Na pivu s Gorštakom

Banjalučanin Nikola Galić, profesor engleskog jezika i gitarista rok benda „Neuro“, nedavno je pokrenuo svoju vlastitu pivaru zanatskog piva „Gorštak“. Nikola se trudi da energiju i optimizam prenese na okolinu, te da dokaže da je moguće u ovim krajevima opstati od svog rada, živeći i radeći ono što volite pošteno i iskreno i nikako drugačije. S Nikolom smo razgovarali o ideji za pokretanje ovog biznisa, prednostima zanatskog piva i njegovoj prođi u gradu na Vrbasu, ali i o odlasku mladih iz BiH.

Nikola ističe da je počeo da se interesuje za zdravu hranu i pravilan način ishrane prije nekoliko godina. Na tom tragu na kraju je došao i do zanatskog piva. Moju predrasudu da je u pitanju pomodarstvo u fancy kafićima uspio je opovrgnuti. „Riječ je o nefiltriranom i nepasterizovanom pivu koje je na taj način sačuvalo sve hranjive sastojke. Primjerice, kvasac koji je još uvijek živ u ovoj vrsti piva je najbolji izvor cijele grupe B vitamina u prirodi. Ukus je raznovrsniji i bogatiji od standardnih piva“, naglašava Nikola.

Highlander

Nakon što je pogledao jedan dokumentarac o pravljenju ove vrste piva u kućnoj radinosti i pošto je shvatio da može započeti kuhanje u vlastitoj kuhinji, Nikola se bacio na posao. „Po kuhinji sam polijepio uputstva koja sam našao po forumima o pravljenju piva i slijedio korak po korak i na kraju dobio odlično pivo.“ Nakon što je prva tura više nego dobro prošla nastavio je s kuhanjem. „Pisao sam sve sitnice koje se dešavaju tokom procesa proizvodnje, sirovine koje sam koristio, ukus kakav sam dobijao, ukoliko je dolazilo do problema šta je moglo da ih uzrokuje“.

S ponosom navodi da je svaka naredna tura bila bolja od prethodne. Smatra da je tajna njegovog brzog napretka u tome što je bio pedantan.

Kroz naziv Gorštak želio je da oda počast svojim precima s majčine i očeve strane koji dolaze s gorštačkih krajeva, obronaka planina Kozare i Manjače. „Želio sam da odam počast precima kao pravim predstavnicima ljudi koji žive u tim krajevima, koji žive u skladu s prirodom i od svog rada. Ovu filozofiju hoću da prenesem i na Gorštak.“

Nakon godinu dana kuhanja piva u stanu, Nikola je odlučio da proda stan i da novac uloži u vlastitu mini pivaru. Osim novca od stana pokrenuo je crowdfunding kampanju koja je imala prevashodno marketinški momenat umjesto materijalnog. „Primarni cilj kampanje je bio da se čuje za pivo prije nego stupi na tržište. Uz pomoć rođaka i prijatelja napravio sam promo video i uputio ga medijima gdje sam imao veliki broj kontakata s ranijeg posla. Ljudi su prepoznali ideju i podržali je.“ Sjeća se da je u tom periodu znao da daje i po 3-4 intervjua dnevno. Od crowdfunding kampanje je dobio oko 4.000 KM što je bilo dovoljno za jedan fermentor, kako sam ističe. “Tajna crowdfundinga je da jasno navedeš šta želiš da postigneš i da se ljudima odužiš kroz neki simboličan poklon ili zahvalnicu“, dodaje Nikola.  Smatra da se odužio ljudima dobre volje tako što je priču o Gorštaku doveo do kraja.

Proizvodnja veće količine piva u novoj pivari je značila i više posla. „Radni dan je znao da traje i po 15 sati u komadu. Danas nekoliko dana sedmično tokom proizvodnje radim 9 sati, a ostalim danima manje“.

Nikola u svom laboratoriju

Na opasku da se mnogi koji žele da pokrenu vlastiti biznis žale na silnu papirologiju, Nikola odgovara da je njegov slučaj u tom pogledu specifičan. Pivaru je registrovao kao poljoprivrednu zadrugu koja je za početak poslovanja najliberalniji oblik s najmanje nameta, te da su u administraciji i na sudu svi bili susretljivi. Zaključuje da se čovjek ne treba zamarati planiranjem unaprijed, već u hodu treba rješavati nove situacije i imati okvirni plan.

U nekoj skorijoj budućnosti Nikola planira da na porodičnom imanju u selu Jakupovci, nadomak Laktaša, izgradi mini pivaru (trenutna se nalazi u iznajmljenom prostoru). Od prvobitne ideje da preuredi porodičnu kuću na imanju odustao je zbog neisplativosti. Inače, u Jakupovcima je nedavno zasadio i mali eksperimentalni zasad hmelja. Navodi da je cijelo naše podneblje izvrsno za gajenje ove biljke. Kroz osmijeh priča anegdotu kako je nedavno na kapiji svog dede nabrao 3-4 kilograma hmelja.

