„NE“ ima jedinstveno značenje i svako „ali“ vodi k potencijalnom nasilju

Postoje mnoge dimenzije nasilja koje se stapaju s našom stvarnošću, a da ih ne vidimo, niti smo svjesni njihovog postojanja. Primjer takvog nasilja je nasilje u intimnim tj. partnerskim vezama. U nekom trenutku života, nakon navršenih 15 godina, 47,2 % žena je bilo izloženo nekom obliku nasilja (Rasprostranjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BiH). Kako mlade djevojke reagiraju na partnersko seksualno vrbovanje i vide li to kao nasilje?

Ljubav nije jedna emocija, već kombinacija naših težnji, stavova, principa, znanja, emocija i simpatije kao konačne odrednice partnera/ice. Živimo u društvu u kojem društvene uloge i moć donošenja odluka, pa i mogućnosti i prilike, a često i zajedničke koristi, nisu rodno jednake. Upravo je to razlog zašto je u nekim vezama teško govoriti o zajedničkoj i jednakoj koristi. Djevojka nije dužna pravdati vlastitu odluku, principe, odgoj i težnje. Nije dužna podleći utjecaju partnerskih potreba samo jer želi voljeti i biti voljena.

Razgovarala sam s deset djevojaka u dobnoj skupini 18-30 godina i ono što je zajedničko u iskustvu svake od ispitanica je izraženo nezadovoljstvo u situacijama kada partneru iskažu negodovanje na stupanje u seksualne odnose u partnerskim vezama. Većina je upućena u to kako je riječ o nasilju, no, ne karakteriziraju ga kao alarmantno, niti ga minimiziraju, nego kao nedostatak razumijevanja među partnerima u vezama, što često dovodi do eskaliranja situacije ili trajnog nezadovoljstva. Djevojke se osjećaju nemoćnima i nerijetko bivaju psihički shrvane zbog narušenog odnosa ili apsolutnog prekida veze. U cilju zaštite privatnosti, prilikom iznošenja vlastitog iskustva, tekst će sadržavati pseudonime, odnosno prikriti stvarne identitete sagovornica.

Edita (27): Nisam znala da se nagovaranje na seksualne odnose smatra vrstom nasilja, mada znam da je nasilje seksualni odnos bez pristanka. Nažalost, ovo je idealno okruženje upravo za primoravanje žena na seksualne odnose, jer se smatra da je u skladu s njenom društveno uslužnom ulogom da pristaje na sve zahtjeve i da se ne žali. Razumijem da se mnoge žene ne usude reagovati jer su ucijenjene, bilo zbog pritiska da je to dio njene društvene uloge ili se ne usude ostaviti partnera (jer porodica misli da je dobar, jer nije ekonomski nezavisna ili zbog toga što s pravom nema povjerenja u institucije koje bi je trebale zaštititi).

Maja (24): Postalo je, na neki način, normalno da je skoro svaka djevojka uživo ili „online“ bila prisiljavana na seksualne radnje – bilo da je u pitanju partner ili neka druga osoba. Iako se trudim uvijek reći ako mi nešto smeta ili ako nešto ne želim raditi, više puta sam se osjećala nesigurno i kao da nemam izbora, odnosno, da se ne računa ono što ja želim. Mislim da se ne podrazumijeva svima stupanje u seksualni odnos u vezi.

Sagovornice su mišljenja da veza ne podrazumijeva konstantnu kontrolu nad partnerom, niti nametanje vlastitih prohtjeva. Osmijeh, ljubaznost i ljubav nisu nagovještaj na seksualni odnos, riječi su jedne od sagovornica. Zanimljivo je istaći i da djevojke smatraju kako su muškarci navalentni i u 99 % slučajeva inicijatori seksa, što može prerasti u presing. Nerijetko dođe i do potpunog narušavanja veze, te psihičkih posljedica nakon raskida.

Psihologinja Jasmila Talić-Kujundžić predstavlja problem vrbovanja na seksualne odnose u vezama kroz psihološke okvire, a na pitanje o tome postoji li „pametna odluka“ u izboru između vlastitog stava i potreba partnera navodi koliko je važno da osoba prvo radi na sebi i izgradnji svog identiteta da bi mogla da se upusti u intimnu vezu. Važno je razvijati i vještine asertivnosti, odnosno vještine da kažemo NE onda kad mi to ne želimo. Izražavanje vlastitih emocija uz korištenje nenasilne JA komunikacije je ono što je najefikasnije u ovom slučaju. Ono što će ići u korist jednog a na štetu drugog nije dobro, iz takvog odnosa se mora izaći.

Djevojke često u tim situacijama „popuštaju“ pod pritiskom. Šta može smatrati svojim utočištem i podrškom?

