Nacionalizam je evolvirana forma tribalizma – i ništa dalje od toga

Blog Bakira Bećovića pristigao na naš konkurs „30 godina mržnje, nacionalizma i podjela“

Vidim vlastitu udaljenost od svog okruženja, udaljenost koja je moj štit, moja krajnja barijera što osigurava dobrobit u tijelu, umu i duši. Nikada nisam razumio, ili sam ipak isuviše razumio, s toliko razumijevanja da je uzrokovalo apsurd, čovječiji ponos na mjesto. Čovjek ne bira svoje mjesto pod zvijezdama, niti je okovan za iste; to nije ništa dalje od neobične svemirske lutrije. Ne pronalazim u sebi, niti razumijem kako iko može, ponos na izmišljene crte na karti koje nas ograničavaju, dijele. Poštovat ću i participirati u predstavi koncepta „države“, jer druga opcija podrazumijeva bijeg u šumu. Tuđe granice neću nazvati inferiornijim, superiornijim, već isključivo jednakim ili, kroz šapat, nepostojećim. Svoju percepciju na svijet čuvam neuprljanom i ona ne uvjetuje postojanje država, granica – mojih, ili tuđih, ili ničijih. Vidim isključivo vlastitu udaljenost od svog okruženja i nosim neuništivu nadu u sebi koja teži k globalnom jedinstvu u različitosti.

Da li BiH doživljavaš kao svoju zemlju i u čemu tačno?

Moja zemlja, moja država, je moj um. To je jedina stvar koju čovjek nepogrešivo može nazvati ‘svojom’. Zidovi što nas okružuju ne pripadaju nikome. Ove tipke po kojima prsti plešu nisu moje. Ljudi koji me vole i nazivaju prijateljem nisu moji. Sve što imam, sve što je moje, sve što će ikada biti moje, sam ja. Ne osjećam nikakvu povezanost s onim što mnogi nazivaju domovinom. Gdje god su moja stopala ukorijenjena – to je moj dom. Ostalo je igra pretvaranja.

Zašto još nisi otišao?

Gdje da odem, a da već nisam bio? Jedino mjesto vrijedno borbe je locirano između četiri uvrnuta zida moje lobanje. Samim tim, oni što me okružuju bit će obogaćeni. Smatram da čovjeka ne oblikuje njegovo okruženje, već njegova percepcija istog. Nijedan čovjek nema kontrolu nad ičim izvan svojih misli. Mnogi su putovali svijetom tražeći sebe, a sebe su oduvijek imali. Potraga za sobom je putovanje u dušu, a ne fizička relokacija iz tačke A u tačku B. Gdje god na kugli zalutate, isto sunce vas obasjava, iste zvijezde vode kroz noć.

Zašto ipak biraš da ostaješ i boriš se za demokratičnije, sigurnije i kvalitetnije društvo? Šta vidiš kao alternativu nacionalizmu, mržnji i podjelama?

Najuspješniji vizionari su oni čiji pogled ne seže dalje od vlastitog učinka i potencijala. Njihov rad je suptilan, ali talasi truda dalekosežni. Onaj što pokušava poboljšati svijet, svoje okruženje i dobrobit ljudi će ostvariti upravo to ukoliko je njegov trud usmjeren k poboljšanju sebe. Kada bismo u nezamislivom jedinstvu kanalizirali naš trud k usavršavanju sebe, a ne drugoga, uživali bismo u neprikosnovenom prosperitetu i skladnosti. Ne bih rekao da se borim za društvo, ipak. Borim se da unaprijedim sebe, što će po učinku unaprijediti društvo. Nacionalizam podrazumijeva napredan oblik iracionalnosti, pričvršćivanje ponosa, također iracionalnog, na izmišljenu konstrukciju države, čije je postojanje omogućeno isključivo time što i mnogi ostali svoj iracionalni ponos pridaju istome.

Nacionalizam je evolvirana forma tribalizma – i ništa dalje od toga.

Kao alternativu predlažem konstantno stanje samopoboljšanja. Onima koji se žestoko bore za koncept države predlažem da preusmjere svoju predanost k usavršavanju sebe kao individue, a samim tim će kolektiv imati korist. Možemo aplicirati metaforu automobila. Recimo da ljudi u zajednici čine dijelove vozila. Jedini način da motor pomogne automobilu (državi) jeste da se ojača i osavremeni, da postane snažniji, efikasniji. Kada bi svaki dio automobila težio k identičnoj formi usavršavanja, nikakva cesta ne bi predstavljala problem njegovim kotačima.

Kako uopšte vidiš i komentiraš politiku kojom se ova zemlja vodi već 30 godina?

Sve dok priroda diktira nesavršenost čovjeka, svaki politički sistem će biti neadekvatan za uspješnu realizaciju svog idealizma. Sve dok je čovjek nesavršen, društvo će biti nesavršeno. Moramo to prihvatiti. Nadam se da je naša politika, kao i globalna politika, isključivo privremeni proces, jedan težak, ali neophodan korak u evoluciji čovjeka, poput gusjenice. Nemam mišljenje o ispravnosti ili neispravnosti politike naše države, jer politika u bilo kakvoj formi je na koncu osuđena na propast. Podjela mišljenja stvara kompartmentalizaciju čiji krajnji rezultat je neizbježno „moje“ mišljenje protiv „tvog“, a ne „naše“ mišljenje protiv problema. Politika je naša stvarnost i naša kocka šećera uz jutarnju kafu. Niko ne može riješiti dilemu nesavršenosti čovjeka i politike, ali ono što uistinu znam jeste da je život u našoj državi, kao i u svijetu uopće, poprilično miran trenutak kada se stiša radio i ugasi TV.

Jesu li podjele, govor mržnje, netrepeljivost i nestabilnost nešto na što smo već navikli ili kao mladi još uvijek imamo snage i načina da se borimo protiv istih? Kako?

Borba nije stvar moranja; ona je neizbježna. Međutim, ne smijemo dopustiti borbi da uništi našu mentalnu dobrobit jer, koliko god je plemenito boriti se za koncept ispravnog, idealizam je praktično nemoguće uspostaviti u svijetu na bilo kakvoj skali. Ali, poput izvora svjetlosti što odbija tamu, balans u vidu vječne borbe i nade mora postojati. Krucijalno je prihvatiti i shvatiti mržnju ne kao vanzemaljski faktor, već kao sastavni dio naše prirode.

Agresija, koja često vodi ka mržnji, je osobina svake grabežljive vrste, pa tako i nas. Jedino što u potpunosti može iskorijeniti našu mržnju je dugoročna evolucija, ukoliko mozak samostalno shvati da našoj prirodi i preživljavanju više nije potrebna, pa je neurološki odstrani. Postoji, međutim, alternativa. Predlažem svima, kojim god putem da krenemo, da sijemo sjeme ljubavi, razumijevanja i saosjećanja. Svijet nije ono što svijet jeste, već ono što vidimo. Dopustimo našim očima da vide ljubav u svemu i naš svijet će takav i biti. Manje digitalnih ekrana, uzgajališta mržnje, a više vremena pod suncem, nebom, s ljudima.

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
More Stories
Književnost mladih: Muamera Habibović