Iako se Gorštak kroz Banja Luku proširio kao šumski požar, naš sagovornik kaže kako ne želi da cijela priča naraste u nešto veliko. Želi da ostane na nekom srednjem nivou jer, kako ističe, tako može da se održi zanatska manufaktura, a sve ostalo je već industrija. „Ne želim da budem direktor sa dvadeset zaposlenih ispod, gdje ću samo da se pojavim i prošetam pivarom i da nemam nikakvog kontakta sa proizvodnjom. I u buduće želim da budem uključen direktno u proces proizvodnje jer to volim da radim i to je ono što me ispunjava“. Cilj mu je, ipak, da Gorštak bude prisutan u svim većim urbanim cjelinama bivše nam države. Na nedavnom festivalu piva u Mostaru stiglo je i interesovanje iz Srbije, te Crne Gore i Hrvatske.

U drugom dijelu razgovora dotakli smo se ličnih tema. Uz smijeh me ispravlja kada sam ga uporedio s Hajzenbergom iz serije Brejking Bed, koji napusti posao profesora hemije i počne da pravi kristal met. Nikola navodi da, iako je završio engleski jezik, gotovo da i nije radio u struci. U jednoj organizaciji u kojoj je radio kao prevodilac počeo je da uči stvari koje nisu njegova struka – od knjigovodstva do vođenja i pisanja projekata do logistike. Stoga mu nije bilo teško da se prešalta na pravljenje piva, dodaje uz smijeh.

Breaking bad

Inače, rok bend „Neuro“ u kojem Nikola ima poziciju gitariste, 2012. je bio pobjednik banjalučkog festivala Demofest. Pobjeda na Demofestu im je otvorila mnoga vrata, ali kako svi članovi benda rade, muzičku karijeru su morali da potisnu u drugi plan. „Da bi se čovjek bavio ozbiljno i profesionalno muzikom to mora da mu bude jedino zanimanje što je u našim uslovima nemoguće“, objašnjava Nikola.

Na kraju smo se dotakli odlaska mladih i generalno odlaska iz BiH, što je za Nikolu, kako kaže, bolna tema. Govori kako je baš nedavno otpratio prijateljicu koja je otišla da živi u Irsku i ne planira da se vraća, dodaje da će njenim stopom uskoro i njezina sestra. S gorčinom konstatuje da oni nisu jedini, priča kako zna mnogo njih kojih su otišli i ne planiraju da se vrate.

Kao glavnog krivca vidi društveno-politički sistem u BiH. „Sistem ne postoji, sve se svodi na nekoliko pojedinaca koji vode cijelu igru i njihove ljude koji su njima bliski i sve kontrolišu. Ostali su frustrirani što ne mogu da isplivaju na površinu, te da pokažu znanje ili talenat. Nisu ravnopravni s pojedincima koji su u povoljnijem položaju. Zato masovno odlaze u zemlje gdje se vrednuje samo znanje rad i trud, a ne ko si, odakle si, čiji si, kojoj političkoj opciji pripadaš“.

Kako sam kaže nešto mora da se promijeni, a do tada ne možemo da sjedimo skrštenih ruku i očekujemo od države da uradi nešto za mlade. „Bijeg nije rješenje. Moraš da se boriš, pokušaš. Oni koji nisu pokušali, nemaju dana radnog iskustva, a imaju preko trideset godina, oni nemaju pravo da se žale.“

Nikola kao pravi potomak gorštaka navodi da ni naši preci, koji su imali priliku 500 godina da odu, nisu otišli već su ostali, patili se i borili. Smatra da je nepravedno prema njima da samo pognemo glavu i odemo. „Zapadni sistem jeste uhodaniji od našeg, ali gubi se onaj društveni momenat kod čovjeka. Uzmite samo gasterbajtera koji ovdje mora da pokaže da je tamo uspio tako što sagradi kuću od tri sprata u kojoj niko ne živi. Ovdje je priroda još uvijek očuvana, tempo života je sporiji, imamo razumijevanja jedni za druge, posjećujemo se, družimo se, pomažemo se. Na zapadu se ove komponente gube“.

Nije sve tako sivo…

Glavnu poruku koju bi Nikola uputio mladima je da ugase TV i ne gledaju dnevnike i vijesti, već da se druže s drugim ljudima naročito onima iz drugih gradova i sredina. „Ako ste u Banja Luci, otiđite u Sarajevo i Mostar i obratno. Na taj način vidjećemo da nas više-manje muče isti problemi, te ćemo zajedno početi sarađivati i raditi i samo tako ova zemlja i mi svi sa njom možemo naprijed.“

Nakon ove poruke našeg sagovornika, ostalo nam je da tekst zaključimo stihom: i nije sve tako sivo kad imaš s nekim otić’ na pivo.

Spread the love
  • 22
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
aleksandar.krecar

aleksandar.krecar

Comments are closed here.