvima“, zaključuje moderator panel-diskusije Erol Mujanović, predstavnik Svjetske Banke za BiH.
Dakle, nismo se još sahranili. Nade ima za one koji su spremni da se naoružaju energijom i pozitivnim djelovanjem. Ne zaboravite, sreća je kad priprema susretne priliku.
