Politika seksa

Junaci Poljupca žene pauka predstavljaju društvene odmetnike skrajnute zbog političkih i intimnih razloga. Oni su dokaz da društveno i privatno nisu razdvojeni dijelovi ljudskog postojanja, već da se oni neprestano prepliću, nadopunjuju i pobijaju.

Koja je granica koja dijeli društvenu sferu ljudskog života od intimne? Prema aristotelovskom poimanju, čovjek je po svojoj suštini politički akter, bilo da je njegova akcija pasivna ili aktivna, bilo da je svjesna ili nesvjesna. Da li to znači da je svaki naš akt, koliko god ličan bio, automatski i politički? U tom smislu gledanje filma nije samo čin estetskog uživanja, već i čin prihvatanja ili odbijanja određene ideologije. Isto tako seks postaje politička odluka na kojoj se može zasnivati temelj jednog društva, kao što u najradikalnijem smislu može biti sredstvo političke manipulacije i opresije.

Savremeno bosanskohercegovačko društvo pokazuje da seks jeste jedno od važnih političkih pitanja, ali isto tako da ono može biti jedno od najubitačnijih političkih oružja. Dokazi su brojni, od seksualnih skandala koji su doveli do pada određenih političara do skandiranja protiv LGBT populacije. Sumnje nema. Seks jeste politika. Kako se činjenica da nešto izuzetno intimno postaje jedno od glavnih društvenih pitanja ogleda u privatnom životu pojedinca? Da li invazija političkog u privatno narušava samu strukturu naših ličnih života i pretvara nas u bezglave pijune na šahovskoj tabli ili, još gore, dovodi do razdiranja ličnosti?

Sistem kontroliše „četiri zida“

Pokušajmo napraviti jedan logički eksperiment. Zamislimo dva muškarca koji su zatvoreni u istoj ćeliji. Jedan je homoseksualac zatvoren zbog seksualnih odnosa s maloljetnom osobom. Drugi je revolucionar povezan s reakcionarskim grupama, jedan od najvećih neprijatelja društvenog sistema. Razlika među njima je nepremostiva.

Ipak, kroz razgovor oni postaju sve bliži, postaju prijatelji, po čemu se njihov prijateljski odnos razvija u erotski. No, ispostavlja se da je homoseksualca upravnik zatvora unajmio da špijunira revolucionara. Dakle, iako su sami „između svoja četiri zida“, dva muškarca su pod stalnom prismotrom sistema. Erotski odnos koji se razvija među njima nije samo intiman, on je politički. Stvar se još više komplikuje kad se ispostavlja da nije jasno ko kime manipuliše, homoseksualac revolucionarom ili revolucionar homoseksualcem.

Fotografija preuzeta sa Facebook stranice “RED BOX knjige”

Politika i seks

Logički eksperiment zapravo je siže romana Poljubac žene pauka argentinskog pisca Manuela Puiga, a njegovi junaci se zovu Luis Molina (homoseksualac) i Valentin Aregi (revolucionar). Zanimljivost ovog romana jeste u tome što je njegova fabula univerzalna. Iako je hronotop jasno definisan, tako da je čitalac svjestan da se radnja dešava u Argentini, odnosno u Buenos Airesu, ona se može zamisliti u bilo kojem dijelu svijeta. Ovo proizilazi iz toga što je zapravo osnovna tema opšteljudska – povezanost društvenog i intimnog, odnosno politike i seksa. Iako se ovakva tema mogla opisati i kroz odnos heteroseksualnog para, Molinina seksualnost dodaje još jedan značenjski sloj romanu. Homoseksualnost predstavlja društveni tabu, nešto što je zabranjeno i nepoželjno. Od tog tabua zaziru čak i ljevičarski nastrojeni revolucionari. Na ovaj način oba junaka predstavljaju određenu vrstu odbačenika na intimnom (Molina) i društvenom planu (Valentin).

Specifičnost ovog romana nalazi se i u samom postupku građenja narativa. Tradicionalni roman se zasniva na naraciji, najčešće sveznajućeg pripovjedača iz trećeg lica. Ova vrsta omnipotentnog stranog tijela je izbačena, tako da se najveći dio teksta zapravo bazira na dijalogu Valentina i Moline bez posrednika. Čitaocu tako djeluje da posmatra intimnu pozorišnu predstavu dva muškarca među kojima se razvija ljubav. Zatvoreni između svoja četiri zida stvaraju svoj intimni svijet. Ipak, kontekst tih zidova je zatvor u koji su dospjeli zbog društvene neprilagođenosti (seksualne i političke). S druge strane, roman obiluje drugim slojevima naracije, koji ruše zidove Molininog i Valentinovog intimnog kosmosa. Prvenstveno, dijalog dvojice junaka prošaran je fusnotama koje, osim kao komentar, najčešće služe kao istorijat psihološkog tumačenja homoseksualnosti, prije i poslije Frojda. Samim tim se homoseksualnost, pa i odnos Moline i Valentina, ne opisuje kao intiman odnos dva bića, već kao društveni i psihološki fenomen koji je tema naučnog istraživanja. Tu su takođe zapisi Molininog razgovora s upravnikom zatvora, kao i (spoiler alert) izvještaj policajca zaduženog za praćenje Moline po njegovom puštanju iz zatvora. Ove dvije vrste narativa zapravo jesu najdirektnije spoljne instance koje probijaju intimni prostor dvojice junaka i od njihove ljubavne priče stvaraju događaj od političkog značaja. Jedini pravi prostor intimnog svijeta jeste naracija u stilu toka svijesti, koja prati Molinine i Valentinove misli i snove, ali je čak i ovaj prostor unutrašnjih zidova kontaminiran dešavanjima spoljašnjeg svijeta.

