Premotaj: Angažman, kultura i umjetnost žena pojavom štampe u BiH

“Rubrika “Premotaj” donosi nam nekadašnje tekstove s portala i magazina Karike i dalje vrijedne pozornosti. Ovog puta prenosimo drugi dio teksta ”Žene u BiH ” objavljen 6.5.2016. godine.

Autorica Sarita Vujović u radu “U građanskom ogledalu. Identiteti žena bosanskohercegovačke građanske kulture 1878-1912” sagledava žensko djelovanje, angažman i kreativnost kroz aspekte razvoja štampe, kulture i umjetnosti.

U segmentu koji se tiče štampe, kao odraza društva i nametanja znakova i simbola kroz mehanizme reprezentacije, može se govoriti o pojedinkama koje su rušile stereotipe. Tako je, primjerice, dok se novinarstvo smatralo neprikladnim zanimanjem za žene u Europi, Milena Mrazović postala je prva novinarka u BiH, a kasnije urednica i vlasnica lista Bosnische Post. U istoriji bh. novinarstva ostala je zabilježena i Stoja Kašiković, kao saradnica, koourednica i administratorka najpoznatijeg bh. magazina “Bosanska vila”. U dvanaestom broju mostarskog časopisa “Zora”, na stranici 393. objavljen je i tekst “Moderne žene”, koji se smatra jednim od začetaka aktivizma. U tektu stoji “Moderna je žena samostalan individualitet, kome ne treba tek tuđi dah, da ga dozove i probudi u život i svijest, pa one za to i ne utehnu, kada im otmeš taj dah, što im je slučaj oduzeo. (…) Moderna žena neće nikada pasti na ženske slabosti. One kuražno stupaju u borbu života (…)”. U tekstu autorica zaključuje: Moderna je žena ovom vijeku nadjenula ime “feminalni vijek”.

Prema mišljenju Bala, žena je u umjetnosti toga doba bila znak izložen pogledu kao načinu dominacije, makar on bio distanciran pogled kao u “Emini” Alekse Šantića. U Balovom radu “Uvod u feminističku teoriju slike” navodi se i da je rodni profil u književnosti specifičan jer se može jednostavno prevesti kao generalizovani vizuelni diskurs ekvivalentan jeziku

Angažman žena van domaćinstava, rada oko kuće i za feudalce, postaje vidno i u prvom valu industrijalizacije Bosne i Hercegovine, za vrijeme otvaranja prvih tvornica, poput tvornice duvana u Sarajevu. U Rogerovom radu “Bosanska čarolija”, navodi se da, za razliku od muslimanskih, srpske i hrvatske žene pristaju na rad u tvornici duhana, a njihov udio u radu ovih tvornica je 1904. godine bio duplo veći od udjela muškaraca. O ženskom angažmanu kao suočavanju sa ekonomskom nužnošću govori se kroz prizmu rada u tkačnicama ćilima, veoma teškom uslovima, gdje su radile i djevojčice od sedam do dest godina. Sarita Vujković u pomenutom radu piše i da se tekstilna ornamentika smatrala ženskim poslom koji može postati kulturan proizvod interesantan stranoj publici.


Piše: Ljupko Mišeljić

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Comments are closed here.