Premotaj: Ženski angažman, udruživanje i začeci feminizma

“Rubrika “Premotaj” donosi nam nekadašnje tekstove s portala i magazina Karike i dalje vrijedne pozornosti. Ovog puta prenosimo treći dio teksta ”Žene u BiH ” objavljen 6.5.2016. godine.

Tokom austrougarske okupacije, žene u Bosni i Hercegovini djelimično se pojavljuju u javnoj sferi, prvenstveno se baveći prosvjetnim, kulturnim i humanitarnim radom. U tom političkom i društvenom kontekstu, bilo je nezamislivo da ovakav vid rada ne bude povezan sa nacionalnim.

Primjer organizovanja i udruživanja je Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki (1901. godine), koja se bavila humanitarnim radom, školovanjem, pomaganjem i brigom o siromašnim ženama, ali i bila angažovana na širenju nacionalnih ideja.

Primjer udruživanja je i hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak” (HKD Napredak) te muslimansko dobrotvorno društvo “Gajret”, koje je osnovano 1903. godine. Žene su svoj odbor dobile tek 1921. godine i to u Konjicu.

Savez Srpkinja je 1913. godine donijo Rezoluciju o zahtjevima koji se tiču izjednačavanja žena i muškaraca, regulisanja položaja neudatih majki i izjednačavanja položaja bračne i vanbračne djece. Zbog šire slike ovakvih dokumenata i inicijativa treba sagledati i činjenicu da su u ovom periodu u BiH bile zabranjene političke partije.

Prema nekim autorima, pokret za emancipaciju žena u Kraljevini Jugoslaviji razvijao se u dva pravca: feminističkom i proleterskom. Mnoštvo građanskih, nacionalnih, vjerskih i humanitarnih organizacija ubrajale su se i u feminističke, s tim da je feminističko djelovanje težilo poboljšanju položaja žena u okviru postojećeg sistema. Drugi pravac, proleterski, usko je povezan sa radničkim pokretom i klasnom borbom. U oba slučaja, u teoriji se smatra da je prvih četrdeset godina 20. vijeka “zlatno doba” ženskog angažmana na prostoru Jugoslavije. Taj se period tumači i kao jasan začetak feminističkog djelovanja.


Prvi javni zbor žena u Bosni i Heregovini održan je povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta 1913. godine. Zbor se pretvorio u protestni jer su žene zahtijevale ekonomsko i političko oslobođenje žena. Pročitan je i telegraf  Klare Cetkin, ispred Međunarodne organizacije žena socijaldemokratkinja. Pet godina kasnije, 8. marta 1918. u Sarajevu je organizovana “Proslava ženskog dana”, na kojoj je učestvovalo 2000 žena. Godinu i po dana kasnije, u jesen 1919., u Sarajevu je osnovano i Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava, s ciljem bavljenja obrazovanjem, te građanskim i političkim pravima žena. U okviru društva izdavan je i časopis “Ženski pokret”, na čelu sa feministkinjama koje su se borile za građanska i politička prava i ravnopravnost. Društvo je zahtijevalo i zakonsko određenje ličnih i porodičnih prava, dok je zahtjev za pravo glasa bio jasno definisan u građanskim, ali i socijalističkim i komunističkim organizacijama žena. Društvo za prosvjećivanje žene kasnije mijenja naziv u naziv svoga lista. Bore se za pravo glasa, ekonomsku nezavisnost udate žene, priznanje jednakog starateljstva oca i majke nad djecom, osiguranje izdržavanja majke i djeteta kroz zakon i izmjenu nasljednog prava. Na drugom polju, bore se za zaštitu ženske radne snage, uvođenje ženskih inspektora rada, napredovanje u pozovima kojima se žene bave, ali i za slobodan pristup političkom život.

U publikaciji “Borbeni put žena Jugoslavije” koje je 1972. godine izdao Leksikografski zavod Sveznanje iz Beograda, autorica Dušanka Kovačević, navodi kako su žene učestvovale u raznim štrajkovima i pokretale ih. “1940. godine žene su pokrenule štrajk duhanske industrije u Ljubuškom, kasnije tekstilne industrije u Mostaru. U istoj godini švalje štajkuju u Sarajevu, i radnice “Ključa” svoj drugi štrajk, poslije uspješnog štrajka 1938. godine.”, navodi Kovačević. S obzirom da je u periodu između dva svjetska rata u redovima žena neprestano rastao broj pristalica radničkog pokreta i Komunističke jugoslavije, žene su bile aktivne i u sindikalnim organizacijama i radničkim partijama. Prvi njihov zahtjev bio je s ciljem oslobađanja radničke kase, a tek onda ravnopravnosti žene. Takav zahtjev je zasnovan na ideji da će klasno oslobađanje dovesti i do oslobađanja žene. Kada je 1921. godine zabranjen rad Komunističke partije, većina žena prešla je u Društvo za prosvjećivanje žena. Dvije godine kasnije osnovana je i Alijansa ženskih društava u Kraljevini SHS, koja se, osim za politička prava žena, borila i da se rad domaćice prizna kao svaki drugi plaćeni rad i da se prizna jednakost u roditeljskim pravima muškaraca i žena. Godine 1927. grupa intelektualki osniva Žensku stranku i aktivno i borbeno nastupa za pravo glasa žena, ali svoj rad prekida 1929. jer se Vidovdanskim ustavom u Kraljevini Jugoslaviji zabranjuje rad političkih stranki. Iste godine osniva se i Udruženje univerzitetski obrazovanih žena, sa sekcijom u Sarajevu, koje štiti profesionalne interese žena i traži promjene u građanskom pravu.

Piše: Ljupko Mišeljić

 

Comments are closed here.