Ljudi mačke

Glavni dio razgovora Moline i Valentina svodi se na Molinino prepričavanje filmova. Čitalac ih upoznaje dok Molina prepričava fabulu filma Ljudi mačke. Ovaj pripovjedni čin usložnjava na prvi pogled jednostavnu osnovnu fabulu romana, stvarajući lančani niz priča u priči. Osim toga, ovim postupkom se oslikavaju sami junaci, jezički i karakterno. Molinin jezik je raskošan, ekstravagantan, on zapaža sitne detalje kao što su rukavice na rukama glavnih junakinja, njihov nakit, kvalitet namještaja u enterijeru u filmu. U tom smislu, Molina je prvenstveno esteta. On od filma traži da ga zabavi i da mu pruži užitak. S te strane, on je pasivni konzument. Dok je radnja zanimljiva, a glumci lijepi, on će prihvatiti i ideologiju filma (čak i ako je u pitanju nacistički film). Valentin je drugačiji. Čak i u filmovima koji su na prvi pogled apolitični, on pronalazi ideološku pozadinu i klasne razlike. Za razliku od Moline, on prvenstveno vrednuje junake ne prema njihovoj estetskoj, već klasnoj vrijednosti, pri čemu podržava one klasno ugrožene. Estetiku nacističkog filma odbija i fokusira se na njegovu ideološku poruku. Samim tim, njegov jezik je svedeniji, a i način komunikacije oprezniji jer čuva informacije o akcijama svojih drugova. Ova dva lika zapravo predstavljaju dva suprotna društvena i seksualna pola, koji se u jednom trenutku prožimaju. Indikativno je i to što Molina prepričava Valentinu samo ljubavne filmove s tragičnim završetkom. Jedini film koji završava hepi endom Molina nikada nije ispričao, već se njegov sadržaj odvija u junakovom toku svijesti, dok je Valentin bolestan.

Zamršenost odnosa Moline i Valentina je u tome što oni nisu dvije jedinke same za sebe, u intimnom svijetu svoja četiri zida. Čak ni njihove pozicije odbačenih ne štite ih od pogubnog uticaja društva i ideologije. Načelno apolitični Molina pijun je trenutnog režima, dok je Valentin jedna od ključnih figura revolucionara, s tim da se u ovoj partiji šaha nikada ne zna ko je crni, a ko bijeli. Kako se odnos dvojice junaka produbljuje i emocije koje gaje jedan prema drugom postaju sve jače, tako se klupko intimnog i društvenog sve više mrsi, dok se ne postavi pitanje ko kime manipuliše, Molina Valentinom ili Valentin Molinom.

Ako bi se roman posmatrao strogo iz perspektive queer kritike, mogle bi se naći neke zamjerke, kao što su stereotipno distribuiranje rodnih uloga. U odnosu dvojice muškaraca, Valentin je onaj koji je stereotipno muško, a Molina žensko. Ove uloge su dodijeljene ponajprije na osnovu seksualnosti junaka. Isto tako, Molinina pretjerana zainteresovanost za izgled i površnu estetiku, a ne za suštinu i ideologiju filmova, može se takođe smatrati stereotipnim prikazom LGBT osobe. Ipak, Manuel Puig je jedan od rijetkih, a možda i prvih koji je, kreirajući homoseksualnog junaka, stvorio pravog čovjeka. Molina je junak s vrlinama i manama, šarmantan, privlačan i kod čitalaca stvara osjećaj bliskosti i razumijevanja. S druge strane, on je junak spreman na izdaju, ali i na nesebičnu žrtvu. Naspram njega, povučeni i ćutljivi Valentin djeluje kao dosadniji dio ljubavnog para, ali glavni temelj romana nije samo Molina niti samo Valentin već i njihov odnos.

Junaci Poljupca žene pauka predstavljaju društvene odmetnike skrajnute zbog političkih i intimnih razloga. Oni su dokaz da društveno i privatno nisu razdvojeni dijelovi ljudskog postojanja, već da se oni neprestano prepliću, nadopunjuju i pobijaju. Tragičnost njihove ljubavne priče jeste u tome što je ona od početka osuđena na propast. Intima koja se stvara među njima narušena je prisustvom spoljašnjeg svijeta u koji i sami žele da se vrate, ali isto tako snebivaju se povratka jer su svjesni da to znači kraj njihovog zajedničkog života. Takođe, politika je ovdje predstavljena kao zla sila koja vreba iza sjene. Svijet Moline i Valentina, u kojem jedan pripovijeda radnju filmova, dok drugi sluša, narušen je lažima spoljašnjeg svijeta. U takvom kontekstu, poljubac žene pauka, koji se ostvaruje pred sami kraj romana, jeste kratkotrajna iluzija o sreći dvoje odbačenih ljudi koji žive život nesmetano od društvene represije.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Odbrane u momentima kad ih ne očekujete su uvijek srcu najmilije
Zar je zaista važno za kim mi srce žudi?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Kako s ovjerenom kopijom aplicirati na više fakulteta u BiH?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Rodni stereotipi
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Gdje kupiti proizvode jeftinije i do 90 % od redovne cijene - Food Outlet Yumm
Zašto se žene šminkaju?
More Stories
Czesław Miłosz – Pjesnik bez doma