John le Carré jedan je od onih književnika čiji radovi se već decenijama adaptiraju u špijunske političke trilere koji budu zanimljivi taman za jedno gledanje a potom zaboravljeni zauvijek. Trenutak u kojem je mini serija, „The Night Manager“, adaptirana iz istoimenog romana navedenog autora, pokupila tri zlatna globusa ove godine došao je kao apsolutni šok, za sve one koji je do tada nisu pogledali. Šta to mini serija Susanne Bier čini toliko drugačije i toliko uspješno da nadmašuje očekivanja špijunskog žanra te zaslužuje Zlatne globuse i prime time Emmy nagradu?
Ian Fleming i John le Carre
Za početak, tu je napet književni predložak o nekadašnjem britanskom vojniku Jonathan Pine-u (Tom Hiddleston). Jonathan obavlja posao MI6 obavještajca, koji pod krinkom noćnog menadžera u luksuznim hotelima diljem svijeta, prati kretanje crnog tržišta oružjem. Njegov finalni cilj, ući u trag i infiltrirati se u redove Richarda Ropera (Hugh Laurie) velikog trgovca oružjem koji u slobodno vrijeme izigrava filantropa u ratnim podnebljima. „The Night Manager“ premisom možda podsjeća na Jamesa Bonda, ali upravo distinkcija između le Carrea i Fleminga čini ovu seriju uspješnom. John le Carre oblikuje svog protagonistu Jonathana tako da mu je najveće oružje strpljenje i nenasilno, rješavanje konflikta za razliku od Flemingovog Bonda koji previše često se oslanja na fizičku snagu. Upravo zato i centralni sukob Pine/Roper više podsjeća na vješto odigranu partiju šaha nego na dječju prepirku nastalu iz ljubomore ili osvete.
Sam format mini serije fantastično funkcionira za novelu „The Night Manager“ jer uspješno balansira radnju kroz šest epizoda duljine trajanja od jedan sat. Za potrebe filma mnogo toga bi se izgubilo, za potrebe klasičnog formata serije (od 8 do 24 epizode) neke stvari bi se razvukle, a ovako svaka epizoda nam donosi nešto novo. U svakoj epizodi lagano odmotavamo slojeve misterije, uvezujemo dešavanja i dobijemo taman toliku dozu akcije i napetosti da želimo nastaviti gledati seriju. Redateljica Bier je toliko samouvjerena u smjeru svoje režije da nije pribjegla cliffhanger krajevima epizoda nego je svaku kompletirala kao zasebnu cjelinu.
Veliki glumci za mini seriju
Napokon dolazimo i do velike teme, onog što je osvojilo tri zlatna globusa, a to je glumačka postavka. Hugh Laurie i Tom Hiddleston mnogo puta do sada su dokazali da su britanski glumački dragulji, a odluka da se postave jedan nasuprot drugog vjerojatno je odluka koja je podigla ovu seriju na posve novi nivo. Tu su svakako još glumica koja je osvojila zlatni globus za najbolju sporednu ulogu Olivia Colman, te Elizabeth Debicki koja, iako bez nagrada za ovu seriju, naprosto dominira ekranom u svakoj sceni u kojoj se pojavi.
Hugh Laurie, široj javnosti je poznat po ulogama u komičnim i satiričnim serijama, ništa više od prosječnog zabavljača, ali u seriji „The Night Manager“ napokon imamo priliku da vidimo puni kapacitet njegovog talenta. Iz njega zrače odlučnost, uspješnost, enigmatičnost dok donosi blagi miris starog playboya. Nasuprot njemu Hiddleston, u najboljim godinama, dominira u špijunskoj igri flerta i nadmudrivanja, naprosto kao da je rođen za ovu ulogu. Svojom besprijekornom izvedbom u ovoj seriji, u jednom momentu se (potpuno opravdano) našao i na listi potencijalnih glumaca za narednog James Bonda (gle ironije).
Bilo bi sramotno ne spomenuti i produkcijsku vrijednost serije koja se najbolje očitava kroz autentične lokacije na kojima je snimana. Scene modro plavog mora stopljene se s arhitekturom bijelog kamena, koje ostavljaju bez daha, snimane su na Balearskim otocima u Španiji. Eksterijeri Maroka i Egipat odišu tjeskobom i napetošću dok Švicarska i Turska dominiraju unikatnim interijerima, sve to u šest epizoda serije. Sve u svemu, možemo zaključiti da je „The Night Manager“ serija koja je udahnula novu svježinu u žanr špijunskog trilera te jedno od najboljih tv ostvarenja 2016. godine.
Naslovna fotografija preuzeta sa facebook.com/TheNightManagerAMC