Rodno zasnovanom nasilju su izloženi i muškarci, i važan generator rodno zasnovanog nasilja su upravo rodne norme. Tako imamo osobine maskuliniteta koje su inače očekivane od muškaraca, poput: agresivnost, odlučnost, hrabrost itd., a osobine koje se očekuju od žena su: potčinjenost, poslušnost, mirnoća, pasivnost i sl. Prema tome, ovo nam jednim dijelom objašnjava zašto mlade djevojke, kako ti kažeš, „popuštaju“ pritisku.

Prema psihologu Eriku Eriksonu, adolescencija je jako osjetljivo razdoblje u kojem se i eksperimentira s identitetima, ali i lakše popušta pritisku vršnjaka. Mladi mogu naći podršku i utočište u psihosocijalnoj podršci koja im je na raspolaganju u tom momentu: da li je to školski psiholog, terapeut u nekoj nevladinoj organizaciji i sl. Neke nevladine organizacije, kao što je Fondacija CURE, Centar ženskih prava Zenica i druge, redovno organiziraju i edukacije upravo na ovu temu, što je jako korisno, a IN Fondacija pruža podršku žrtvama nasilja, navodi Talić-Kujundžić.

Lidia (22): Seksualne odnose izbjegavam iz straha da će me partner iskoristiti i otići, da ću možda i zavoljeti seks toliko da ću imati stalnu potrebu za njim, a da ću izgubiti svog prvobitnog partnera ili izgubiti status kod svog budućeg muža jer nisam nevina.

Medina Mujić, aktivistkinja Fondacije CURE i koordinatorica na projektu „Rodnouvjetovano nasilje – Pogled iz drugog ugla: Nasilje u vezama mladih“, ovoj temi daje oličenje neopozivom tvrdnjom kako je vrbovanje na bilo šta nasilje, naročito vrbovanje na seksualni čin. Članice Fondacije CURE na svim svojim akcijama promoviraju da „NE“ ZNAČI „NE“ i tu nema diskusije.

Fondacija CURE (CURE) je feminističko-aktivistička organizacija koja djeluje za jednakost spolova i rodova zalagajući se za pozitivne društvene promjene putem obrazovnih, umjetničko-kulturnih i istraživačkih programa. Organizacija je profesionalaca/ki i volontera/ki koji/e izlaze na ulice u znak javnog protesta protiv nasilja, diskriminacije, kršenja zakona i osnovnih ljudskih prava, organiziraju performanse protiv nasilja, pozivaju umjetnike/ce, naučnike/ce, edukatore/ice, aktiviste/ice, građane/ke na akciju i konkretan lični doprinos za kreiranje boljeg i zdravijeg bosanskohercegovačkog društva, stoji na web stranici Fondacije.

Uvijek se fokus i krivica stavlja na osobu koja preživljava ili je preživjela nasilje. Najčešće se djevojčice odgajaju na način da vode računa koliko „izazovnu“ odjeću nose, kako sjede, kada dolaze kući, gdje idu i sl. Svaki oblik nasilja ostavlja određeni oblik trauma i posljedica, te je svakako potrebno intenzivno raditi na njegovu prevazilaženju, navodi Mujić.

Na koji način se djevojka može zaštititi od takve vrste nasilja i nositi s tim svakodnevnim pritiskom?

Važno je znati da za nasilje nema opravdanja i nije privatna, nego javna tema. Ukoliko šutimo o nasilju koje gledamo, mi smo indirektni saučesnici/e tog nasilja. Mi radimo na prevenciji nasilja kroz različite oblike edukacije, neformalnog obrazovanja, ulične akcije, Fem kamp za mlade žene koji održavamo svake godine, PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma i mnoge druge aktivnosti koje provodimo a sve u svrhu edukacije, osnaživanja i pružanja prilike za lični rast i razvoj, ističe Mujić.

Psihologinja Jasmila napominje kako je važno ne samo da se djevojke educiraju u području vještina asertivnosti, već da se i dječaci i momci educiraju u području rodne ravnopravnosti, te da se osvijeste pogrešne norme i obrasci koji izazivaju agresivna ponašanja, a prijedlog toga je i da se ovakve edukacije uklope u formalno obrazovanje.

Centar ženskih prava iz Zenice, Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva i Vive žene iz Tuzle bave se pružanjem direktne pomoći. U BiH djeluje devet sigurnih kuća (šest u Federaciji BiH i tri u RS-u). Zaštititi se od nasilja može na način da se prijavi policiji na broj 122 ili SOS pozivom na besplatnu liniju za FBIH 1265 i 1264 za područje RS.

Tekst je nastao u okviru webinara „Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju“.  Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja „BH novinari“ i Medicus Mundi Mediterania i ne odražava nužno mišljenje ACCD.

*Naslovna fotografija preuzeta sa Unsplash.com

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Želim da volim bez da se bojim