Piše: Alem Herak
Prema zadnjim podacima, u Bosni i Hercegovini živi oko 70.000 Roma. Kroz historiju su na ovim prostorima trpjeli društvenu isključenost i razne stigmatizacije, bilo zbog lošeg obrazovanja, visoke nezaposlenosti, siromaštva ili predrasuda koje su ukorijenjene. Romska zajednica je na marginama bosanskohercegovačkog društva. Često su diskriminirani, a stereotipi vremenom ne jenjavaju. Međutim, i dalje postoje oni koji se bore protiv društvenih stigmi i stereotipa, te pronalaze načine da mijenjaju društvenu sliku.
Jedna od njih je i Amra Ahmetović. Završila je Srednju tehničku školu u Kaknju, no njeno obrazovanje nije se završilo na četvrtom stepenu. Trenutno je studentica četvrte godine na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Bavi se novinarstvom i aktivizmom.
„Obrazovanje je za mene ključ uspjeha svake mlade osobe, a posebno žene Romkinje. Uvijek sam imala veliku podršku roditelja, kroz čitavo osnovno i srednje obrazovanje, pa i sada na fakultetu. Stalno su bili moj vjetar u leđa, podrška, i uvijek su me gurali k obrazovanju, te mislim da je to jedan od najvećih razloga zašto sam odlučila da se obrazujem.“
Svaka osoba ima pravo na obrazovanje. Unatoč velikim željama romskih porodica da školuju svoju djecu, tu su određene prepreke koje ih sputavaju u tim istim željama. Loša finansijska situacija i činjenica da je većina roditelja romske djece neobrazovana samo su neke od prepreka. Zbog toga veliki procenat romske djece nema mogućnost da svoja prava ostvari. Romska djeca u Bosni i Hercegovini većinom su isključena iz obrazovanja na nivou osnovne škole. Razlog za to su dugogodišnje prakse kao što su predrasude, diskriminacija, nedostatak razumijevanja za njihov način života, kao i nemogućnost da plate školske knjige i prevoz.
„Ukoliko Romi žele poboljšanje statusa u društvu, potrebno je da se obrazuju. Mislim da se samo obrazovanjem može promijeniti stanje u društvu i utjecati na iščeznuće predrasuda i stereotipa koji su zastupljeni. Roditelji igraju veliku ulogu u obrazovanju mladih, trebali bi utjecati na svoju djecu. Kroz aktivizam i novinarski angažman, kao i pozitivnim primjerima iz romske zajednice želim potaknuti mlade Rome da se obrazuju i ne odustaju. Također, tim putem želim im poslati poruku da mogu ostvariti ono što požele.“
Zbog kulturoloških i patrijarhalnih okvira unutar same romske zajednice, ali i zbog predrasuda i stereotipa s kojima se susreću u društvu, njihova prava su često uskraćena. Pravo na obrazovanje, na emancipaciju, pravo da u životu odlučuju sami, kao i pravo na zaposlenje. Diskriminacija s kojom se Romi još uvijek suočavaju ograničava njihov pristup obrazovanju, zapošljavanju i javnim uslugama. Danas, veliki broj Roma vodi bitku s nezaposlenosti.
„Svjesna sam da Romi teško dolaze do posla zbog predrasuda. Planiram ostati u Bosni i Hercegovini, te se boriti za naša prava. Pokušavam razbiti predrasude i prikazati pravu sliku Roma u Bosni i Hercegovini. Želim osvijestiti ostale građane da Romi žive s njima, a ne pored njih, i motivisati mlade Rome i Romkinje da mogu bolje od onoga što im je ‘nametnuto’ i ‘suđeno’. Pišem iz romske zajednice za romsku zajednicu.“
Pored problema s obrazovanjem, zapošljavanjem…, tu je još jedan – stambeno pitanje. Svaki problem vuče drugi. Romske zajednice žive u okolnim naseljima veoma teško. Nalaze se na margini društva. Kako bi se u nekoj mjeri sve to riješilo, potrebno je mijenjati društvenu paradigmu. Kao što je Amra rekla, građani Bosne i Hercegovine trebaju gledati na Rome kao na nekoga ko živi s njima, a ne pored njih. Izgradnja stambenih objekata za pripadnike romske zajednice djelimično rješava njihove probleme, ali tu nije kraj. Potrebno im je pružiti priliku i za posao, kako bi svoje domove mogli održavati. Tu su režije, hrana, kao i potrebna sredstva za domaćinstvo.
„Veliki broj Roma živi na nelegalizovanom zemljištu, nemaju građevinsku dozvolu kao ni pristup vodi, struji i osnovnim uvjetima za život. Kroz aktivizam sam pokušala pomoći Romima kako da u institucijama srede svoje stambeno stanje. Pokušavam potaknuti mlade Rome da učine prvi korak ka svemu tome. Nadam se da će moj primjer nekome pomoći. Bilo bi mi drago kada bih vidjela da se neko trudi da postigne ono o čemu je uvijek sanjao.“
Primjer Amre Ahmetović potvrđuje da želja može postati stvarnost. Pored želje, potrebna je i podrška, kako porodice, tako i okoline. Nije lako uspjeti kada te većina sputava. Jedan od osnovnih izazova za smanjenje marginalizacije i povećanje sigurnosti Roma jeste mijenjanje svijesti građana, ali i mijenjanje svijesti kod vladajućih struktura. Na taj način bi bilo moguće prestati doživljavati Rome kao problematičnu populaciju. Oni su ljudi sa snovima, željama i nadom u bolje sutra, a prvenstveno s ljudskim dostojanstvom i pravom da budu poštovani.
