Povoljno radimo sve vrste eseja, seminarskih, maturskih radova – rečenica je koju u posljednje vrijeme sve češće viđamo na društvenim mrežama. Ko naručuje, a ko stoji iza oglasa? Da li je u pitanju zarada ili dobra volja?
Zerina je dvadesetjednogodišnja djevojka koja je završila srednju tehničku školu, smjer mašinski tehničar (CNC). Trenutno je nastavak njenog školovanja u fazi pauze zbog, kako kaže, inostranih obaveza. U međuvremenu, bavi se pisanjem različitih radova namijenjenih za studente i srednjoškolce.
U pitanju su seminarski i diplomski radovi, a studenti s kojima pretežno sarađuje traže i prezentacije i vježbe iz različitih oblasti. Za srednjoškolce radi maturske radove, eseje, prezentacije i različite vježbe, ali samo ukoliko je baš potrebno, jer u suštini rijetko sarađuje sa srednjoškolcima. Kao razlog navodi manju potražnju radova od srednjoškolaca.
Zerina i A. E. rade kao tim, no, kad je potrebno, pokušaju pronaći osobu koju bi uključili u rad. To su najčešće prijatelji, do 23 godine, diplomirani inženjeri informatike i arhitekture.
„Sve je počelo slučajno. Tokom studiranja dešavalo se da A. E. i ja uradimo nešto ili pomognemo drugim studentima. Ono što nisu mogli sami, pitali su nas. Nedugo nakon toga, studenti bi prenijeli ostalima, tako su počeli tražiti takve usluge. Informacije su se brzo počele širiti dalje i sve je više bilo zainteresiranih osoba. Govorili su da će svejedno nekome platiti da im uradi“, kaže Zerina.
Razlozi
Zerina naglašava da je njen posao proizašao bez ikakve pomisli na finansijsku naknadu; „sve je počelo zbog pomoći drugima, jer je to i bio cilj, odnosno da bi oni bili zadovoljni i uspjeli sve završiti“. Nastavila je to raditi zbog njihovog nedostatka vremena da se posvete određenoj temi. Zerina ni u jednom trenutku ne ističe zaradu kao primarni razlog bavljenja ovim poslom.
„U početku, jedan od razloga je bio to što smo vidjeli da možemo naučiti različite oblasti kroz radove iz drugih struka – što će nas učiniti kompetentnijima na tržištu rada. Usto smo sklopili mnoga poznanstva koja se održavaju i danas, a koja su važnija od finansija. Prema tome, finansijska strana je samo kao jedan plus na sve“, navodi Zerina. Također, kaže da se dešava da zna biti više radova u određenom periodu, pa je potrebno uskladiti sve s vlastitim obavezama i dobro organizirati vrijeme.
Cijena radova
Plaćanje se vrši u zavisnosti od samog rada. Kako se seminarski, maturski i diplomski radovi najčešće rade, Zerina ističe da se cijena seminarskog rada kreće od 10 do 20 KM. S druge strane, završni radovi minimalno su 100 KM, zavisno od roka isporuke i teme.
Kada je u pitanju način rada, odnosno korištena literatura, prvenstveno koriste internet. „Također, koristimo i različite knjige, zavisno od teme, predmeta i zahtjevnosti rada. Ponekad literaturu tražimo i od prijatelja, ako je potrebno, koji su završili tražene smjerove.“
Kada je u pitanju kvalitet kupljenih radova, Zerina navodi da mnoge osobe daju pozitivnu potvrdnu informaciju, govoreći da su zadovoljni i da su radovi odlični. „Na osnovu toga, naše mišljenje je da uspijemo ispuniti i zadovoljiti kvalitet radova.“

Javna tajna
Bez obzira na to da li se radi o hobiju, zaradi ili jedinom izvoru finansiranja, ili, s druge strane, o nedostatku vremena, osobe koje se odlučuju za ovakve stvari rijetko govore o tome.
O radovima koje je kupio i o samome iskustvu, za Omladinski magazin Karike govori student M., koji je želio ostati anoniman.
„Dešavalo se tokom ispitnih rokova da imam dosta obaveza i tada sam posezao za kupovinom seminarskih radova“, navodi M. te dodaje da je preporuke dobio od prijatelja koji su već imali priliku raditi isto.
„Kako sam radio, nisam stizao sve uskladiti. Tada bih se javio, kupio rad i platio. Nikada nisam imao problema na fakultetu da je neko primijetio. Fakultet je nešto što sam upisao samo da imam školu. Ja već imam posao i zato nemam vremena, a ni volje da se mučim oko seminarskih.“
Druga strana priče
Kao i svaka tema, i ova ima podršku i osude. Dio društva je prihvata i ne vidi ništa loše u tome, dok je drugi osuđuje i smatra udarom na obrazovni sistem.
Jedna od zagovornica da se znanje ne kupuje je i Azra Berbić, diplomirana pravnica iz Kaknja, freelance novinarka i aktivistica. „Uslugu pisanja raznih radova najčešće nude mladi, fakultetski obrazovani ljudi, čak i magistri, te doktori nauka, koji su pošteno došli do zvanja“, smatra Azra. Također, ističe da potražnja na tržištu ne bi bila tolika da nije sve veći broj osoba koje se odlučuju za kupovinu ovakvih usluga. „Najčešće ne mogu pronaći posao, pa nude ljudima pisanje ovakvih usluga. Najžalosnije je što će oni koji kupuju radove na kraju naći posao.“
Azra smatra da je najveći poraz društva to što su ljudi često prisiljeni nuditi ovakve usluge koje znanje čine bezvrijednim i dovode u pitanje cjelokupni akademski proces.
„Iako ne odobravam ovakve stvari, smatram da je ovo pokazatelj u kolikoj je krizi, ne samo akademska zajednica, nego cjelokupan sistem koji je zakazao i iznevjerio mlade ljude u BiH“, zaključuje Azra.
Na koncu, sve se svodi na to da se ovakve usluge traže zbog nedostatka volje, najčešće za obrazovanjem, ili pak vremena. Prodaju se radi zarade ili „onako“, a prodati ih može svako. Potražnja, ali i prodaja, je masovna. Obezvrijedili smo jednu od najbitnijih stvari u životu svakoga čovjeka – obrazovanje. Pa, da li nas je iznevjerio obrazovni sistem ili mi sami sebe? Ko je u većoj krizi?